Izašao je novi 21. broj Yoshi Anime Manga Japan Fanzina ! Novi broj donosi: Tema broja * Hayao Miyazaki * Ghibli museum Anime i Manga * najave * My Neighbour Totoro * 20th Century Boys * Porco Rosso * Kiki's Delivery Service * Record of Lodoss War * Grave of the Fireflies * Code Geass * Shingetsutan Tsukihime Film * See You After school * Curiosity Kills the Cat * Sukiyaki Western Django * Imprint * Visitor Q Glazba * Hitomi Događanja * Kusumoto Ken - čovjek koji je preveo mangu na hrvatski Fanart ...Novi Yoshi fanzin možete pronaći ovdje ! ...kao i ostale prijašnje brojeve...ako ste koji slučajno propustili...ugodno čitanje... |
HRVATSKA - JAPAN 37-22 (19-11) Dvorana Višnjik. Gledatelja: 6,000. Suci: Gousko (Bjelorusija), Repkin (Bjelorusija). HRVATSKA: Losert (4), Alilović (9), Balić 2, Duvnjak 4, Lacković 4, Vori 7, Dominiković 1, Džomba 5 (3), Vuković 1,Šprem 3, Metličić, Vukić 4, Čupić 5 (2), Anušić 1. JAPAN: Tsubone (8), Matsumura (5), Toyoda 2, Suematsu 3 (2), Tomita 2, Miyazaki 7, Tageda 2, Nagashima 2, Kaido, Kishikawa, Furuie, Kochi 1, Izuma, Kadoyama 3. * Jutarnji List |
Beč pjeva Zagreb, a oba ugošćuju Tokio ! Zvonimir Milčec FAKAT Kad god bih se u životu zanjihal po taktovima bečkog valcera ili posluhnul ariju iz bečke operete, pomislil bih kak je violinski ključ izmišljen u Beču! A kako je poznato da glazba nema ni državljanstvo, ni rodni grad, nego živi (ili ne živi) u nama, dođe mi mlada zagrebačka mezzosopranistica Sandra Hrašćanec i poklanja CD koji sve to i potvrđuje. Poklonjeni nosač zvuka naslovljen je “Najljepše melodije Zagreba i Beča”, a na kojem, uz našu mladu zagrebačku umjetnicu, školovanu u Beču (ali i u zagrebačkom Trnju), sudjeluje poznati bečki tenor Mathias Renthaller, a na glasoviru ih prati Japanka Naoko Mori. Serbus Zagreb Zaslužni trojac: A i Beč će uskoro čuti zagrebačke popevke, ali na njemačkom Jedan CD sam po sebi možda bi bio događaj za vijest u kulturnoj rubrici da ovaj trojac na visokoj umjetničkoj razini ne izvodi naše popularne popevke “Serbus Zagreb”, “Vraćam se Zagrebe tebi” i “Najljepši je Zagreb grad”. I to, zamislite, sve na izvornom kajkavskom! I sa svjetski poznatim Wiener Liedovima. Dokaz, dakle, više, da glazba nema ni nacionalnih, ni jezičnih barijera. Iako se za to u ovom slučaju trebalo malčice i potruditi, kak se naša mlada Zagrepčanka potrudila da svog starijeg bečkog kolegu nafči kajkavski! I više puta je sa svojim bečkim kolegama već ugostila Zagreb. A i Beč će uskoro (3.VI) moći čuti zagrebačke popevke, naravno, na njemačkom. Trojac je gostoval i u Japanu. I ponovno će sa zagrebačkim popevkama ugostiti Tokio. Zagrebačko-bečki “slavuj” spominje mi svoju prethodnicu, također rođenu Zagrepčanku, Mirjanu Irosch, koja je kao dugogodišnja članica bečke Volksopere izborila sebi mjesto miljenice bečke operetne publike. I sama se, na tragovima Beč - Zagreb, živo zainteresirala za operetu, pa se tako potrudila doznati da je naš Ivan pl. Zajc, u svom bečkom razdoblju (1862.-1870.), pod imenom Giovanni von Zaytz, žario i palio na bečkoj operetnoj sceni, i to rame uz rame s J. Straussom mlađim. Da se kojim slučajem nije vratio u Hrvatsku i u Zagreb (na nagovor prijatelja Augusta Šenoe), tko zna kako bi danas zvučali bečki valceri... I možda bismo ih zvali bečko-zagrebački! U Beču je nastala i pjesma “U boj, u boj” koju će Zajc ukomponirati u svoju najizvođeniju i najpopularniju operu “Nikola Šubić Zrinski”. ‘Nema se sramit kaj’ Zagrebačka umjetnica s bečkom školom, Sandra Hrašćanec, u visokom tonalitetu pokušava podsjetiti kako je Zagreb oduvijek pripadao srednjoeuropskoj muzičkoj kulturi i dijelio ukus opereta, mjuzikla i kabareta i da se “nema sramit kaj”... A sa svoje strane bih dodal kako bi se upravo na toj glazbenoj tradiciji trebalo suprotstaviti narodnjacima. I kao da su nas poslušali, zagrebački (i ne samo zagrebački) studenti izašli su u petak na ulicu i zaplesali - Straussa! * objavljeno u Jutarnjem Listu,u ponedjeljak,19. svibnja 2008. |
Izložba Akiko Sato vrijeme: 17.5.2008. - 5.6.2008. mjesto: Zagreb; Gliptoteka HAZU, Medvedgradska 2 organizator: Gliptoteka HAZU vidi:gliptoteka U subotu, 17.svibnja, u 13 sati, u Gliptoteci HAZU otvara se samostalna izložba japanske umjetnice Akiko Sato, suvremena instalacija 'Sklonište za osjećaje'. Izložba vrlo osebujnoga likovnoga pristupa inspirirana je lepoglavskom čipkom, a pogledati se može do 5.lipnja. Akiko Sato rođena je 1967. u Yokohami, Japan, dio mladosti provela je na Filipinima i Tajlandu, potom u New Yorku, a diplomirala je na Kuwasawa Design School u Tokiju, te kiparstvo na Cornish College of the Arts. Projekt 'Šator od čipke' bit će druga instalacija iz serije na temu šatora i ujedno njezin prvi rad koji se prikazuje u Hrvatskoj. Umjetnica živi u Zagrebu (supruga je hrvatskoga ilustratora i dizajnera Milana Trenca). * vidi,Dani čipke u Lepoglavi,2007. ** šator od čipke |
Donosim linkove dva bloga na kojima su objavljeni različiti postovi vezani za Japan.Na blogu Chieko ne stanuje ovdje možete čitati o prijateljstvu naše Pule i japanskog grada Hekinana,dok Kućanica u Japanu govori o otmicama koje su se događale u Japanu krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. |
Prošle godine(vidi post) sam započeo tradiciju odlaska na jedno čudesno mjesto u Japanu(vidi gore,ulaz u to čarobno mjesto),iako Japan ima bezbroj čudesnih mjesta ili bi mogao reći da je cijeli Japan jedno čudesno,čarobno i posebno mjesto. Znam da mi mnogi neće vjerovati,neki će reći da pretjerujem,a mnogi da idealiziram Japan.Takvima nemam što reći osim,dođite i sami se uvjerite.Dakle,ovdje govorim o jednoj trgovini igračaka,stripova,knjiga,glazbe i filmova u Kumagayi.Trgovina radi 24 sata koliko sam shvatio,zar i to nije čudesno.Cijene su vrlo povoljne.Možete kupiti razne figure svojih heroja za 10,15 kuna kao i hrpe autića i vlakova.Kada ovdje dođem novac nije problem,problem je što izabrati i kako to odvući doma(vidi sliku). Nadam se samo da ću se vratiti na ovo čudesno mjesto još koji put. gore i dolje,dio prebogate ponude,boli glava photo by nihonkichigai,fotografije su snimljene 14. travnja ove godine * pomozite nesretnoj majci |
Reiko Omura-Elezović Ovim postom započinjem niz postova o svojim prijateljima iz Japana.Naziv serije postova je "Watashi no Nihon no tomodachi" što bi bilo u prijevodu "Moji japanski prijatelji".Prva u nizu je moja profesorica japanskog jezika Reiko Omura-Elezović, koja je prva japanska osoba koju sam upoznao,te ima posebno mjesto u mome životu.Prof. Omura upoznao sam u listopadu 1998. godine kada sam počeo učiti japanski jezik.Prof. Omura,osim što je profesorica japanskog jezika u nekoliko škola stranih jezika,predaje i solo-pjevanje.Njeni učenici pjevaju na hrvatskom, japanskom, njemačkom...i to vrlo dobro koliko čujem sa raznih strana.Bila je prva profesorica japanskog u Zagrebu i Hrvatskoj i mnogi je poznaju iz hrvatsko-japanskih krugova. U Hrvatsku je došla 1972. godine.Vrlo je cijenjena u japanskoj zajednici koja živi u Hrvatskoj.Udana je za profesora Slobodana Elezovića i ima kćer Miu koja je svjetski poznata pijanistica koja je nastupala diljem svijeta i osvajala brojne nagrade.Iako trenutno ne učim japanski,povremeno posjetim profesoricu u njenom domu da vidim kako je i što ima novo. Iskoristio bih ovu priliku,nakon 10 godina poznanstva,da se zahvalim profesorici Omura na svemu,a posebno na njenom trudu i upornosti da me poduči japanskom jeziku,svjestan koliko sam težak učenik. Domo arigato gozaimashita ! Ponizno sagibljem glavu. |
Pjesma i veliki hit "Makkana Taiyo" u nekoliko verzija.Pjesmu izvode najveće japanske zvijezde Gospellers,Rimi Natsukawa i Misora Hibari. Rimi Natsukawa & Gospellers gore i dolje,Misora Hibari Makkana Taiyo makka ni moeta taiyou dakara manatsu no umi wa koi no kisetsu na no nagisa wo hashiru futari no kami ni setsunaku nabiku amai shiokaze yo hageshii ai ni yaketa suhada wa moeru kokoro koi no tokimeki wasurezu nokosu tame makka ni moeta taiyou dakara manatsu no umi wa koi no kisetsu na no itsuka wa shizumu taiyou dakara namida ni nureta koi no kisetsu na no nagisa ni kieta futari no koi ni kudakeru nami ga shiroku me ni shimiru kuchidzuke kawashi towa o chikatta ai no kodoku umi ni nagashi te hageshiku mi wo makasu itsuka wa shizumu taiyou dakara namida ni nureta koi no kisetsu na no koi no kisetsu na no koi no kisetsu na no ... |
gore,Shinjuku,Tokyo;u daljini se vidi hotel Hyatt u kojem je sniman film Sofie Coppole "Lost in translation";photo by nihonkichigai,svibanj,2007. Shinjuku je jedan od 22 kvarta u Tokyu.Kako su kvartovi u Tokyu kao mali gradovi (Shinjuku ima preko 300.000 stanovnika),svaki ima gradonačelnika, pa tako i Shinjuku.Shinjuku je jedan od atraktivnijih i interesantnijih dijelova ovog megalopolisa turistima i gostima.Glavno željezničko čvorište je Shinjuku stanica kojoj wikipedia broji 20 izlaza i ulaza,što ne sumnjam,iako nisam brojio.Stanica je ogromna.Preko nje navodno dnevno prijeđe jedna Hrvatska tj. oko 4 miliona putnika.Fotografije u postu prikazuju Shinjuku stanicu i nekoliko ulica oko nje. Većina je fotografija od prošlog mjeseca,dok je par slika iz svibnja prošle godine. gore i dolje u vlaku za Shinjuku st. gore i dolje,Shinjuku st. gore i dolje,Shinjuku u neposrednoj blizini Shinjuku st.,svibanj prošle godine gore,gužva i čekanje pred pokretnim stepenicama gore,prometni stupići sa guba likovima gore i dolje,posjet dućanu glazbenih nosača gore i dolje,ispred Seibu - Shinjuku st. gore,predjelo,zelena salata i sirova riba, jako fino,oishi desu,neeee ! gore i dolje,čekanje vlaka za "doma" na Shinjuku st. 20 minuta do ponoći, posljednji vlak sa stanice kreće u ponoć i do jutra nema drugog vlaka |
Štovani,ljubitelji HAIKU stiha obavještavamo vas da će se tradicionalni proljetni susret riječkih haiku pjesnika održati u ponedjeljak,12.05.2008. u 18 sati,u zgradi Filodrammatice, na drugom (II) katu,(mala dvorana ), Korzo 28. Rijeka. U organizaciji: DRUŠTVA HAIKU PJESNIKA - Rijeka, DRUŠTVA PRIJATELJA HRVATSKA - JAPAN u Rijeci, I HRVATSKOG KNJIŽEVNOG DRUŠTVA ''OSVIT'' Ovim vas putem pozivamo da nam se priključite i uveličate ovaj nezaboravni događaj i trenutak u životu. Zahvaljujem se na razumijevanju i do viđenja na tradicionalnom proljetnom haiku susret 2008.g u Rijeci. __________________________________________ DRUŠTVO HAIKU PJESNIKA - Rijeka, DRUŠTVO PRIJATELJA HRVATSKA- JAPAN- Rijeka, I HRVATSKOG KNJIŽEVNOG DRUŠTVA ''OSVIT'' |
Za vrijeme boravka u Japanu od dva tjedna prošli mjesec,ali i protekle četiri godine kada bih dolazio u Japan,smještaj sam najčešće nalazio kod svoje drage prijateljice Satokice u Kumagayi,70-ak km od Tokya.Ovih nekoliko fotografija od Satokičine kuće do stanice Kagohara,pokušat će barem malo približiti taj kraj,kako sve to izgleda. gore,moja domaćica Satokica,autoportret gore i dolje,soba u kojoj sam boravio uglavnom preko noći gore,glavna,vrlo prometna ulica u neposrednoj blizini kuće moje domaćice gore i dolje,put do Kagohara st.,restoran uz cestu gore,uz cestu je poredano nekoliko shoping centara sa vrlo povoljnim cijenama gore,desno se nalazi benzinska crpka gore,nazire se Kagohara st. na kraju ulice gore i dolje,Kagohara st. gore i dolje na peronu Kagohare st. sa kojeg se ide za Kumagaya st.;aparat sa osvježavajućim pićima,voda je 110 yena(oko 5 kuna),coca-cola(ako je ima u automatu) od 0,5 l košta 150 yena(oko 7 kuna),zatim ima tu raznih čajeva i drugih sokova,osim kovanica aparat prima i papirnate novčanice;inače Japan ima preko 5 miliona ovakvih aparata,mislim,najviše na planeti gore, JR vlak u prolazu kroz Kagohata st.,s lijeve strane vidi se govornica zelene boje,a ispred mala slavina za popiti vode gore i dolje,dolazak vlaka na peron gore i dolje,izlazak putnika,vlak se vraća na Kumagaya st.,ali ja čekam drugi jer ovaj polazi malo kasnije gore,osoblje vlaka pri završetku smjene gore i dolje,evo i mog vlaka koji će me odvesti do Kumagaya st. do koje mu treba nekih 10-ak minuta,gore se vidi semafor na kojem piše kada vlak kreće,te kada ga čekamo, obavještava se putnike prije neposrednog ulaska u stanicu,informacije se izmjenjuju na jap. i eng.,također informacije dobivamo i preko zvučnika gore,dolazak na Kumagaya st.,i pogled sa stepenica na vlak koji nas je upravo dovezao gore,izlazi za one kojima je Kumagaya krajnje odredište,mi nastavljamo dalje prema Tokyu ...nastavak slijedi.. |
Početkom travnja,tjedan dana neposredno prije mog putovanja u Japan,u goste meni i mojoj obitelji došla je iz daleke Shin-Yokohame draga prijateljica Kaori Yamashita.Kaori sam upoznao kada sam prvi put putovao u Japan 2002. godine, te sam bio njen gost i njene obitelji nekoliko dana u njihovom domu.Tom je prilikom jedna privatna tv-kuća iz Kawasakija snimila reportažu o mom boravku u kući obitelji Yamashita (na hrv. otrilike "u podnožju planine") vezano za tadašnje Svj. nogometno prvenstvo koje se upravo održavalo u Japanu i J.Koreji.Ove godine se pružila prilika da uzvratim Kaori na gostoprimstvu.Kaori inače radi u prodajnom salonu Toyota Lexusa u Shin-Yokohami(tj. Novoj Yokohami),a kao i većina japanaca, slobodan dan od posla ima samo utorak jer je taj dan prodajni salon zatvoren. Za posjet Hrvatskoj dobila je "čak" tjedan dana godišnjeg odmora,od utorka do utorka.Slijedi nekoliko fotografija njenog radnog mjesta. gore i dolje,Kaori(desno) sa kolegicom na radnom mjestu gore,Kaori u krugu dijela moje obitelji,brata Branimira,sestre Mirne i moje majke gore,Kaori,Mirna i nećak Patrik(4,5 godine) gore,Kaori na slavnoj klupi gore,Kaori,Branimir i Mirna u njihovom životnom prostoru,Branimir i Mirna se inače bave glazbom,oboje su članovi grupe Evazija,Branimir svira bubnjeve,a Mirna pjeva; Branimir je također član i grupe Vaseline Children; gore,Kaori na Plitvicama gore,Kaori,brat Domagoj(Patrikov tata) i Patrik Sa Kaori sam se uspio vidjeti i prošli utorak u Shin-Yokohami,planirali smo kako ćemo se vidjeti na par sati,te ću se ja vratiti u Kumagayu,gdje sam odsjeo,ali te večeri se dogodio jedan incident.Neki stranac ispao je iz Nozomi shinkansena koji inače vozi 300 na sat i stradao,te vlakovi nisu vozili između 21 i 23 sata te večeri,a ja se nisam mogao vratiti u Kumagayu,pa je Kaori predložila da budem gost u njenoj kući što sam ja naravno prihvatio suočen sa nepredviđenim doga- đajima.Tako mi se pružila prilika da se ponovo susretnem sa njenim ocem,te upoznam njenu sestru koja živi sa suprugom,malom kćeri i tek rođenim sinom u istoj kući.Na žalost njena majka umrla je prije dvije godine od raka.Ta draga gospođa ostala mi je u sjećanju od 2002. kada mi je pomogla pred kamerama japanske televizije u izradi ikebane u čemu je ona bila majstor. Ujutro sam već morao hitati dalje jer su me čekali novi gradovi koje sam išao posjetiti.Te sam dane oko vikenda u četiri dana spavao svaku večer kod druge obitelji u drugom gradu,u subotu sam zadnju noć proveo u Kyotu(gdje sam bio od srijede),u nedjelju sam se iz Kyota vratio u Kumagayu gdje sam i proveo noć,u ponedjeljak,u Kamakuri,kod prijatelja i njegove obitelji,te u utorak silom prilika,u Shin-Yokohami,da bi se u srijedu ujutro vratio u Kumagayu. * hvala Kaori na ustupljenim slikama i posjetu Dugavama,Zagrebu i Hrvatskoj, te gostoprimstvu u njenoj kući; Dear Kaori,THANK YOU FOR ALL ! Domo arigato gozaimashita ! |
< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |