nihonkichigai tj. lud za Japanom
03.03.2013., nedjelja
Koncerti hrvatsko - japanskog prijateljstva
  Ovaj nas mjesec očekuje nekoliko interesantnih i prigodnih događaja povodom obilježavanja 20. obljetnice od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Hrvatske i Japana kao i tužna obljetnica tsunamija & potresa koji je zadesio Japan prije 2 godine kada je smrtno stradalo oko 20.000 ljudi, tisuće su nestale a mnogi su ljudi raseljeni Japanom i dan danas. Planirana su slijedeća događanja  Ponedjeljak, 4.ožujka u 20,00 sati HNK Varaždin Koncert hrvatsko-japanskog prijateljstva posvećen žrtvama velikog potresa u Japanu 2011. Velika scena W. A. Mozart REQUIEM U D-MOLU, dirigent: Reona Ito sudjeluju Martina Zadro, sopran, Yoko Miwa, alt, Domagoj Dorotić, tenor; Kenji Nose, bas, Hrvatsko-japanski memorijalni zbor i orkestar Besplatne ulaznice na blagajni kazališta kontakt za koncert u Varaždinu 042 214 688; hnkvz@hnkvz.hr # izvor - HNK, Varaždin  Utorak, 05. 03. 2013., 20:00 Mala dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb Koncert hrvatsko-japanskog prijateljstva Hrvatsko-japanski memorijalni zbor i orkestar Reona Ito, dirigent Martina Zadro, sopran Yoko Miwa, alt Domagoj Dorotić, tenor Kenji Nose, bas Program W. A. Mozart - Requiem u d-molu Koncert se održava povodom 20.-te obljetnice uspostavljanja diplomatskih odnosa između Hrvatske i Japana, a posvećen je žrtvama velikog potresa u Japanu 2011. godine. kontakt za koncert u Zagrebu 01 45 01 208 ili 01 45 01 209; info@kdz.hr Reona Ito, dirigent, potječe iz glazbene obitelji iz japanskoga grada Fukuoke u kojoj su stasale tri generacije dirigenata. Od četvrte godine roditelji i djed učili su ga violinu i glasovir, a u dobi od osam godina već je skladao orkestralnu glazbu. Godine 1997. otišao je u Sjedinjene Države na studij međunarodne politike na Sveučilištu George Washington. Za profesionalno bavljenje glazbom odlučio se 2002. nakon što je diplomirao. Preselio se u New York gdje je počeo intenzivno učiti glazbu. Reona Ito diplomirao je međunarodne odnose, ali i glazbu na Sveučilištu George Washington. Nakon studija kompozicije i dirigiranja na Juilliardu diplomirao je i orkestralno dirigiranje na Glazbenoj školi Mannes te magistrirao na Glazbenoj školi Aaron Copland, Queens College, CUNY. Najvažniji profesori bili su mu: Uroš Lajovic (redovni profesor, bečko Sveučilište za glazbu i primijenjenu umjetnost), Maurice Peress (Kanzaška filharmonija / Queens College), Rossen Milanov (Philadelphijski orkestar), Harold Farberman (Institut za dirigiranje konzervatorija Bard) i Carl St. Clair (Stuttgartski radijski simfonijski orkestar). Debitirao je 18. ožujka 2008. kao dirigent u Mozartovu Figarovu piru u kazalištu Goldstein, a iste je godine 25. lipnja debitirao i u Carnegie Hallu. Kritike tih koncerata objavljene su u nekoliko novina i časopisa. Među njima je i jedan od najpoznatijih i autentičnih glazbenih listova 'Ongaku no Tomo' ('Glazbenikov prijatelj'), koji je objavio: [Reona Ito na koncertu u Carnegie Hallu] dirigirao je napamet te je publici pokazao iskrene osjećaje prema glazbi. U prosincu je Reona Ito predstavio ciklus koncerata Mostly Bach na Manhattanu te je sa svojim ansamblom održao tri koncerta Bachovih djela u Lincoln Centru i Yamaha Hallu. U ožujku 2009. pozvao je orkestar svoje majke iz Japana da mu se pridruži na zajedničkom koncertu u centru Symphony Space. Isječak iz tog koncerta emitirala je japanska radiotelevizijska kuća NHK, druga po veličini takva kuća u svijetu. Trenutno je glazbeni direktor Komornog orkestra i zbora Reona Ito te zbora Japansko-američke udruge u New Yorku. Djeluje i kao pomoćnik glazbenog ravnatelja Orkestra mladih Chikuho (Japan) koji je osnovao njegov djed. Gostovao je u nekoliko europskih gradova, uključujući nastup s Novim simfonijskim orkestrom u Sofiji. Godine 2011. postao je i glazbeni ravnatelj ansambla Zagreb Sinfonietta. U kolovozu 2012. s tim je ansamblom nastupao na glazbenim festivalima u Rovinju, Poreču i Novom Vinodolskom. U veljači 2013. sa svojim je orkestrom i zborom Sveučilišta u Tokiju izveo Cherubinijev Requiem u d-molu u velikoj glavnoj dvorani Carnegie Halla. Martina Zadro, pobjednica međunarodnih pjevačkih natjecanja 'Lucia Popp' (Slovačka) i 'Antonin Dvořák' (Češka), vodeća hrvatska i slovenska sopranistica mlađe generacije, posljednja je učenica legendarne Anne Moffo. Veliki međunarodni uspjeh postiže ulogom Armgard, pjevajući svjetsku premijeru ponovno otkrivene (Boosey and Hawkes) prve Offenbachove opere Die Rheinnixen u SNG Opera in balet Ljubljana, zatim kao Mimí u Teatru Campoamor u Oviedu, kao Grofica u Landestheatru Salzburg i kao Violetta u Teatru Municipal u Santiagu, te stalnim gostovanjem u praškom Národnom divadlu, koncertima na festivalu Praško proljeće i festivalu Dvořákova Praha, surađujući s ponajboljim dirigentima današnjice (Yves Abel, Massimo Zanetti, Milan Horvat, Serge Baudo, Dieter Rossberg, Ilan Volkov, Aleksandar Rahbari, Loris Voltolini i Peter Feranec). Suvremeni hrvatski skladatelj Srećko Bradić za nju komponira svoju prvu, izuzetno uspjelu operu Crux dissimulata, gdje kroz pjevački i glumački vrlo zahtjevnu ulogu Roze koju pjeva u praizvedbi na otvorenju 25. Muzičkog bienalla Zagreb, osvaja veliko priznanje publike i kritike. Za ostvarenje dobiva Nagradu hrvatskog glumišta 2009. za najbolju ulogu u operi. Diplomirala je i magistrirala pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Na Visokoj glazbenoj školi u Grazu diplomirala je iz Lieda i oratorija u klasi prof. Gerharda Zellera. Usavršavanje nastavlja kod slovačke pedagoginje Eve Blahove i nacionalnog prvaka Opere HNK Zagreb Vitomira Marofa, a potom kod operne legende Anne Moffo u New Yorku. Glumačko usavršavanje postiže kroz method acting s braćom Vajevec i suprugom Zvonkom Novoselom. Suradnju ostvaruje s mnogim cijenjenim opernim redateljima (Lutz Hochstraate, Manfred Schweigkofler, Emilio Sagi, Arnaud Bernard, Charles Roubod, David Radok, Jean Louis Grinda, Caterina Panti Liberovici, Vito Taufer, Krešimir Dolenčić?). Od sezone 2003./2004. Martina Zadro je članica Opere Slovenskog narodnog gledališča (SNG) u Ljubljani, gdje je nositeljica repertoara. Debitirala je u zagrebačkom HNK-u 1995. u kojem ostvaruje brojne uloge. Na Opernom Festivalu Longborough u Engleskoj 2008. postiže veliki uspjeh kao Violetta pod dirigentskim vodstvom Gianluce Marcian?a. U projektima surađuje, odnosno surađivala je, s mnogim vrsnim dirigentima (Tomaš Netopil, Elio Boncompagni, Vjekoslav Šutej, Vladimir Kranjčević, David de Villiers, Uroš Lajovic, Marko Gašperšič, Jan Chalupecký, Berislav Šipuš i Johannes Wildner). Kao koncertna pjevačica Martina Zadro nastupa uz Češku filharmoniju, Prašku filharmoniju, Zagrebačku filharmoniju, Slovensku filharmoniju i Simfonijski orkestar HRT-a. Na solističkim recitalima nastupa uz klavirsku pratnju sestre Lane Bradić. Yoko Miwa, vrsna japanska altistica pjevanje je diplomirala i magistrirala na Sveučilištu za umjetnost i glazbu regije Aichi. Pobjednica je kvalifikacijskog natjecanja za japanskog predstavnika na 5. međunarodnom natjecanju Wagnerovih glasova, a tom je prilikom primila i posebnu nagradu. Godine 2008. usavršavala se u Italiji i Austriji u sklopu programa međunarodnog školovanja za mlade umjetnike japanskog Ministarstva kulture. Godine 2004. tumačila je drugu sluškinju u Straussovoj Elektri u Novom nacionalnom kazalištu u Tokiju, najuglednijoj japanskoj opernoj kući, 2006. bila je Lucia u Mascagnijevoj operi Cavalleria Rusticana, Mikage u operi Minorua Mikija Aien (Umrijeti za ljubav) te Wowkle u Puccinijevoj Djevojci sa zapada. Godine 2007. tumačila je Schwerleite u Wagnerovoj operi Die Walküre te Suzuki u Puccinijevoj Madame Butterfly. Za to je dobila pohvale kao dragocjeni mezzosopran s kontraaltom baršunasta zvuka. Godine 2010. nastupala je u Straussovoj Ženi bez sjene kao 'glas s neba' te kao Sadako u operi Rokumeikan Shinichira Ikebea. Vrlo je aktivna kao solistica i kao suradnik na Sveučilištu za umjetnost i glazbu regije Aichi te na Sveučilištu za umjetnost u Nagoyi. Članica je operne udruge Tokyo Nikikai. Domagoj Dorotić glazbeno je obrazovanje započeo na Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru, a srednju glazbenu školu završio je u Zagrebu na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Nakon pohađanja privatnih satova iz solo pjevanja prolazi audiciju za zbor u Hrvatskom narodnom kazalištu, a 2004. postaje student solo pjevanja u klasi prof. Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je u lipnju 2008. i diplomirao. Godine 2005. osvojio je drugu nagradu na Regionalnom natjecanju u Rijeci, a 2007. prvu na Državnom natjecanju u Dubrovniku. Tijekom studija sudjelovao je na raznim internacionalnim pjevačkim natjecanjima među kojima je važno spomenuti Natjecanje 'Renata Tebaldi u San Marinu (2007.), gdje je ušao u polufinale natjecanja. Na 17. Internacionalnoj Ljetnoj Akademiji Prague-Wiena-Budapest pjevao je u majstorskoj klasi prof. Rotraud Hansmann. Na istom je natjecanju osvojio nagradu za jednu od najboljih interpretacija. Važno je napomenuti kako je Domagoj dobio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu (2007./8.), za ostvarenje uloge Rinuccia u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija, koju je pripremao na Muzičkoj akademji. Također, 2008. na ljetnom seminaru u Schloss Laubach-u osvojio je prvu nagradu žirija. Godine 2009. biva nominiran i osvaja Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji mladih opernih umjetnika za izuzetna ostvarenja do 30 godina, za ulogu Maxa u operi Crux dissimulata Srećka Bradića i za ulogu Fentona u operi Falstaff Giuseppea Verdija, čime je dokazao osobiti senzibilitet za scenu. Kazališnu sezonu 2010./2011. počinje kao operni solist HNK Zagreb. Godine 2012. Domagoju je dodjeljena Nagrada Ante Marušić koja se povodom dana Hrvatskog narodnog kazališta Split bijenalno dodjeljuje za najbolja operna dostignuća u prethodne dvije godine. Kenji Nose magistrirao je na Sveučilištu za umjetnost i glazbu regije Aichi. Dvije se godine usavršavao u Njemačkoj na Konzervatoriju u Mannheimu, a zatim u opernom studiju Novog nacionalnog kazališta u Tokiju. Tumačio je uloge grofa Almavive u Figarovu piru, Papagena u Čarobnoj fruli, Guglielma u operi Cos? fan tutte, Escamilla u Carmen, Dr. Falkea u Šišmišu i Leporella u Don Giovanniju. Nastupao je i kao solist u Beethovenevoj Devetoj simfoniji, Bachovoj Muci po Mateju, Orffovoj Carmini Burani, Puccinijevoj Messa di Gloria, Bachovim solo kantatama 56 i 82, Mozartovoj Krunidbenoj misi, Faureovom i Mozartovom Requiemu, Gounodovoj Misi sv. Cecilije te u Haydnovoj Harmonien Messe. Od novijih postignuća valja izdvojiti treću nagradu na japanskom natjecanju studenata glazbe, nagradu na nizozemskom natjecanju u Liedu 2008. te kulturnu nagradu Chunichi. Predaje glazbu i pjevanje na Sveučilištu za umjetnost i glazbu regije Aichi, Sveučilištu regije Gifu te Sveučilištu Kinjo Gakuin. Od 2013. djeluje kao docent na Sveučilištu Kinjo Gakuin te predaje glazbu u Srednjoj školi Kikuzato u gradu Nagoya. # izvor - Koncertna direkcija Zagreb  |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
