utorak, 21.07.2009.

Kako je Balašević osvojio prljavu platformu ili nemam više cigareta.

Time takes a cigarette.
Svi smo mi pušači isti.

Sjećam se svoje prve cigarete.Bijeli Ronhill,otvoren prozor,Riders of the storm i traljave šibice.Bila je divna.
Od onda je prošlo pet godina.I ništa se nije promijenilo.

Sjednem gore,izvadim kutiju.Moje divne cigarete bijelih filtera."Pušenje ubija".Ubija i život.
Miris neupaljene cigarete još je ljepši od upaljene.Kresnu ili šibice,ili mali srebrni Zippo,ili socijalni upaljači.
Iako,najviše volim šibice.
Prvi dim se ne uvlači.

Pušimo gore,svaki svoje cigarete,semper fidelis,jel.
I pjevaš Balaševića uz povremene komentare i usputne osmijehe.
Tako ponekad,te reči mi dođu,ko jeka.
Dimovi su duboki,jaki i peku,i uvijaju se u ljetni zrak.

Svi mi pušači smo isti.
Sve bismo dali za taj osjećaj.
(i zadnje novce koje nemam.)

Koje budale.
--------------------------------------------------------------------------

Čekam noćni tramvaj za trg.Ulica je prazna,i još se samo neki klinac nazire s čikom u ustima.Ja nikad neću biti velik ni jak.
---------------------------------------------------------------------------

Dugo nismo bili na prljavoj platformi i Balaševićem.
citiraj nešto.
Hoćeš Wildea?pa svi su točni.
reci mi da sam naivna budala.reci i sebi.volimo se?
(ovo nije pitanje.)
i sad sam ja,kao,ovo napisala tebi.
(kako nemam blagog pojma,a ti si,kao,očekivao neku priču, frajeru.I što ćemo sad?)

Pogledaj me i sjetit ću se .
ne spominji da si ovo ikada čitao.




ja sam opušak,frajeru.i ne znam čemu ovakav zaključak,nemoj me pitati sutra.

You made me forget myself.I thought I was someone else.Someone good.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.