nihonkichigai tj. lud za Japanom
30.08.2016., utorak
Tokyo, jedno od najčudesnijih mjesta u Svemiru
 Umjesto uvoda Japan me začarao prije nekih dvadesetak godina. Od gradova prvi o kome sam čitao (interpleta tada još nije bilo) bio je Kyoto ili Miyako, stara prijestolnica čiji šarm ne blijedi do današnjih dana. Kažu da kroz Kyoto godišnje prođe 40 milijuna turista a grad ima 1600 budističkih hramova i 400 shinto svetišta. Tada o Tokyu nisam puno razmišljao. Tokyo mi je bio tako dalek i apstraktan. Samo sam razmišljao o staroj prijestolnici Kyotu koji je bio glavni grad Japana preko 1000 godina dok je Tokyo glavni grad Japana tek 148 godina i to se osjeti u Kyotu. Nakon sedam godina čitanja i gledanja filmova o Japanu prvi put sam posjetio Japan 2002. godine za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva koje se te godine održavalo u J. Koreji & Japanu. I tada sam upoznao Tokyo. Bila je to ljubav na prvi pogled. Kakav grad, kakva energija :D  gore, Tokyo, lipanj 2002. sa grupom dragih prijatelja :)  gore, Tokyo, Kanda, 2002.  gore, galerija Museo Pictorico u Tokyu u kojoj su japanci i drugi gosti mogli upoznati i naučiti nešto o Hrvatskoj :)  gore, u društvu djelatnice galerije Museo Pictorico :D  gore, Ueno Tokyo 2002. Nikada me nisu previše zanimale moderne stvari, SF i slično. Privlačila me starina, prošlost, patina. Tako je bilo i s Kyotom i Tokyom dok nisam ugledao Tokyo. Teško je iskazati riječima što je to što me toliko očaralo u Tokyu. Da li su to ljudi, hramovi, parkovi, ulice, vlakovi...ili sve to zajedno i još nešto više.  Japan ima bezbroj lica. Tako i Tokyo. Ali nisu to hramovi, parkovi, vlakovi, vrtovi, cuga ili japanska klopa. Ono što je mene očaralo u Japanu a posebno u Tokyu je ono nevidljivo očima. Kao što kaže Mali Princ, samo se srcem najbolje vidi :)  Oznake: tokyo, Tokyo 2002, Japan 2002, tomodachi |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
