razočaranja
 cijeli zivot se svodi na razocaranja. kad nismo razocarani onda je sve noramlno. ide svojim tokom. ali onda se razocaramo. sto kad shvatimo da nam je cijeli smisao otisao kvragu. ili da msisla nema. u svemu sto radimo. big fakin razocaranje. recimo uzmimo neki glup primjer kao odlucimo jednom u tisucu godina ucit za neki ispit jer "stvarno je vec vrijeme ovo ono" i sad mi sjednemo i sve i primimo se knjige i shvatimo da je na televiziji upravo "sedam" ali necemo to gledat, a ne. moramo ucit. i naravno da vas ljubav vaseg zivota zove van jer je to "jedini dan u tisucu miliona godina kad je slobodna". i naravno da umirete sljedecih dva sata prije nego sto idete ucit zapravo i jedva nekako se prisilite da sljedecih nekoliko dana provedete u apsolutnoj izolaciji od svijeta i svega, hraneci se iskljucivo jogurtima, kruhom i vodom i uhvatite neki ritam na rubu snaga i koncentrirate se i shvacate da polako apsorbirate neko znanje i pojavljuje se trenutak prave srece prije nego se zadnji dan srusite u krevet. budite se ujutro i nervozni ali spremni idete u skolu il stovec i ponavlajte si lagano jer ipak ste se odrekli komada vaseg zivota za taj test i to ucenje i sad ste tu. i dolazite u skolu a vasi friends vam svi sretni presretni urucuju vijest da se test ne pise... da. i onda se cude jer ste vi na rubu placa. zaljenje nema smisla ali ko da si mozete pomoci i sve sto cujete je "ej budalo jes ti mene cuo? NEMA testa. nema.". da. nema. odricanje. naravno, da nismo ucili za test i dosli u skolu bilo bi testa i dobili bi jedan i opet sve ode kvragu. naravno. i sve se svodi na razocaranja. ili ne? mozda su ipak iznenadjenja kljucna. ona mala i lijepa. velika. ugodna. snovi. iznad ocekivanja. i izvan. da. meeting people is easy. spiral out. keep going. laku noc! |
