petak, 01.06.2007.

POST JE DUG KOLIKO I MOJI 18 GODINA.....

1USKORO SE BLIŽI I TAJ DAN… MOJ 18 ROĐENDAN…. DO TOGA DANA ODLIČILA SAM NAPISAT PONEŠTO O OSOBAMA KOJE SU MI PUNO POMOGLE U OVIH 18 GODINA, KOJE SU BILE UZ MENE U NAJTEŽIM TRENUCIMA, NE SAMO U NAJTEŽIM NEGO SMO PROVELE TOLIKO NEOPISIVO PREDIVNIH DANA… NADAM SE DA ĆEMO JOŠ… DA NE PIŠEM SAMO U PROŠLOM VREMENU…. UGLAVNOM MOGU REČI DA SU MI OVIH 18 GODINA BILI NAJLJEPŠI DANI U ŽIVOTU… UNATOČ NEKIM IZUZECIMA KOJE VALJA ZABORAVIT… ALI KO SE TOGA VIŠE SJECA HEHE E I UNATOČ NEKIM ZLIM JEZICIMA…ALI BRIGA MENE ZA NJIH…ŽIVI SVOJ ŽIVOT… ŽIVI GA…I IŽIVI GA…. UGLAVNOM TU JE MOJA JEDINA I NAJVEĆA, PREDIVNA LJUBAV NIKOLA…
KOJI ME SPAŠAVA U SVAKOM TRENUTKU SVOJIM OSMJEHOM, SVOJIM PREDIVNIM GLASOM…..KOJI MI JE ISPUNIO ŽIVOT SREĆOM, LJUBAVLJU I NARAVNO OVISNOŠĆU.. JER GA TOLIKO VOLIM… HVALA MU NA PREDIVNIM TRENUCIMA.. HVALA TI NA SVEMU, ŠTO SI UZ MENE U DOBRU I U ZLU, ŠTO MI VJERUJEŠ, ŠTO SI ME IZABRAO..PAMTIT ĆU TE UVIJEK … JER SI OD TRI ŽIVOTNE STRANICE TI DRUGA STRANICA…. PRVA JE ROĐENJE, DRUGA SI TI……………. A TREĆA JE SMRT… UVIJEK ĆEŠ ZA MENE BITI ODLUČNA, PAMETNA, ZGODNA, BISTRA HEH, NJEŽNA, DIVNA PREDIVNA OSOBA KOJA JE MOJIM SRCEM ZAVLADALA PRIJE TOČNO 4 MJESECA…. VOLIM TE! ŽELIM REČI DA SAM JAKO SRETNA, TJ. PRESRETNA ZBOG STVARI, PONAJVIŠE LJUBAVI KOJE MI JE PUŽILA MOJA OBITELJ..I MOJI NAJDRAŽI… IMAM KUĆU, IMAM ZA JESTI, ZA PITI, OBLAČIM SE PROSJEČNO, MA IMAM SVE ŠTO SAM MOGLA IKAD POŽELIT! ZDRAVLJE, LJUBAV, SREĆA-…TO SU NAJBITNIJE STVARI NA SVIJETU… ! SVIMA ZAHVALJUJEM NA DOBRIM I LOŠIM TRENUCIMA!
ZAHVALJUJEM BOGU ŠTO ME JE ČUVAO SVE OVE GODINE I ŠTO ME UVIJEK DRŽI U OKVIRIMA SVOJE VJERE! ON JE UVIJEK TU I HVALA MU, ŠTO ČUVA MENE, MOJU OBITELJ, MOJE NAJDRAŽE…
PISALA BI VAM KAKO SAM PROVELA SVE OVO VRIJEME… ŠTO SAM RADILA KAD SAM BILA MALA… ALI STVARNO SE NE SJECAM PUNO TOGA…ŠTO SE SJETIM NAPISAT ĆU… ALI IMAM KATASTROFALNU MEMORIJU,,,
NA OVAJ POST ME NADAHNUO POST MENI ISTO JEDNE JAKO DRAGE OSOBE PERA... KOJEM JE POST FENOMENALAN…. I ONAJ KRAJ …HEH TOLIKO ME DIRNUO… predivno… Ana predivan ste par J
1.6.1989. U OVOM PRELJEPOM GRADU U 5:40 MIN U RANU ZORU,ROĐENA JE JEDANA JAKO SIČUŠNA BEBICA NITI 2KG… (KOJE SE TATA JAKO PREPAO I OTIŠO DOMA PLAČUĆI…. PITAM SE ZAŠTO HEHE)
KOJA JE SVOJE PRVE DANE PROVELA U NEKOJ KUTIJI ZVANOJ INKUBATOR…..
KAD JE IZIŠLA..BILO JE VRIJEME KRŠTENJA, I DOŠLA JE ODLUKA DA SE ZOVE NIKOLINA PO TATINOM TATI TJ. MOM DJEDU NIKU….BEZ IKAKVIH RAZMIŠLJANJA….MALA SE KRSTILA, I SAMO NAKON GODINU DANA NA SVIJET JE DOŠAO I NIKŠA AAAAAA…… UVIJEK SAM BILA LJUBOMORNA NA NJEGOVU LJENOSTM NJEGOVO TREPTANJE SVOJIM NEVINIM OKICAMA I NA SVE ŠTO SU MU MAMA I TATA DOPUŠTALI….. REALNO SU NAS JEDNAKO ODGOJILI… BILO JE RAZDOBLJA KAD SU PADALE TEŠKE RIJEČI…A DANAS TO NADOKNAĐUJEMO UZAJAMNOM PODRŠKOM.. RAZGOVORIMA….. AAA KAO MALA UVIJEK SAM MORALA RANO UJUTRO IĆI KUPIT KRUH I MLIJEKO..KOJE BI MOG BRATA DOČEKALO NA STOLU……. E DA JA SAM STARIJA, PA ĆU JA IĆI KUPIT, PA UVIJEK TAKO… ALI DANAS SE I ON BORI ZA MENE… OBOŽAVAM GA!!!!!!!!
DANE SAM PROVODILA NA MONTOVJERNI.. GDJE I DAN DANAS ŽIVIM…
NE SJEČAM SE DA JE BILA IJEDNA ŽENSKA U OKOLICI MOJE KUĆE…. TU SE I NEMAM ČEGA SJEČAT JER IH NIJE BILO… SJEČAM SE SAMO MUŠKIH HEHE
BLAŽENA MEĐU NJIMA…. IMALA SAM PUNO PRIJATELJA…KOJE DAN DANAS VIDIM…ALI NISMO KAO I PRIJE…
OVIM IH PUTEM POZDRAVLJAM…
POZDRAV : NIKŠI,PEPU,BRACU(DJ COBRI),LOLU,MARKU,NIKŠI Đ,SLIVIJU(KOJA JE ODNEKLE KASNIJE IZVIRILA)….
SAMO SITNICE KOJIH SE SJEĆAM KROZ MAGLU….:
-luda Nike vozila je biciklu i zabila se glavom kroz dvije rešetke ispred Markove kuće ( hvalila se kako zna bolje vozit biciklu) e moja nike nike hehe
-došao je novi susjed..ne želim imenovat jer mi nije bio nimalo drag…. Išla se Nike pohvalit kako zna igrat košarku, i susjed joj slomi ruku…tj. Nike nekako padne preko njega i lopte… hm? Kako? Pitam se i ja?
-spuštali smo se na daskama niz brdo…
-gađali mačke….
-probudili cijelu Montovjernu…..
-preko ljeta, svaku noć igrali žmurice….
-naše nalazište-igralište Montovjerna….. na koje sam ponovo trčeći …mislim žureći, da bi stigla u dogovoreno vrijeme, pala preko susjedina zidića koji mi je danas do koljena..slomila ruku… P:S: sigurno se pitate koliko sam je puta slomila… ne želim to od bruke ponavljat, ali zapisala sam u jednom postu…
-dugo mi je trebalo da naučim brojat 5,10,15,20…hahaha
-Lolo mi je ukro moju rozu biciklu kad sam bila mala….. e vidiš mama trebala sam je unjet u kuću kme…. Heh, ali vratio je on meni neke djelove….
-Nikšu,Marka i mene… ukrco je u neki žuti auto u raspadnom stanju i zamalo nas odveo pod zemlju hehe…..
-Braco još se sjecam Nikšine garaže… i mog strašnog deranja i revanja…putem do kuće…
Dok ste vi dvojica trači zamnom aaaaa
-Jednog dana polako krecuci se prema butizi po kruh i mlijeko…. Nike susreće žensku aaaaaaa… sva iznenađena prišla joj je i upitala kako se zove… Silvija…
I tako sam ja upoznala svoju tada najbolju prijatlejicu…koju ću uvijek pamtit…
Svaki dan bi se viđale, dane provodile u nje na bazenu…. Hehe još se sjecam Sv. Nikole…i malog Isusa….
-Najbolje od svega je bilo kad smo Silvija i ja došle do mmene i uzele kasicu koja je stala na tv u mom dnevnom boravku….u kojoj je bilo negdje 600 kn i pošle u butigu i sve ispucale na slatkiše. Sjele smo u uličicu i sve potamanile hahaha…i sve to vrijeme dok smo mi jele i trošile toliko love…. Mame su nam poludile imalo ih je kolpat kad su nas našle….sječam se da me tu veče mama jedva htjela vodit gledat pohahontas u kino kme…..
IAKO SMO BILI MALI JAKO SE DOBRO SJEČAMO NAŠE BABE JELKE (TATINE MAME)…. BILA JE JAKO SLABA I DOKTORI SU JOJ REKLI DA JOJ NEMA SPASA. TO JE BILO RATNIH 90-TIH. ALI TATA JE ODVEO U ZG NA DUGO I MUČNO LIJEČENJE I ONA JE PROŽIVILA JOŠ 5 GODINA. TIH 5 GODINA ŽIVOTA JE NEŠTO NAJLJEPŠE ŠTO JE MENI I MOM BRATU MOGLA PODARIT. ONA NAS JE ODGOJILA, NAUČILA ČITAT, PISAT,CRTAT, PRVA SLOVA BILA SU NJENA…DUGE ŠETNJE S NJOM OSTAT ĆE MI UVIJEK U SJEČANJU….. NJENIM NESTANKOM NESTO JE I DIO NAS…. IAKO SMO BILI MALI SVE SMO RAZUMILI…NJE VIŠE NIJE BILO…. I OTIŠLA JE PRVI DAN, KAD SAM JA KRENULA U PRVI RAZRED….I DAN DANAS ČESTO SAMA POĐEM DO GROBLJE I POPRIČAM S NJOM…FALI MI… STRAŠNO PUNO L..A NAJVIŠE NJENE RIJEČI, I KAKO ME ZVALA- VILO MALENA…. :L
IMAM JA JOŠ BABU I DJEDA (OD MAME RODITELJE) KOJE VOLIM I ČUVAM KO OČI U GLAVI…..
ONI SU MI SVE I NE ZNAM ŠTO BI BEZ NJIH….. VOLIM IH PUNO PUNO!BABA NAS OD MALENA ČUVA, I DOLAZI SVAKI DAN KOD NAS….
U vrtiću sam imala meni jednu jako dragu prijateljicu….Karlu… Skupa smo išle na balet..viđale se svaki dan, a normalno kad nam je balet bio svaki dan aaaaaaaaaa! Provele smo puno vremena zajedno, a i prešle preko puno problema vezanih za balet zajedno….
Nije nam se baš dalo ići…. Ponekad smo bježale…. Ali mislim da nitko nikad nije mrzio balet kao što ga ja mrzim! Strašno nešto! Ali nije sve do samo ga baleta koliko je do osobe koja nam ga je držala…. Ufff još se sjecam kad mi je rekla da sam ja debela ko krava…i da sam ko žirafa…pa da balet nije za mene…. A mučila me ko nitko…. Rađe bi u zatvor…! Još se sječam onih njezinih nokti koji su svaki dan bili zabodeni na mojoj ruci ili nozi dok je ona nešto pokušavala pokazat ili reč… ma ona je koza ne ja….! I da ovo sad čita…briga me….
Uz balet sam svirala i klavir…a ček ako sam mrzila balet.. znači uz njega više ništa..al jbg…eto klavir… što se mora mora se… i tako ja svirala i došlo vrijeme da položim prvu godinu tj da prođem… izišla ja na ispit..prazna sala(dvorana)..neki jadni žiri od pet ljudi i u glavi misao Ma ja ću ovo past, pa ako padnem nema ni baleta…. I sjela ja za klavir….stavila ruke na odogovarajuće mjesto… i oni meni označili početak…a ja ne namjerno nego zaboravila sve…i reda radi pritisla jednu tipku…digla se, krečući prema vratima…pozdravila profesore, te potrčala sretna mami u butigu da joj javim da sam pala…. Haha Na balet sam išla punih 8 ipo godina!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ma provala sam ja još puno puno sportova…trenirala sam plivanje…(mislim išlo je meni to, obožvala sam ga, ali dosadi ti kad stalno radiš jedno te isto…. Ai nisam mogla izdržat taj napor, tj.znači to nije bilo za mene) trenirala sam košarku..(obožavala sam je…nisam propuštala nijedan trening..sve dok nije došla prva utakmica koju sam namjerno propustila, a trebala sam doć i igrat, ustrtarila sam se…) trenirala sam odbojku (nju mrzim, odma drugi dan natukla sam ruku…) pjevala sam dugo u malom raspjevanom(aaaaa to sa mobožvala!!!) a pošto više nisam bila mala morala sam se ispisat….) :P onda išla sam na linđo i nedavno sam se ispisala( mogu reč da je to nešto najljepše…moj brat i dalje pleše i nastupa, putuje, ali nezna ni ja sama zašto sam se ispisala, ali nisam bila toliko uporna, i nisam imala snage….
Evo sad je prošlo 5mj otkad na ništa ne idem…. Čudno… prvih 5mj…..
U osnovnu sam krenula s Karlom… Naravno na Montovjernu…ali je ispalo da sam ja B a ona A razred, skupa s nama krenuo je i Marko…. Ali i on je bio A … ja-crna ovca… ali neka… u svom razredu upoznala sam predivne ljude s kojima sam provela predivnih 8 godina života! Upoznala sam Vesnu koja mi je bila susjeda, ato nisam ni znala….(eto još jedna ženska na Montovjerni) i još uz to rodica mi…. Svaki dan bi išle zajedno u šk… tračale bi..a i svađale se hehe…. Još se sječam kad smo se čupajući za kosu vračale doma! Volim ja nju! Aaaaa U tom razredu upoznala sam moju sadašnju najbolju prijateljicu! Anu Perić!
Joj kako nju volim! Ona mi je sve…. Nastavili smo srednju zajedno… ma mi sve radimo zajedno hehe…….. Stvarno ne znam kako bi bez nje…. Samo da mi ne pobjegne! Divim joj se što može izdržat samnom biti onoliko vremena 24 sata na dan hahah…… moja ana…!