nihonkichigai tj. lud za Japanom
13.12.2008., subota
Prvi put na karaokama
 Za boravka u Japanu još nikad nisam bio na karaokama.Prije dva tjedna pružila mi se mogućnosti doživjeti karaoke usred Zagreba i to u društvu japanaca.Poznato je da karaoke potječu iz Japana i da ih je isfurao neki lik iz Osake koji na svojoj ideji nije zaradio ništa.  U petak prije dva tjedna nazvala me profesorica japanskog u večernjim satima i pitala da li bi želio praviti društvo grupi japanaca koji su u obilasku čudesa Lijepe naše.Naravno da me nije trebalo nagovarati. Još mi je rekla da su oni grupa koja se bavi pjevanjem,ali mi nije rekla o čemu se točno radi. Sutradan,u subotu prje nego sam krenuo na party sa japancima raspitao sam se o kakvom se to pjevanju radi,i saznao da se radi o karaokama.Uopće mi nije palo na pamet da bi ja mogao pjevati.Pretpostavljao sam da je to organizirano za japance.Karaoke veselica je organizirana u jednom lokalu tik do Kamenitih vrata tako da nisam imao problema sa traženjem.  Grupa od 20-ak uglavnom japanki (mislim da je bio samo jedan muškarac), srednje i starije dobi putuje po svijetu i organizira karaoke u svakoj zemlji,pa su tako navratili i u Hrvatsku.  gore, jedna od gošća iz Japana između domaćih japanaca,gospodina Yamamota koji živi u Hrvatskoj preko deset godina i Kazuko koja je još duže u Hrvatskoj,a odlično priča hrvatski;osim toga pjeva u sjanom bendu WELCOMIN' COMMITTEE IN FLAMES (Kazuko + bivši članovi nikad prežaljene grupe The Babes)  Nakon što su sve japanske gošće otpjevale svoje pjesme,inzistirale su da i nas nekoliko hrvata (bilo nas je nekoliko bivših i sadašnjih učenika japanskog) otpjevamo nešto što smo mi ispočetka odbijali,ali na kraju su nas ipak nagovorili (vidi dolje).  gore,Ivana i Marko koji su se odlučili za Gibonnijeve "Zlatne godine" Ja sam se odlučio za pjesmu Sukiyaki koju sam svojevremeno našao na jubitou u izvedbi prekrasne Rimi Natsukawa i Gospellersa koju možete dolje čuti;mislim da je pjesma bila popularna još tamo 60-tih i da se bila našla i na američkim i britanskim top listama tih godina. Kako nije bilo teksta pjesme kao pomoći,sa mnom su pjevale i gošće iz Japana. Bilo mi je u isto vrijeme malo neobično jer nikad nisam pjevao pred tako puno ljudi, i još uz to stranu pjesmu (uvjetno rečeno),trema,sramežljivost...a opet s druge bilo je jako interesantno i posebno jer ne moram vam reći koliko mi znači Japan,a ovu pjesmu sam posebno zavolio. Nakon karaoke dijela,uslijedila je večera,a nas nekoliko učenika japanskog raspoređeno je među gošće kako bi se bolje upoznali.Tako smo sa nekima razmjenili adrese,a voditelj grupe je pokupio naše mailove i obećao nam poslati slike.Nadam se da će ispuniti obećanje.Nakon večere napravljeno je nekoliko zajedničkih slika i došlo je vrijeme za oproštaj.Bilo je simpatično kako je naše gošće ponijela atmosfera pa smo se svi u ulaznoj prostoriji lokala koja je bila prilično uska,primili za ruke, a gospođe su složno zapjevale jednu japansku oproštajnu pjesmu sa refrenom u kojem se spominje riječ sayonara,te smo se tako pozdravili do mogućeg novog susreta. * ovm prilikom bih se htio zahvaliti profesorici na pozivu i kolegi po interesu za Japan,Sephu koji mi je ustupio svoje fotografije za ovaj post,pomogao u komunikaciji sa gostima prilikom večere i filmovima (naravno japanksim) kojima me opskrbljuje,domo arigato gozaimashita; ponizno sagibljem glavu  |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
