Neka od istraživanja (vidi
Totman, Povijest Japana, Zagreb,
2003., str. 14) krajem 20. st.
govore nam da su prvi ljudi na
području današnjeg Japana živjeli
prije 500.000 god., a sigurno su
bili ondje već prije 130.000
godina. Prvi naziv za Japan bio
je "Zemlja Wa", u kojoj je živio
narod Wa kako su ih zvali kinezi,
tj. "Wajinden" na jap. (vidi
Totman, nav. dij. str. 27). Riječ
Japan također ima svoje kin. podr.
Dolazi od riječi Jih-Pen što znači
Zemlja gdje izlazi sunce ( jap.
Nihon koku). Na zastavi Japana
na bijeloj podlozi nalazi se crveni
krug. Službeni naziv za japansku
zastavu je hi no maru,tj. sunčev
krug. Prva država na tlu Japana
organizirana je oko 350. god. i
zvala se Yamato. Prije samih
japanaca na tlu današnjeg Japana
prema legendama živjeli su
Bogovi. Zato je prvo povijesno
razdoblje na blogu nazvano
"Vrijeme Bogova".
Svaki komentar, primjedba,
sugestija ili ispravak eventu-
alnih pogrešaka dobrodošli su,
jer ovo nije blog strucnjaka i
znanstvenika vec zaljubljenika,
u povijest kao takvu, a posebno
japansku...
akuto - "zle družine", ljudi izvan
zakona, osobito u Kamakura razdoblju (1185-1333);
anime - japanski
animirani filmovi;
bakufu - "vlada pod šatorom",
vladavina shoguna u razdobljima
Kamakura (1185-1333), Muromachi
(1333-1568) i Edo (1600-1868);
bakuhan - izvedenica od
"bakufu-i-han",
vidi i bakuhan taisei;
bakuhan taisei - "struktura vlasti bakufua u domenama daimyoa", odnosi se na bakufu
Edo razdoblja (1600-1868) i na domene Daimyoa (han),kao jedinstveni sustav vlasti;
benshi - naratori nijemih japanskih filmova;
bikuni - budistička redovnica (prosjakinja),osobito u razdobljima Heian (794-1185) i
Kamakura (1185-1333);
biwa hoshi - svećenik, svirač lutnje ( biwa ), osobito u srednjovjekovnom razdoblju;
bugaku - dvorski ples iz
razdoblja ritsuryo;
bugyosho - ured suca u razdoblju Edo (1600-1868)
buke - "vojna kuća" ili samuraj visokog položaja,status različit od dvorskog plemstva (kuge - civilna aristokracija),osobito u kasnom razdoblju Heian;
bunmei kaika - "civilizacija & prosvjetljenje";politički ideali reformatora iz razdoblja Meiji (1868-1912);
bunraku - jedno od tri (no & kabuki) tradicionalne kazališne forme;kazalište lutaka;
bushi - ratnik;status samuraja;
bushido - "Put ratnika";
chado (sado) - Put čaja, ili cha-no-yu (doslovno "vruća voda za čaj");
chigaidana - višeslojne police;element arhitekture u shoin stilu;
cho - površinska mjera;danas iznosi 0,99 hektara;
daijo (dajo) daijin - glavni vladin dužnosnik (premijer) u vlasti ritsuryo;
daijokan (ili dajokan) - državno vijeće;tijelo visokih dužnosnika u doba ritsuryo;
daimyo - "veliko ime",područni (lokalni) velmoža u srednjovjekovnom Japanu; u razdoblju Edo službeno im je
dodjeljivano područje od 10.000 kokua ili veće;
daiwa - "Veliki Wa",tako su kontinentalci koji su živjeli na današnjem području Kine zvali
područje koje mi danas nazivamo Japan;alternativni izgovorkanji znakova koji se mogu čitati i yamato;
do - "Put"
eiga - filmovi;
(vrste filmova):
chambara - vrsta jidai-geki filmova koji naglasak stavljaju na borbe,posebno mačevima;
jidai-geki - filmovi koji se bave povijesnim tematikama,uglavnom 'samurajski filmovi',
najčešće drame koje se
događaju u Edo razdoblju;
kaiju eiga - filmovi o velikim čudovištima poput Godzille;
ninkyo eiga - žanr ranijih yakuza eiga;filmovi u kojima su se gangsteri prikazivali kao robinhudovski vitezovi rastrgani između dužnosti (giri) i
osjećaja (ninjo);
pinku eiga - "ružičasti filmovi";erotski filmovi nastali 60-ih godina 20. st. radi privlačenja publike u prazna kina koja su se ispraznila zbog
pojave televizije;
yakuza eiga - filmovi o yakuzama,pripadnicima organiziranog kriminala;
geisha - "žena koja
živi umjetnost";
geishe su žene koje se bave tradicionalnim umjetnostima i animiranju gostiju koji to
prilično skupo plaćaju;
geishe pjevaju,sviraju (shamisen),plešu,druže se i razgovaraju sa gostima (umjetnost konverzacije tj.
umijeće komunikacije s klijentima),priređuju tkzv. čajne obrede (Chado - Put čaja) ili se bave ikebanom (Kado - Put cvijeća),a vične su i japanskoj
tradicionalnoj poeziji,
književnosti,raznim društvenim igrama...ponajviše ih ima u Kyotu,u kvartu Gion,gdje se geisha kaže geiko,
a mlada geisha je maiko;
han - domena daimyoa;
hatamoto - zamjenik shoguna u srednjovjewkovnom Japanu;
harakiri - "raspor trbuha";hara je predio abdomena,a kiru znači rezati,vidi i seppuku;
judo - Put nježnosti
kado - Put cvijeća ili ikebana (ukrasno aranžiranje cvijeća)
kaidan (kwaidan) - "priče o duhovima",tradiconalne i narodne priče o duhovima osvete ili
koji se jednostavno vraćaju radi nekih nerazjašnjenih računa;
kabuki - jedno od tri (no & bunraku) tradicionalne kazališne forme;stilizirana drama pjesme i
plesa s izvođačima čija su lica izrazito našminkana;postoje tri vrste (tipa) kabuki drame: Jidai-mono - povijesna drama,najčešće iz života slavnih ratnika i državnika; jedna od najpoznatijih je Chishingura ili
Riznica vjernih vazala; Sewa-mono - građanska "pučka" drama;posebno se ističu drame sa dvostrukim samoubojstvom ljubavnika koji ne nalaze izlaza iz konfliktne situacije njihova
odnosa i nametnutih normi
društva u kojem žive; Shosa-goto - plesna drama,najčešće potječu
od no-repertoara;
katana - vrsta japanskog mača;
kendo - Put mača
koku - mjera za obujam;
180 litara žita;0,27 kubičnih metara drva;
kyudo - Put luka
manga - japanski stripovi;
ninja - tajna služba shogunata;špijuni i maskirani plaćene ubojice;
no - jedno od tri (kabuki & bunraku) tradicionalne kazališne forme;stilizirana kazališna forma s istaknutim elementima glazbene drame koja je nastala u 14. st.;
origami - umjetnost savijanja papira i izrade raznih oblika;
pachinko - svojevrsna verzija okomitog flipera koji kombinira igranje lopticama i kockanje;
ritsuryo - "kazneni & civilni zakoni";osobito oni koji su nastali po uzoru na zemlje azijskog kontinenta oko
700. godine;
ritsuryo seido - "sustav civilnih & kaznenih zakona" u
razdoblju ritsuryo;
sadaijin - ministar s lijeva
samuraji - "oni koji služe";
seppuku - ritualni harakiri;
shinsengumi - poseban 'policijski' odred Tokugawa shogunata (1603-1868) koji je djelovao u Kyotu
60-ih godina 19. st. (razdoblje Bakumatsu,1853-1868)
shodo - Put kista
shogun - naziv za vojnog zapovjednika carske vojske (1191-1868);
stvarni vladar Japana dok je car to bio samo nominalno;
shoin - stil gradnje iz razdoblja Muromchi (1333-1573),
održao se do danas;
tenno - car,nebeski vladar;
udaijin - ministar s desna;treći čovjek u carstvu,odmah iza cara (tenno) i
premijera (daijo daijin)
yakuza - pripadnik japanskog organiziranog kriminala,čiji korijeni sežu iz Edo razdoblja
(1600-1868);prvi konkretniji temelji yakuza kao organizacije dolazili su u obliku profesionalnih
kockara (Bakuto),a sam naziv (Yakuza) dolazi od popularne kartaške igre (slične našem Ajncu),a ya,ku i za tj.
sa su brojevi 8,9 i 3,što je najlošije diljenje hanafudi, japanskom pokeru;pripadnici Bakuto su na svojim
tijelima nosili poveće tetovaže (irezumi),a i danas pripadnici yakuza poznati su po ogromnim
tetovažama po rukama i leđima,najčešće;također,iz Edo razdoblja potječe i običaj rezanja
prsta onoga koji pogriješi (yubitsume);
yamato - prva organizirana država na današnjem tlu Japana;bila je smještena na području između
Nare,Kyota i Osake;
Yokai - demoni,bića nadnaravnih sposobnosti,stvorenja iz japanskog folklora (npr. Kappa,Tengu,Yuki-onna
tj. Sniježna žena...)
# izvori ,
Conrad Totman, "Povijest Japana",
Zagreb, 2003.
Velimir Grgić, "Katane,lignja,
bradavice - Vodič kroz japanski
film", Zagreb, 2006.
Vladimir Devide, "Japan,tradicija i suvremenost", Zagreb, 1978.
Grupa autora, "Who's Who of
Japan 100 Historical
Personages", Tokyo, 2001.
1201 (ili 1202)-1203. g. Drugi shogun Kamakura shogunata bio je Minamoto Yoriie, (1182-1204) sin prvog shoguna
Yoritomoa i Hojo Masako. Yoriie je bio oženjen
Wakasom iz klana Hiki. Otac Wakase bio je Hiki Yoshikazu
(11??-1203). On je bio odani vazal Minamoto Yoritomoa
(1147-1199) i dobar prijatelj. Njegova je pomajka pomagala
u kući Minamoto Yoritomoa. Borio se uz Yoritomoa protiv
klana Taira dugi niz godina. Njegova je žena bila dojilja
Minamoto Yoriieu. Wakasa će Yoriieu roditi sina, Ichimana (1197-1203).
gore, Kamakura shoguni listom od 01. Kamakura shoguna
Minamoto Yoritomo-a (1192-1199) do 11. Kamakura shoguna
Narinage (1334-1338)
1202. godina
1202. g. Eisai Zenji dao je podići budistički hram Kennin-ji, koji nije mogao odmah biti otvoren kao
isključivo zen hram,kako je želio zbog animoziteta i
pritiska učitelja ostalih budističkih škola. Godine
1204. Minamoto Yoriie koji je sada shogun dvije
godine postavio je Eisaija za glavnog svećenika
(poglavara) Kennin-ji hrama. Iste te 1204. Yorie
je ubijen.
vidi, »knjiga o zenu», sv.2, str. 143;
vidi, dolje slikarija iz hrama Kennin-ji, najstarijeg zen
hrama u Kyotu, tisućljetnoj prijestolnici Japana; Hram se
nalazi u četvrti Gion neposredno uz kazalište Kobu
Kaburenjo gdje geiko i maiko svake godine izvode svoje
plesove povodom festivala «Ohana matsuri» (Festival trešnjina cvijeta)
1203. g. listopad, Odredi Hojo Tokimase (1138-1215),
glave kuće Hojo, ubili su Hiki Yoshikazu nakon pokušaja
urote protiv klana Hojo. Sin Minamota Yoritoma, Yoriie,
okrutan i nesposoban, koji je vršio dužnost shoguna
umjesto svog prerano preminulog oca, napokon je
svrgnut. Zamienio ga je njegov mlađi brat Sanetomo koji je bio shogun sve do svoje smrti,
1219. god. Hojo Tokimasa (vidi gore), postao je prvi
regent-shikken Kamakura shogunata, koji je dao ubiti
više članova Hiki klana i sina Minamoto no Yoriiea,
Ichimana. Hojo Tokimasa bio je otac Hojo Masako
(1157-1225), supruge Minamoto no Yoritoma,
prvog shoguna Kamakura shogunata i jap. povijesti.
2004. u kolovozu dok se kupao ubijen je Minamoto no Yoriie (vidi gore).
1205. g. Veliki pjesnik Teika pripremio je djelo
Shinkokinshu ili Shin kokin wakashu (Nova kolekcija,
od davnih vremena do modernih) zajedno sa nekoliko
pomoćnika na zahtjev umirovljenog cara Go-Tobe (1184-1221).
vidi, Totman, str.132; Japanese History, str. 172; Devide,
Iz japanske književnosti, str. 32;
1205. g. godine Hojo Tokimasa 1. shikken-regent
Kamakura shogunata (1203-1205) obrijao je
glavu i postao budistički redovnik. Preselio se u
budistički hram u Kamakuri, gdje je živio do 1215. i
doživio 78 godina. Za Tokimasinog nasljednika
kao 02. shikkena izabran je njegov najstariji sin Yoshitoki (vidi dole; 1163-1224), koji je tu funkciju
vršio sve do svoje smrti 1224. godine.
gore, obiteljsko stablo familije Hojo i klana Taira
te njihova povezanost kao i veza klanova Hojo &
Minamoto preko Hojo Masako supruge Minamoto
Yoritomo-a i majke prva dva shoguna
1210-1221. g. Vladao je 84. car Juntoku (1197-1242).
gore, carsko obiteljsko stablo od 81. cara Antokua do
102. cara Hanazonoa (živio, 1297-1348; vladao, 1308-1318)
gore, Kamakura shoguni listom od 01. Kamakura shoguna
Minamoto Yoritomo-a (1192-1199) do 11. Kamakura shoguna
Narinage (1334-1338)
1211. g. Myoan Eisai, osnivač (Rinzai) zena u Japanu
objavio je esej o pijenju čaja ( jap. Kissa yojoki)
Put čaja, cha-do
Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura
(1185-1333) ali Eisai je bio prvi koji je doveo do njegove
šire upotrebe. Eisai je iz Kine doneo sjeme čaja i zasadio
ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo jednom
njegovom prijatelju. Svoju knjigu o čaju i nešto čaja
poklonio je Minamoto Sanetomu (1192-1219) tadašnjem
shogunu sinu Hojo Masako i Minamoto Yoritoma, prvog
shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti.
Povod poklonu je bila bolest koja je mučila Sanetomoa.
Eisai je tako postao slavan kao otac sadnje čaja u
Japanu. On je smatrao da čaj ima neka ljekovita
svojstva, i da ima blagotvoran utjecaj na neke bolesti.
Međutim, on, očigledno, nije se bavio poučavanjem
čajne ceremonije, iako se pretpostavlja da ju je vidio u
Kini u budističkim hramovima. Čajna ceremonija
uobičajeni je način kako se dočekuju gosti u zen hramu,
a ponekad redovnici postave ceremoniju i za sebe. Zen
redovnik koji je preneo ceremoniju čaja iz Kine u Japan
bio je Dai-o, nacionalni učitelj (1236-1308). Dai-o se
vratio iz Kine 1267. godine. Nakon Dai-oa, značajniji
majstor zena koji se bavio čajem bio je slavni majstor
Ikkyu Sojun (1394-1481) za kojeg se govorilo da je sin
dvorske dame i cara Go-Komatsua (živio,1377-1433;
vladao,1383-1412). Za Ikkyua je također poznato da
nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje, a bio
je poznat kao onaj koji uživa u spolnim odnosima sa
ženama i muškarcima, opija se u konaćištu i kupuje i
jede ribu iako je to bilo zabranjeno budističkim
redovnicima. Kao poglavar zen hrama Daitoku-ji, u Kyotu,
Ikkyu je vještinu čajnog obreda preneo na jednog od
svojih učenika po imenu Murat Shuko (1422-1502), kojeg
se smatra prvog službenog japanskog majstora čaja, i
svitak koji je Ikkyu poklonio Shukou, kaligrafski zapis
kineskog majstora Yuan wua ( jap. Engo, 1063-1135),
bio je izložen na prvim Shukoovim okupljanjima za čaj.
Tako je stvoren običaj da se u niši za vrijeme obreda
izvjesi djelo nekog učitelja. Spomenuti svitak još uvijek
se čuva. Shuko i redvnik Jotei (za koga se pretpostavlja
da je Ikkyuov sin) prenijeli su te ideale na Takena Jooa
(1502-55) od koga ih je naslijedio Sen no Rikyu
(1522-1591), kojeg se danas smatra utemeljiteljem
modernih škola čaja u Japanu.
vidi, D. T. Suzuki, "Zen i japanska kultura", Beograd, 2005.,
str. 207, 208; Stevens, "Tri klasika zena: Ikyu, Hakuin i
Ryokan", Zagreb, 2000, objavilo, Društvo hrvatskih haiku pjesnika, str. 58;
1212. g. Kamo no Chomei (1153-1216) završio je svoj
esej Hojoki (Zapisi iz kolibe od desest stopa u kvadrat).
vidi, hagakure blog; Japanese History, str. 172; Devide, Iz jap. knjiž., str.36;
1215. g. Umro je Eisai Zenji (r. 1141) osnivač Rinzai zena
u Japanu. Sahranjen je u zen hramu Kennin-ji koji se
nalazi u Gionu, kvartu geishi u Kyotu. Najznačajniji
učenici su mu bili: Myozen Ryonen, Dogen, Taiko
Gyoyu (1163-1241) i Shakuan Echo (u. 1247).
1216. g. Myozen Ryonen (1184-1225) naslijedio je
Eisaija, koji je umro 1215. godine, kao poglavar hrama
Kennin-ji. Tu je podučavao Dogena od 1217. do 1223.
i druge učenike. Myozen Ryonen bio je poznat i kao
Myozen Butsuju. Bio je majstor Oryo linije Rinzai zena.
Myozen se rodio u mjestu Ise (provincija Mie).
Sa osam godina je postao budistički redovnik na planini
Hiei u blizini Kyota. Studirao je učenje Tendai budističke
škole kod učitelja Myoyua. Kod učitelja Eisai Zenjija učio je
zen u hramu Kennin-ji u Kamakuri prije nego što je postao
njegov nasljednik koji će podučavati Dogena, osnivača
Soto škole zena i također učenik Eisai Zenjija.
# vidi Myozen Ryonen, 1184-1225. Dharma-heir of Myoan Yosai, he gave Transmission of the Linji Lineage to Dogen. He journeyed to China with Dogen in 1223 and practiced for three years at Tiantong-si where he died at Liaoren Hall. Myozen died in zazen posture and it was said that his cremation manifested a five-coloured rainbow body and three brilliant pearls were found in the ashes. A memorial statue of Myozen was installed at the monastery.
## vidi za Myozen Ryonena,
Grupa autora, "The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and Religion",
London, 1999., str. 236;
Duomoulin, Zen history, str. 21;
1218.g. Završena prva verzija povijesnog romana
«Pripovijest o klanu Heike» (Heike monogatari) .
Autor je nepoznat, vjerojatno ih je bilo više. U romanu se
opisuju borbe između klanova Taira (Heike) i Minamoto
(Genji), od prvobitnog uspona Taira do njihovog konačnog
uništenja.Heike monogatari započinje ovim tekstom:
«Zvuk zvona hrama Gion uvijek objavljuje nepostojanost
stvari, a boja nam cvjetova shara-stabla pokazuje brzo
raspadanje svega što cvjeta. Tko se hvali, ubrzo će
propasti: on je poput kratkog sna proljetne noći. A tko
je hrabar, i on će uskoro nestati: on je poput prašine na vjetru.
1219. g. 12. veljače, u svetištu Tsurugaoka Hachiman-gu
ubijen je 3. shogun Kamakura shogunata Minamoto
Sanetomo (vidi dole), rođen godine u kojoj je njegov
otac Yoritomo (1147-1199) postao prvi shogun Kamakura
shogunata (1192-1333) i japanske povijesti.
gore, Tsurugaoka Hachiman-gu shinto svetište, Kamakura,
osnovano 1063. godine.
Lijevo od stepenica na fotografiji nalazi se Ginko drvo
staro preko 1000 godina iza kojeg se 1219. godine
sakrio ubojica Minamoto Sanetomoa 03. shoguna
Kamakura shogunata dok je ovaj silazio. Ubojica je
bio njegov nećak Minamoto Zensai poznat kao Kugyo,
sin njegovog brata Minamoto Yoriiea 02. shoguna
Kamakura shogunata. Drvo je na žalost stardalo
2010. g. za vrijeme jake oluje.