|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kada nam smrt postane
spas od života.
U čemu nas život,
vremenom prevari.
Kad ispružimo ruku prema
tom zadnjem trenutku.
Da li pomislimo gdje sjaj
života izgubi draž.
I prije no što izgubimo
sjaj života u očima.
Zbog čega i zašto izbor
smrti i bespuća tame?!
Zar zbog nemoći pronaći sebe
u vremenu drugih.
Ili zbog nemira duše,
što u smrti potraži spokoj.
Zar je bitno u životu tko će prvi prići?
Tko prvi nazvati? Tko sa ponosa sići?
Zar je bitno uvijek macho biti?
Čekati, trpjeti i alkohol piti?
Zar nije ljepše preko ponosa prijeći,
reći oprosti, ponos srcem sasjeći?
Griješiti je ljudski,
opraštati božanski.
Zato umri muški
ne ljubi poganski....
Nemoj da ti srce od ponosa kamen bude,
nemoj da ti dušmani u ljubavi sude.
I kad ti srce sve sumnje sabere,
ne daj da te ponos do srži razdere..
Nek ti srce oprosti toplinu i nadu,
nek zla mržnja nestane
Jer ljubav sve prašta,
svemu se nada...
Ljubav nikad ne prestaje....
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Da li uopće vrijedi voljeti
kad se samo poraz za porazom niže
da li uopće vrijedi živjeti
kad si svakim korakom bezdanu bliže...
Više nema smisla reći nekome
da ti je do njega jako stalo
onda se sve okrene protiv srca
koje je htjelo samo sreće malo...
I pad za padom ide u nizu
teško se dići opet sa dna
čemu uopće nada u novo sutra
kada sam ostala i bez svog sna...
Ni poljubaca više za druge nemam
sve je u meni zamrlo u trenu
ranilo me u srce i boli jako
ono što ubije u ženi ženu....
Zar opet suze da mi kvase lice
i ima li kraja porazima mojim
ne želim više voljeti nikog
živjet ću bez ljubavi dok postojim...
Rođena sam samo da patim
uzalud mi srce što bezgranično voli
zato neka me odnesu vjetrovi tuge
i neka me ovako očajno boli...
Bol je ono što je dio mene
ono što nosim, ono što živim
šarenilo svijeta za mene ne postoji
živjet ću svoj život u bojama sivim..
Ovu dušu ću zatvoriti za sve dane nove
baciti ključ da ga niko ne može naći
i živjeti ovaj prokleti život
i čekati kad će moje sunce u tamu zaći...
Onda neka idem u pakao ili raj
više mi ništa nije važno
ostavit ću ovdje još jednu suzu za kraj
pobjeći od tuge što boli tako snažno...
To je sve što mi od sreće osta
krvavi usud koji me godinama prati
umrijet će tiho ljubav u meni
a to nikad niko neće znati.....
