nihonkichigai tj. lud za Japanom
21.05.2008., srijeda
Beč - Zagreb - Tokyo
 Beč pjeva Zagreb, a oba ugošćuju Tokio ! Zvonimir Milčec FAKAT  Kad god bih se u životu zanjihal po taktovima bečkog valcera ili posluhnul ariju iz bečke operete, pomislil bih kak je violinski ključ izmišljen u Beču! A kako je poznato da glazba nema ni državljanstvo, ni rodni grad, nego živi (ili ne živi) u nama, dođe mi mlada zagrebačka mezzosopranistica Sandra Hrašćanec i poklanja CD koji sve to i potvrđuje. Poklonjeni nosač zvuka naslovljen je “Najljepše melodije Zagreba i Beča”, a na kojem, uz našu mladu zagrebačku umjetnicu, školovanu u Beču (ali i u zagrebačkom Trnju), sudjeluje poznati bečki tenor Mathias Renthaller, a na glasoviru ih prati Japanka Naoko Mori. Serbus Zagreb Zaslužni trojac: A i Beč će uskoro čuti zagrebačke popevke, ali na njemačkom Jedan CD sam po sebi možda bi bio događaj za vijest u kulturnoj rubrici da ovaj trojac na visokoj umjetničkoj razini ne izvodi naše popularne popevke “Serbus Zagreb”, “Vraćam se Zagrebe tebi” i “Najljepši je Zagreb grad”. I to, zamislite, sve na izvornom kajkavskom! I sa svjetski poznatim Wiener Liedovima. Dokaz, dakle, više, da glazba nema ni nacionalnih, ni jezičnih barijera. Iako se za to u ovom slučaju trebalo malčice i potruditi, kak se naša mlada Zagrepčanka potrudila da svog starijeg bečkog kolegu nafči kajkavski! I više puta je sa svojim bečkim kolegama već ugostila Zagreb. A i Beč će uskoro (3.VI) moći čuti zagrebačke popevke, naravno, na njemačkom. Trojac je gostoval i u Japanu. I ponovno će sa zagrebačkim popevkama ugostiti Tokio. Zagrebačko-bečki “slavuj” spominje mi svoju prethodnicu, također rođenu Zagrepčanku, Mirjanu Irosch, koja je kao dugogodišnja članica bečke Volksopere izborila sebi mjesto miljenice bečke operetne publike. I sama se, na tragovima Beč - Zagreb, živo zainteresirala za operetu, pa se tako potrudila doznati da je naš Ivan pl. Zajc, u svom bečkom razdoblju (1862.-1870.), pod imenom Giovanni von Zaytz, žario i palio na bečkoj operetnoj sceni, i to rame uz rame s J. Straussom mlađim. Da se kojim slučajem nije vratio u Hrvatsku i u Zagreb (na nagovor prijatelja Augusta Šenoe), tko zna kako bi danas zvučali bečki valceri... I možda bismo ih zvali bečko-zagrebački! U Beču je nastala i pjesma “U boj, u boj” koju će Zajc ukomponirati u svoju najizvođeniju i najpopularniju operu “Nikola Šubić Zrinski”. ‘Nema se sramit kaj’ Zagrebačka umjetnica s bečkom školom, Sandra Hrašćanec, u visokom tonalitetu pokušava podsjetiti kako je Zagreb oduvijek pripadao srednjoeuropskoj muzičkoj kulturi i dijelio ukus opereta, mjuzikla i kabareta i da se “nema sramit kaj”... A sa svoje strane bih dodal kako bi se upravo na toj glazbenoj tradiciji trebalo suprotstaviti narodnjacima. I kao da su nas poslušali, zagrebački (i ne samo zagrebački) studenti izašli su u petak na ulicu i zaplesali - Straussa! * objavljeno u Jutarnjem Listu,u ponedjeljak,19. svibnja 2008. |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
