Vacuefacio carminibus mentem,
dicere volo animi dolorem,
gaudium quoque, metus et furorem,
desideria, clamorem silentem,
sic nam exponam tepidum amorem
studii mei, non diu latentem,
antiquum gelu ignemque recentem,
facinus peius, culpam meliorem.
Omnia, credo, talia scribenda
sunt quia charta potest tolerare
dubia mea, arma reponenda,
lacrimas dulces, deliria flenda.
Claviatura autem scit lavare
peccata cara, tamen non avenda.
Ostala su mi tri ispita za jesen. Mama je razočarana jer kaže da se sad ne može hvaliti mnome kako sam dala sve ispite u ljetnom roku i da nije zadovoljna. Kaže da ako jednom nešto napravim, očekuje da nastavim to raditi. Na primjer, nije joj jasno zašto sam ostavila tri ispita za jesen, a prošli sam semestar dala sedam ispita u dva tjedna iako sam bila sva depresivna (rekla je psihijatrica da me taman oblak zastro).
Ostavila sam si ta tri ispita za gušt. Nisu nimalo teški, ali htjela bih ih preko ljeta temeljito i kvalitetno spremiti. Najzad se majka i ja dogovorismo da me neće ništa pitati niti mi govoriti do prvog listopada, a tada neka joj pokažem ispunjen indeks i bit će zadovoljna.
Počela je spominjati nekakvu parcijalu, pad godine i činjenicu da mi ona i tata ne mogu plaćati školarinu. Po mom mišljenju oboje pretjeruju i nazvala bih takav stav pesimističnim. Mislim da nikakav pad godine nije opcija. Sad ću lijepo polako učiti, već sam malo počela, i kanim položiti.
Ono što mami smeta jest to što sam se ,,sama srušila'', to jest što nisam ni pokušala proći, nego sam svoj trojici profesora rekla da ću doći na jesenski rok.
Tata je pitao što bi me moglo motivirati, ali savršeno sam motivirana. Sad imam vremena prevesti tekstove, naučiti grčku, latinsku i albansku gramatiku te nešto o albanskoj književnosti.
Naime, ostadoše mi Grčka sintaksa 2, Latinska sintaksa 2 i Albanski II.
Jedino što znam reći na albanskom jeziku je ,,Nisam pri sebi.'' (S'jam në vete.) Doduše, to je vrlo važna rečenica i bolje je znati nju, a ne znati ništa drugo, nego obrnuto.
Ako koga zanima, albanski jezik ima dva velika dijalekta - toskijski i gegijski. Na Kosovu se govori gegijski, a službeni jezik počiva na toskijskim osnovama. Toskijski je puno izraženiji pripadnik balkanskoga jezičnog saveza nego gegijski pa, na primjer, nema infinitiv.
Novogrčki jezik, također pripadnik balkanskoga jezičnog saveza, također nema infinitiv. Starogrčki je imao infinitiv aktivnog prezenta, infinitiv mediopasivnog prezenta, infinitiv aktivnog aorista, infinitiv medijalnog aorista, infinitiv pasivnog aorista, infinitiv aktivnog perfekta, infinitiv mediopasivnog perfekta te infinitive aktivnog, medijalnog i pasivnog futura. Ja ih ne mogu prežaliti.
Sad sam dobila volju za učenjem albanske književnosti pa idem malo čitati članak o Albancima iz Hrvatske enciklopedije koji je napisao profesor.
tmurnesemislireskasvjetlaboje@gmail.com
(Netko mi je hakirao prošlu adresu i time mi bitno zakomplicirao život, ali dobro. Uglavnom, ovo mi je nova.)
Cur id facio? Quam ob rem continenter argutor et rixor de lana caprina? Solum oderunt me alii et reprehenderunt omnes. Erro, vago, labor et non est finis superbiae meae.
Cijenim ih...
Hidradenitis suppurativa - Ako imate kakvog iskustva s Hidradenitis suppurativom, molim vas da se javite ovdje.
H voli Azru!
Srećom, vratila se na blog, ali ostavljam joj dobre želje.
MOLITVA
Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko Bogu,
Ali da nisam, kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete koje volim,
Ovako Boga bih da molim:
Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kud nas put vodi zvjezdan!
O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!
Sve zvijezde što joj život mrače,
O dobri Bože, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.
Al ako nećeš da ih zgasiš
I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!
Dobriša Cesarić
EX PANNONIA
Kad smo pred osam ljeta
Za crnim panonskim lugom
Gradili zaseoke
I zemlju orali plugom;
I kad smo kraj mutnih voda
Dizali bijele vile,
Onda su noći divne,
Jasne i mjesečne bile.
One sam jedne noći
Hodao carskim drumom,
Ladne su drhtale zvijezde
Nad tiho prosjalom šumom.
A Mjesec je gledao s visa -
Vrh zgrada i arhitrava.
I uz put se blistala voda
Kud crna proniče trava.
Kod bijele posljednje zgrade,
Što sjenu baca u vodu,
Veslo je sijedi stražar
I crn se digo na brodu.
I on me opaziv viknu
Kao kad Haron zove,
I glas mu uginu mukli
Pod zvijezdama noći ove.
Spustih se k njemu kraj zida,
A srce mi zakuca živo:
Leš je ležo u travi
I još je napola plivo.
Leš je ležo - i vidjeh:
Bila je divna žena,
Obasjano bilo joj čelo
I grud se bijelila njena.
I tako mi jasnog neba!
Bila je kao Dijana.
Po vodi i ladnom tijelu
Kosa joj pala vrana.
A mi je digosmo muče,
- Ja i moj Haron stari -
Grubim je pokrismo plaštem
- Nijemi noćni grobari.
Mi se uspesmo k drumu
I krenusmo pustih grudi;
Iza nas kriknu ptica
Što noću vodama bludi.
Kad dođosmo k bijelom dvoru
Raznije se lavež pseta.
I vidje se gospa Flava,
Gdje na dvor preda me šeta.
U dvorište legoh mrtvaca
I viknuh barbarskog roba.
On proplaka - nadnijev se svjetlom
I svjetlo ih poli oba.
Još ga i danas vidim,
Gdje plačuć na kamen kleče
I tužne raskriliv ruke
Blago mi nazva veče.
Da pustim, moli me tužno,
Sputana crna mu druga.
Otac je, kaže, njezin -
I ubiti će ga tuga.
Po kamen-pločniku dvora
Dovesmo uznika bijedna,
Crna ga osula brada -
Ruka mu bijela i ledna.
Teško je stupo i diso
I crnu obarao sjenu.
Vidjev ga poliše suze
Tanku mi gospođu ženu.
A kad se on sagnu k robu
I nemoćno poče da gleda,
,,Idimo!" šanu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kažem,
Kosnu se suza njina:
,,Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krčag vina."
Dugo je stajao barbar -
Nijem kraj bijeloga zida,
A onda je tužno zapjevo
Ko da se srce kida.
I kad mu dođoše s vrčem
On je tek mutno gledo;
I sjedeć držo na krilu
Tijelo divno i blijedo.
Skut joj je - kažu - milovo,
Ko boginji koja spava.
Vidjela ga s balkona
I moja gospoja Flava.
A krčag je bliže primako,
I svu noć je plako i pjevo,
I svu noć su drhtale zvijezde,
A Mjesec s visoka sijevo.
Vladimir Vidrić
PJESANCA U POMOĆ POETAM
Lončarom je glina dana
Kada lonce pripravljaju,
Da ručice pristavljaju
Kako hoće sa svijeh strana;
A pengatur vrhu svega
Ima volju i oblasti,
Da ne štedi nijedne masti,
Kako hoće da sve penga.
A poetam čes pogodi,
Neka slijede mužu svoju,
Da na volju pjesni poju,
Kako hoće u slobodi.
Mavro Vetranović
PTICE
Pticama je u mojoj glavi tijesno.
Nisu one ono što sam sâm domislio
i što ima mali mrak takva nastanka.
Dospjele u moju glavu, one žele
unutra vani, vani unutra, kao da je to jedno.
Koliko je do mene, činim što mogu. Tu gdje sam
pošumljavam, svićem, primičem i razmičem nebo
za više prostora. Kada lete i sâm malo letim,
kada se uzlepršaju odlijećem od sebe,
kada pjevaju ćutim ljekovitu nemoć.
Za mnogo prostora, za raspored upisan
u krilima nemam pouzdana načina.
U iluziji sam da bih mogao, da mogu, da hoću,
ali polja kažu, moraš se dogovoriti s nama,
to kaže i potok, prve kuće u izmaglici
i dječak koji odmiče cestom.
Danijel Dragojević
SPOMEN
Pred mramoron bielen
jas te jur pozdravljan.
Klešuć našo misal
zadnji stup postavljan.
Da ne zabe glas nan
i krvave muki,
trdo napečataj
starinske AZ-BUKI.
AZ,
AZ
- BUKI,
puče muoj goloruki,
s pečaton tien popi stari i poete
spomenik so vieli zdigli
va zajike našen
najlepčen na sviete.
Va zajike čisten,
človečansken,
trden,
noseć križ pokori
po ten puote grden.
AZ, AZ predragi, BUKI, VEDI,
GLAGOLI, DOBRO.
Za sako misal slovo si nan stori,
pa štet ćemo svuoj libar
do kraja pokori.
I ruoki črne ke vapite,
grla ka svedočite
od ISKONI
IŽE,
do srca klešite groto,
dokle beseda človečanska
dosiže.
Pak još jedan spomen
žminjski da zustane
polak čuda boljeh
od hrvacke strane.
Zvane Črnja
AH, EVO OPET...
Ah, evo opet dođoh u naš kraj,
U naše mile, bregovite strane,
Gdje žarko sunce jače siplje sjaj
Na njive, vode i usjeve rane.
Gdje dom moj stoji uz široki drum
I pred njim stara murva što je davno
Slušala bijesnih turskih konja šum
I zveket mača u sumračje tavno...
Dođoh... i moja smirila se duša
Što plakala je u jesenji dan,
Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša...
Što snivo sam ga jedne noći zlate.
A sada?... Ljupki pogledi me prate
I čini mi se ovo sve ko san.
Antun Branko Šimić
IOVE CUM MERCURIO
Iove cum Mercurio Geminos tenente
et a Libra Venere Martem espellente
virgo nostra nascitur, Tauro tunc latente.
Natus ego pariter sub eisdem signis,
pari par coniunctus sum legibus benignis,
paribus est ignibus par accensus ignis.
Solus solam diligo, sic me sola solum,
nec est, cui liceat immiscere dolum.
Non in vanum variant signa nostra polum.
Obicit ,,ab alio" forsitan ,,amatur"
ut, quod «solus» dixerim, ita refellatur,
sed ut dictum maneat, sic determinatur.
Miscellanea
DUBOKA ISPRIKA PJESNIKINJI TELESILI
Telesilo, žalim ja
i žalosna želim da
ubuduće svak te zna.
NOTA BENE: Zaboravite ekscesivnog piromana! Među graditeljima Artemidina hrama u Efezu bili su Herzifront i njegov sin Metagen.
O, noći koja sve spopadaš
i tjeraš odmorit' na logu,
već nemaš malja da me svladaš,
zapeh budna tu na blogu.
CLAUSO CRONOS
Clauso Cronos et serato
carcere ver exit,
risu Iovis reserato
faciem detexit.
Coma celum rutilante
Cynthius emundat
et terrena secundante
aere fecundat.
Purpurato flore prato
ver tenet primatum,
ex argenti renitenti
specie renatum.
Iam odora Rheam Flora
chlamyde vestivit,
que ridenti et florenti
specie lascivit.
Vernant veris ad amena
thyma, rosa, lilia.
His alludit philomena,
merops et luscinia.
Satyros hoc excitat
et Dryadum choreas,
redivivis incitat
hoc ignibus Napeas.
Hoc Cupido concitus,
hoc amor innovatur,
hoc ego sollicitus,
hoc mihi me furatur.
Ignem alo tacitum,
amo, nec ad placitum,
ut qui contra libitum
cupio prohibitum.
Votis Venus meritum
rite facit irritum,
trudit in interitum,
quem rebar emeritum.
Si quis amans per amare mereri posset amari,
posset Amor mihi velle mederi dando beari.
Quot faciles mihi cerno medelas posse parari,
tot steriles ibi perdo querelas absque levari.
Imminet exitus igne vigente,
morte medullitus ossa tenente.
Quod caro predicat hec macilenta
hoc sibi vendicat usque perempta.
Dum mala sentio, summa malorum,
pectora saucia, plena furorum,
pellere semina nitor amorum.
Ast Venus artibus usa nefandis,
dum bene palliat aspera blandis,
unguibus attrahit omnia pandis.
Parce dato pia, Cypris, agone,
et quia vincimur, arma repone,
et quibus es Venus, esto Dione!
REM TENE, VERBA SEQUENTUR
,,Ima ih takvih koji su takvi da su takvi."
profesor koji drži seminar iz Latinske sintakse 1 pobliže objašnjava rečenicu iz Salustijeva ,,Rata s Jugurtom"
,,Prevedite ovu rečenicu: 'Kad rijeka teče, teško se pliva'." (trenutak kasnije) A kad rijeka stoji, onda se malo lakše pliva, je l'. To su takozvane rijeke stajaćice."
profesor koji drži seminar iz Latinske sintakse 1
,,Ne mora nakon imperativa uvijek ići uskličnik. Na primjer, netko vam nešto priča i vi potiho kažete: 'Daj crkni.' U tom slučaju nema uskličnika."
profesor Latinske sintakse 1
,,Cezar ne piše na indijanskom, sigurno to nećemo prevesti sa: 'Ništa Sekvanci ne odgovarati, nego ostajati tihi u istoj tuzi.'.''
profesor Latinske sintakse 1, dok je još bio (nama) profesor Osnova latinskog 1 objašnjava pojavu historijskog infinitiva u Cezarovim ,,Komentarima o galskom ratu"
,,Ma može se to i tako prevesti, ne kažem ja da se ne može... Ali, za potrebe ispita, igrat ćemo se da se ne može."
profesor Latinske sintakse 1
,,Vidite vi to, sad je ovaj od jednog 'l' ispreo priču 'luci palam post dies novem.' Aha. Whatever."
profesor Najstarijih spomenika latinskog jezika o rekonstrukciji Columnae Rostratae
,,...ali ako je to napisao ovaj vrag... Salustije..."
profesor Latinske sintakse 1 objašnjava historijski prezent
,,Priča se priča, a kazuje se ono što se kazuje."
profesor Latinske sintakse 1 objašnjava razliku između ,,narrare" i
,,dicere"
,,Kolegice, ja znam da je samoubojstvo u nebo vapijući grijeh, ali ja ću se baciti kroz prozor nastavite li vi ovako naglašavati."
profesor Latinske sintakse 1, dok je još bio (nama) profesor Osnova latinskog 2
,,Zamislite da napišete u SMS poruci 'Ne bijah ti se mogao javiti jer gledah rijeku kako tecijaše.' Mislim da ipak još nije dotle došlo."
profesor Latinske sintakse 1
,,Hajde, dobro, zadovoljan sam kako smo danas odradili. Bitno je da smo riješili trombozu."
profesor Grčke sintakse 1 (misli na uspješno guglanje etimologije riječi ,,tromboza")
,,Danas patim iz nekih meteoroloških razloga pa nisam baš normalan."
profesor koji drži seminar iz Latinske sintakse 1
,,Nikada nemojte zaboraviti da je ,,gignomai" deponentni glagol. (malo kasnije) Ovo gotovo zvuči kao etička maksima.''
profesor Grčke sintakse 2 (isti koji prošli semestar bijaše profesor Grčke sintakse 1)
,,Evo vidite da filologija nije, kako bi se reklo u mom kraju, 'pjuni pa prelipi.'''
profesor Latinske sintakse 2 (isti koji prošli semestar bijaše profesor Latinske sintakse 1)
,,Famozno. A što znači ovo kad malo kišica pada?''
moja psihijatrica o aritmogramima lineara B (oznake za brojeve)
,,Bit ću malo neugodan pa ću vam zadati zadaću.''
profesor Albanskog II
Ja: ,,Upisala sam klasičnu filologiju zato da bih si mogla u glavi recitirati Homerove stihove na grčkom i u pravilnom metru ako koju noć ne budem mogla spavati.''
Baka: ,,Pa ako si samo radi toga upisala, to stvarno nema baš nikakvog smisla.''
Ja: ,,Zašto?! To je upravo najdublji smisao!''
Baka: ,,Bezveze! Pa može čovjek popiti i tabletu.''
,,Meni nikad nije bilo jasno kad bi me majka pitala, na primjer, 'Jesi li ti normalan?!' pa bih ja odgovorio 'Jesam.', a ona se izderala 'Ne odgovaraj mi!'. Pa mogla mi je objasniti što je to retoričko pitanje.''
profesor Latinske sintakse 2
,,Kolegice, lako je prevoditi Cezara ili Salustija ex abrupto, ali kad dođe Tacit, ili u grčkom Teokrit, mogli biste imati problema.''
profesor Latinske sintakse 2
,,Čujte, meni moja akademska odgovornost nalaže da ja ne otkažem predavanje ako ne moram. Pa ne mogu ja sada varati svoju dušu poštenu.''
profesorica Mikenskog društva kroz linear B dok nam je još bila profesorica Mikenske epigrafije
,,Čujte, kolegice, moramo težiti kozmosu, a ne kaosu.''
profesor Latinske sintakse 2 o naglascima u hrvatskom jeziku
,,Pretjerivanje je svojstveno retorici sukoba.''
profesor Grčke sintakse 2 o poliptotonu u prvom pjevanju Ilijade
,,Eh, Lana. Uvijek negdje na nebu...''
Profesorica Novogrčkog jezika 4
Profesor Latinske sintakse 2: ,,Kolege, uvijek morate ponavljati jezik. Vi učite latinski da biste mogli štogod reći ili napisati na njemu, a ne da biste položili ispit.'' (o broju četrnaest)
Ja: Quadraginta.
Profesor Latinske sintakse 2: ,,Eh, katkad je bolje ništa ne kazati nego kazati pogrešno.''
(Četrnaest je ,,quattuordecim'', a ,,quadraginta'' je četrdeset.)
,,Grčka nema vladu, ali dobro. Den irthe to telos tu kozmu*, dobit će.''
Profesorica Novogrčkog jezika 4
*nije došao kraj svijeta
Ja: Alkmeon je još u antici smatrao da je mozak središte emocija, ali prevladalo je Aristotelovo mišljenje da je to srce.
Psihijatrica: Zbilja? On je mislio da je srce središte emocija?
Ja: Da, a da je mozak samo organ za hlađenje.
Psihijatrica: Ma daj, ozbiljno?
Ja: Da, Aristotel je mislio da je mozak rashladni uređaj u organizmu.
Psihijatrica: A valjda je on hodao okolo s mokrom krpom na glavi pa ga je to hladilo.
,,Moj je tata uvijek govorio: 'Nema pokajanja bez restitucije!'.''
Profesor Latinske sintakse 2 objašnjava značenje glagola restituo 3., restitui, restitutum (obnoviti, popraviti, vratiti, natrag dovesti, silom počinjenu štetu opet popraviti)
Profesorica Novogrčkog jezika 4: O, kani o kalos keros simera, den kani krio. (O, danas je lijepo vrijeme, nije hladno.)
Ja: Ala m'aresi pote kani krio. (Ali meni se sviđa kad je hladno.)
Profesorica: Dobro, Lana. To se na grčkom zove ,,o mazohizmos''.
,,To je ono što mi uvijek govorimo studentima: Rimljani nisu bili nenormalni! Sve što su oni pisali imalo je smisla i ako vaš prijevod nema smisla, problem je u vama, a ne u Ciceronu ili Seneki!''
Profesor Prevođenja s latinskog
Ja: Izvolite sastavak.
Profesorica Novogrčkog jezika I i 5: Kakav sastavak? Aha, to je za sutra!
Ja: Ma ne, to ste nam zadali na Novogrčkom jeziku 5!
Profesorica: Pa da, a to je sutra!
Ja: A nije danas?
Profesorica: Lana!!! Gdje ste vi?!
Profesorica Novogrčkog jezika 5: Lana, ne zamjerite mi, salim se ja, ali vi niste normalni! (Zato što rekoh da su mi najdraže temperature ispod nule)
,,Samo da mi sad ne izbaci nekakav čudan site pa da mi ovamo dođe administrator da vidi što se to na latinskom događa. Hajdemo mi radije ovo udunuti.''
(Profesor Rimskog govorništva pošto je guglao ,,mulher portuguese'' kako bi vidio je li u portugalskom došlo do iste promjene naglaska kao u španjolskoj riječi ,,mujer'')
Ja: Više ništa ne slušam sama jer Grčku tragediju slušam zajedno s četvrtom godinom, a Novogrčkom jeziku I se pridružio jedan s Novogrčkog jezika 5 i rekao da bi i on to slušao.
Psihijatrica: Hajde, i to je užasno malo.
Ja: Ali profesorica i ja smo trebale imati tête-à-tête.
Psihijatrica: A dobro, sad imate à trois.
Profesor Prevođenja s latinskog: Da vas netko pita u tramvaju je li neznanje i nepoznavanje isto, što biste rekli?
Kolega: Pa ne bih baš izričito rekao ovaj ,,ne''...
Profesor Prevođenja s latinskog: Je li neupućenost slično što i neznanje?
Kolegica: Jest, slično je.
Profesor: Pa da, ja kad hoću biti pristojan ne kažem studentu ,,Vi ne znate ništa.'', nego ,,Vi ste malo neupućeni u četvrtu deklinaciju.''
Profesor Prevođenja s latinskog: Ovo ,,kako si je mudar'' svakako je kolokvijalno. Ono, ja sam si mudar i uzel sam si hrenovku!
Profesorica Novogrčkog jezika I: Jooooj, sto cu s vama?! (upućeno meni)
Psihijatrica: Lanica, kad buš ti meni opet došla?
Ja: Niste li me već zabilježili za sve petke do kraja godine?
Psihijatrica: Joj, da, stvarno! Vidi mene - senilitas, senilitatis!
Profesor Rimskog govorništva: Katon se ruga Antiohu da ratuje pismima.
Ja: Pa zar to nije pozitivno?
Profesor: Nikako! Pa mi znamo da su Rimljani voljeli kad se kolje, da se to radi kako treba, a ne tu neke enciklike pisati.
Po mom mišljenju oboje pretjeruju i nazvala bih takav stav pesimističnim. Mislim da nikakav pad godine nije opcija. Sad ću lijepo polako učiti, već sam malo počela, i kanim položiti.
