Fuji
Japanska je umjetnost od samih njenih početaka bila i ostala minimalističkom, što može ponajviše zahvaliti utjecaju zen buddhizma, koji još od 8. stoljeća prožima svaki segment japanske kulture. Utjecaj zena vidljiv je u asketski uređenim samostanima Soto ili Rinzai škole, no i u svim vidovima umjetnosti. Japanski su redovnici, slikari, kaligrafi i haiku pjesnici, u svom izrazu nastojali biti istovremeno i asketi i esteti, koristeći se pritom neizostavnim sastavnicama japanskih umjetnosti - asimetrijom (sabi) i jednostavnošću (wabi). Zanimljivo je da su zen samostani građeni uglavnom podno planina, tako da su redovnici učili, ne toliko iz spisa, koliko iz prirode - iz rijeka, biljaka, drveća. Zen i japanska kultura neodvojivi su od prirode. Jesensko lišće, rominjajuća kiša, šum potoka, oduvijek su budili artističku senzibilnost japanskih umjetnika. Iako su na primjer haiku pjesnici lutali šumama i tamo nalazili nadahnuće za svoje jednostavne, a opet dubinom prožete stihove, gotovo svaki značajniji japanski pjesnik, slikar ili kaligraf, divio se "planini nad planinama"-planini Fuji.
Fuji - inspiracija slikara i pjesnika
Planina Fuji na neki je način jedan od simbola Japana. No, Japancima je Fuji više od planine. Planina Fuji visoka je skoro 4 000 metara, a vidi se iz čak 13 japanskih provincija. Nebrojeni su stihovi ispisani u čast Fujija, a velik je broj japanskih slikara ovu planinu ovjekovječio u svojim drvorezima. Među njima ističe se Amdo Hiroshige (1797.-1858.), koji je uvelike utjecao i na Van Gogha. Hiroshige je Fuji u tehnici drvoreza naslikao čak 36 puta, smatrajući da je ova planina simbol, ne samo Japana, već i sveukupnosti svih tradicijskih vrijednosti Zemlje Izlazećeg Sunca. Fuji su oslikali i njegovi suvremenici poput Hokusaija ili Kiyonage. Najveći japanski haiku pjesnik Matsuo Basho (1644.-1694.) često je boravio podno Fujija, gdje je napisao neke od svojih najpoznatijih stihova. Basho je bio lutalica, putujući redovnik, koji je svoje spoznaje (satori) doživljavao u tihim zvucima valova, cvrkutu ptica, cvijeću i mjesečini. Basho je tako zapisao - "umjesto da pričam o velikim idejama, teorijama ili apstraktnim pojmovima, istinu spoznajem gledajući cvat krizantema". Dr. Daisetz Teitaro Suzuki, koji je uvelike utjecao na razumijevanje zena na Zapadu, smatrao je da privrženost Japanaca prirodi, mnogo toga duguje upravo planini Fuji.
No, da bi netko uistinu doživio ljepotu te planine, treba ju vidjeti, jer niti slike, niti fotografije ne mogu dočarati veličanstvenost Fujija. Japanci su oduvijek bili pragmatičan narod, tako da se planina Fuji ne doživljava kao obitavalište bogova, kao što je to slučaj s planinom Kailash na Tibetu. Za Japance Fuji je planina koja je savršeno djelo prirode, kojoj su se oduvijek divili. Fuji je simbol Japana, te nerazdvojivosti prirode i čovjeka. Za Japance tako priroda, pa i planina Fuji govori o prolaznosti koju je Buddha naučavao kao jedan od ključnih načela svoje filozofije. Brojni Japanci, a u novije vrijeme i zapadnjaci dolaze vidjeti izlazak sunca podno planine Fuji. Kažu da je to nezaboravan trenutak, a upravo po izlasku sunca ponad Fujija, Japan je dobio i ime - Zemlja Izlazećeg sunca. Izlazeće sunce možemo vidjeti na zastavi Japana, a ono simbolizira upravo izlazak sunca ponad Fujija.
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
