utorak, 12.02.2008.

So,so you think you can tell..heaven from hell?Blue skies from pain...?

ovako se otprilike sada osjecam.
vi koji me znate,znat cete.

srijeda, 06.02.2008.

Let me take you down cause I'm going to strawberry fields...nothing is real...

Nema smisla.
Ništa.
Život mi se zakomplicirao do bolnih razmjera.
Dani su mi isti.U ništa nisam sigurna.
Neke su me osobe ubile u pojam.
Nitko ne razumije,nitko ne zna.(nemojte me krivo shvatiti)
Ni ja sama ne razumijem.Ne znam.
Bojim se.
Što će biti kak će se završiti ova prokleta situacija?
Ne znam.
Ovaj put sumnjam u normalan završetak.
Znam da zvučim glupo i isklišejzirano.Kao jedna od onih glupih faza kao nitko me ne kuži voljela bih da me nema i lalalalalalalala.
Stvar je u tome da to nije tako.
Ovaj put nije.

Sreća je relativan pojam,zar ne?
Nekad ti se čini da će te progutati.
A nekad? Toliko bismo je htjeli vidjeti samo na sekundu.Trenutak.
Molim vas,pomognite mi da je nađem gdje sam je prije nalazila.Vi me znate.Vas volim.
Čak imam osjećaj kao nikada prije.Da se utapam u glazbi.Onoj koju sam slušala uvijek.Zbog koje su me svi mrzili,kad to nitko nije slušao.Sad me guta, a ne mogu bez nje.Ona mi je sve.Rijektka jebena sreća u životu.
John,Paul,George i ostatak,jebo vas i LSD i Lucy i Strawberry.Čitav sgt.peppers.
vi ste krivi za vražju psihodeliju.
Ana,kužiš,znam.love u,hunniću.