Lady of the Lake Scrolls

Prekjučer je u mom gradu počeo padati snijeg, padao cijeli dan, jučer još i više, a danas... Danas ga ima meni do iznad koljena (a ja imam dobrih 175cm visine...) - znam, provjerila sam, gazila sam po tom snijegu kao da mi je deset godina. Dečko mi se valjao od smijeha dok sam skakutala po mirnoj mećavi, pod onim standardnim narančastim svjetlom ulične rasvjete, i cvrkutala (ne znam, zaista, kako to drugačije nazvati jer mi je glas iz nepoznatih razloga, valjda od silnog oduševljenja, nekako visoko... piskutao) "Snijeg, snijeg!"... Uz kapu kakvu bi valjda nosila dvorska luda Djeda Mraza (pod pretpostavkom da ima dvorsku ludu), onu "djedomrazovsku", ali s tri vrha koji mlataraju oko glave svaki put kad ju pomaknem (glavu, ne kapu), pretpostavljam da to zaista i jest bio prizor za valjati se od smijeha...
Ne znam, jednostavno me oduvijek fascinirao taj snijeg. Nema mi ničeg ljepšeg od prirode prekrivene netaknutim snijegom, onako čistim, bijelim, glatkim... Jeste li vidjeli Gorski kotar prekriven s pola metra snijega, tamo gdje ljudska noga tijekom zime izbjegava kročiti? Ja jesam, i to je jedan od najljepših prizora koji sam ikad vidjela. Danas, dok sam šetala uz rijeku i promatrala drveće čije se grane svijaju pod bijelim teretom i livade na kojima jedva da ima pokoji trag nečijih zalutalih nogu, dok su mi se velike pahulje lijepile za kosu i trepavice, sjetila sam se tog prizora u Gorskom kotaru i opet se zaljubila u zimu.
Šteta što je pitanje vremena kad će se sav taj snijeg, sada lepršav i prhak, pretvoriti u mokre gomile bljuzge i ostataka snijega - a još je veća šteta što iz te svoje (jedva taknute) prirode već u nedjelju, na Novu godinu navečer, moram otići u Zagreb, metropolu meni predivnu i srcu priraslu, moj rodni grad koji volim čak i u trenucima kad neke stvari u njemu mrzim (tramvaji... gužve... smog...) - jer znam kakav je tamo snijeg, nečist, mokar, nekako težak i, zaboga, ne zaboravimo bljuzgu na svim ulicama i po svim putevima!
Zato ću uživati u snijegu dok mogu... jer tko zna koliko će još puta biti ovakav i koliko ću još prilike za to imati...