subota, 23.01.2016.
Monolog
Onaj osjećaj kada ti se život smije, onako bahato, bezobrazno, lažno. Osjećaj praznine, misliš da su prijatelji, a to su hijene, ostave te i ne pružaju ruku da te podignu, kao lišće. Sve je lijepo, zeleno, list do lista, a kada padaju, svaki list padne sam, na dno, bez ikoga. To su hijene ostave te i ne pružaju ruku, lete visoko bez ikakve sumnje da će pasti, a mi budale,odnosno, ja budala vjerovala. Ma, nema, nema nišega. Ima, ima hladna batina, prijateljska ruka bez šake, hladna batina zvana život. E, da, to je to! Koliko samo prijatelja imamo, pa to je more, ocean, a kada padamo, ima ih dvoje. Meni je prijateljstvo svetinja, a šta je Vama?! Hajduk ili Dinamo!? Da, vidimo kako Vam je i to svetinja, dođete tamo i potučete se! Bravo, krasni prijatelji!
- 14:35 -
