srijeda, 18.02.2009.

...kao zrak...ja trebam te...

(: ovo je posveceno mojoj najboljoj kolegici

zelim te natrag. zelim tebe..samo tebe...
zelim tvoje plave oći...tvoju smeđu kosu....
zelim onaj osmijeh,osmijeh do suza..predivan osmijeh..
zelim ponovo pokraj sebe imati onu osobu koju jako cijenim i volim.
osobu koja voli srceta,oblake,sareno,skejterske patike...
koja voli ples,zabavu,koja me uvijek razvedri..
tesko mi je kad razmisljam o tvojoj boli..
al zapamti da nitko nije vrijedan tvojih suza..i molim te da vise nikad
ne pomisljas na najgore...znam da ti je tesko ali ja sam tu
da budem uz tebe..ja ti pruzam ruke, dajem ti svoje srce..
poklanjam ti sve svoje, samo budi opet onakva kakva trebas biti...
ponosna na sebe...jer ja sam toliko zahvalna Bogu sto mi te je
podario..ti si osoba koja mi je brisala suze s lica,ti si
ona koja mi daruje osmijeh...i zato zelim da se vratis...
da se vratis ponosna na sebe...i zelim da i dalje volis
prirodu,ljeto,pjesme...da i dalje volis ono sto ispunjava tvoju
dusu....jer ti si svijetlo u mojoj tami...ti si uho koje me slusa i
snaga koja me jaca...ti si mi sve....ti si moje srce !
zelim da znas da sam uvijek uz tebe...
" u dobru i zlu,
u javi i snu,znaj da uvijek bit cu tu.
i kad padne noc
i kad svane dan,tu sam ljubav da ti dam"
ti si moje nadahnuce...ti si nesto najljepse sto imam kraj sebe...
i zelim te i dalje imati...
i zato budi sretna,sa zivotnim preprekama ili bez njih...
shvacam da ti je tesko...ali nemoj vise pomisljat na najgore...
jer jedna dusa za tebe zivi...moja dusa!
zajedno cemo se borit,ici kroz zivot i olaksavat si put i
tako nijednoj od nas nece biti tesko....
vrati se iz cudnih misli.....molim te vrati se....
suze nemoj prolijevati vise nikada....ali jednom ipak hoces..
zajedno cemo...to ce biti nase suze radosnice...
idemo daleko nek nas vjetar odnese,idemo daleko gdje sunce
za nas sije....dođi u moj zagrljaj...zagrljaj pravog prijateljstva !


mozda nisam uvijek tu pored tebe,
ali za nase prijateljstvo
dajem sve od sebe.
jer vrijeme prolazi i shvacam da
pravi prijatelji vrijede...
godine ce i dalje teći,
ali ja ti moram reći,
i kad budes daleko i u mislima
ti bude drugi neko,
voljet cu te kao i sad...
iskreno i jako
jer se najbolje prijateljice vole
tako !

četvrtak, 12.02.2009.

...osmijeh ne kosta nista...

znam...cini se tako nestvarno i jadno...glupa razmisljanja...
trebam osmijeh.....pa imam ga svaki dan...zasto onda kukam?
u srcu osijecam da to nije to....cesto se nasmijem do suza,bas
ono od srca,ali i dalje mi taj osmijeh nije dovoljan...
osijecam da to nije onaj osmijeh kojeg ja prizeljkujem...kojeg cekam...
nemoramo bacati novce za jedan osmijeh,ali taj osmijeh trebamo
zaraditi...lako je nasmijati se ali osmijeh nevrijedi ako nase srce nije
sretno....tako bi se voljela nasmijati....mislim,smijem se svaki dan..
inace ja sirim virus zvan smijeh...tako bi moja prijateljica rekla...
ali ponekad dok razmisljam o svemu tome,dođe mi u glavu
mnogo toga....lijepo je smijati se,ali najljepse bi bilo dozivjeti onaj
pravi osmijeh...ali kako ga prepoznati? treba samo slijediti svoje srce...
i kad se srce zaista nasmije i osmijeh ce biti velik i divan...


smisljam nade,smisljam snove,
kako da orusim stare i sagradim nove?
treba mi osmijeh velik do neba,
samo osmijeh,samo on mi treba.

i nek bude sunca,zvijezda u noci,
nek primjete tvoje divne oci,
jedno srce sto se slatko smije,
sto se smije kao nikad prije.

i nek prođe godina sto,
nek vrijeme brzo proleti.
meni je dovoljan osmijeh jedan,
samo nek bude mog srca vrijedan.


*big kiss and big hug*

četvrtak, 05.02.2009.

...nijE svE takO sivO...

dolinama spustao se mrak,kao da odlazi.
magla je gusta zagusila zrak i ona polazi.
ne znam sta se desava to sad,zasto ima tog,
kako da ostanem tu ja,kad nemam anđela svog.


pada kiša. zagušljiv je zrak i vani je tama.
zasto? zasto nema nikoga? zasto sam sama?
kiša prestaje...izlazi sunce,pojavljuje se svijetlost.
proširuje moje zjenice,ulazi duboko u moje oći.
oći plave boje. stvara nekakvu sliku. sliku necega.
predivnu sliku. zapitkujem se..zasto bas u mojim očima?
zasto ja vidim svijetlost do koje nemogu doći?
sanjam li ili je to samo jos jedan od mojih hirova?
oblaci plove po nebu. gledam. zasto sve izgleda tako lijepo,
ali tako cudno? sve te boje...neopisivo...ali ja se i dalje pitam.
odlazim.nasla sam put.put gdje cu nesto pronaci...sta?
nesto...hodam.idem dugom linijom. prugom. zvuk tracnica
mi zveči u usima. divno,ali opet cudno.
pjevam...pjevam pjesme ljubavne.pjesme sretnog tona.
zanima me gdje cu stici? gdje ce zavrsiti taj moj put?
mozda u snovima,a mozda i u nekom drugom svijetu..
ne,zapravo nije to to. znam. moj put ce jednostavno zavrsiti
u nekoj drugoj ulici...!!

*snažno vas grlim*