na oštrici izdaha podijeliš svoje nemire i tako ostaneš samo slika isprekidane slutnje a sve je kao cijelo kao ova pjesma koja bježi šesnaest minuta ispred tebe zaboravlja se oko farova automobila i tihe simetrije noćnih sati zametnut u prosječnoj noći razodijevaš se smiješno kratkim riječima brojiš zvukove motora metaglasove priviđenja i korake do pustih perona kao da si tek rođen na obrazu ovoga grada izranjaš na kraju pjesme |
Popapaj ih očima | (sakrij me) |