O svakom dreku po malo

Hm...kada bi me netko pitao kaj je to točno znatiželja, ne znam kaj bih odgovorila.Definirala bih to kao kolorističku mješavinu iščekivanja,straha,uzbuđenja i svih ostalih svakodnevnih emocija stopljenih u kompaktnu smjesu nazvanu znatiželjom.
Niti jedan osjećaj ne može se mjeriti sam znatiželjom,s njenim intezitetom i posljedicama koje nam donosi. A opet svi toliko uživamo u njoj. Ovisni smo o njoj i u pravilu uvijek je tražimo da bismo joj se na kraju pokorili. Ma znatiželja je manipulacijsko sredstvo otrovnije od bilo kojeg drugog, znatiželja je droga!!! Počevši od malih nogu veseli nas istraživati sve i svašta,raditi zabranjene stvari samo da bismo otkrili u čemu je stvar, koji je bit svega. Kao kilnci svoju smo znatiželju hranili istražujući svoju bližu okolinu,diveći se funkcionalnosti svijeta oko nas s vječitim pitanjem: "A zašto baš tako?" S vremenom naša je znatiželja,rasteći skupa s nama, postala suptilnija i sofisticiranija, prestala se hraniti jednostavnim slikama, zahtjevajući izazov riječi. Oh koliko se samo puta svima dogodilo da nam je netko počeo nešto pričati,da bi nam ubrzo smireno nadodao:"Ma nije bitno..." ne dovršivši započetu misao. U tom trenu u nama se uskovitlalo milijun misli pokušavajući dokučiti kraj te nedovršene priče, no uvijek bismo rekli:"Ma daj mi reci,moram znat....Onda nisi trebao ni započeti!" I koliko god tada bili ljuti na našeg sugovornika,ustvari smo postajemo jedno krotko i nježno biće, sjednim ciljem,otkrivanjem misterija te priče. A opet koliko smo puta svi bili u sitaciji da smo mi ti koji smo prekinuli priču. I tad,bar je iskreno uživam gledajući taj zbunjen nesiguran, a ujedno i prkosan pogled našeg dragog sugovornika. Makar ju ne registrirali kao takvu, znamo da imamo moć nad osobaom koju muči taj slatki osjećaj znatiželje.
A opet kad bolje pogledamo znatiželja se ne manifestira samo u takvim situacijama. Znatiželja je ustvari nevidljiva ruka koja pokreće svijet. jEr na kraju krajeva da nema znatiželje, ne bi bilo ni istraživanja i puta u svemir. Ne bi bilo niti droga niti suvremenih lijekova,niti razornih ratova....Ostali bismo i dalje australopiteki sa svim svoji,nama trenutno beznačajnim mogućnostima,jer se nikad ne bismo zapitali kaj će se dogoditi ako učinim ovo ili ono...

Pa kaj ne?!