netko mi nepropisno parkira cipele priča u lakat a svih mojih tridesetisedam temperetura jednim pogledom kroz prozor prekine tihovanje nemam dovoljno ruku za mlijeko pa provlačim konac kroz oblake kako bi spojila dvije pjene koje se čine dovoljno snažnima da budu nježne prema nama više sam dijete no ikad otvaram sva svoja vrata ključanice su premale da kroz njih sanjamo |
Popapaj ih očima | (sakrij me) |