nepravilno zakrivljeni nepomično sretni gubimo se gledajući kroz prozor lovimo mrežama za leptire krademo smokve i jabuke u večernjim satima zamišljamo note i glasne laktove jednu prividnu konačnost i slatkovodne riječi živimo pod vodom na klupi na navijanje ribe nam prevode misli u vodene balončiće kako bismo se bolje razumjeli ...... preslikavam se u kišne kapi u svakoj sam ponešto drugačija tek za nijansu glasa kojom ujutro prešutim riječi u odjeku što izdiše oslijepila sam na kažiprst neznam više koju sam ti sebe ostavila na čuvanje ...... jesen je ispadaju trepavice ...... selotejpom se lijepim za grane ima me dovoljno za tri jeseni i tucet beskućnika sasvim pristojno se spotičem po parkovima u prividno slučajnom rasporedu zalijećem u prolaznike nebi li me netko ponio sa sobom stavio u herbarij izrecitirao upute kako prešutiti zimu |
Popapaj ih očima | (sakrij me) |