XXIV. (A)
Naslonjena, buljila sam kroz prozor. Uopće nisam sigurna u što sam gledala. Svoj zabrinuti odraz? Umorno sam se izvalila u fotelju i pustila da me to pitanje opet zaokupi. "Je li to bila dobra odluka?" Koliko sam se to samo puta pitala zadnjih par mjeseci...Prošlo je 5 mjeseci. 5 mjeseci od razgovora koji mi je promjenio život. A i njemu. 5 jebenih mjeseci otkada smo se složili oko toga što je najbolje. Ili što se tada činilo najbolje. Još samo malo i onda ćemo stvarno biti prava mala obitelj. Mi ćemo se brinuti o tom malom biću. Ako u nešto nisam sigurna, to je hoćemo li biti dobri roditelji. Pogotovo uz svu tu medijsku prašinu koju smo digli. Zadnja 2 mjeseca sam zatočena u ovom stanu. Našem stanu. Gdje smo samo ti i ja i gdje nas nitko ne uznemirava, Osim Anne koja mora znati što sam i kada točno jela, ali ona je druga priča. I naravno, tvoje obožavateljice koje mi prijete smrću prosječno svaka 2-3 dana jer je sada sigurno da me nećeš ostaviti svakog trena pa one nemaju šanse kod tebe. Da je normalna situacija, bila bih prilično sretna zbog naše bebe. Ovako se bojim...jako. Kety mi je već milijun puta rekla da ću sigurno biti dobra majka i da će dijete imati sve što mu je potrebno za više nego dobar život i da će nam ona i Bill pomoći kada god bude potrebno, ali ja ne prestajem sumnjati u sebe... Možda je to normalno.
Mobitel je zazvonio. Katharina. "Sekoooooo, dolazim tebi i nećaku za 2 min! Et, samo da se javim", prekinula je prije nego što sam uopće shvatila šta je rekla. Upala mi je u stan poput uragana, očito presretna. "Wow, šta je bilo da ti sva sjajiš?" Nacerila se i iz torbe izvukla dekicu. Malu svjetloljubičastu dekicu s leptirićima. "Da mi nećak bude sigurno umotan!" još se više nacerila, a potom počela izvlačiti hrpetinu stvari, igračaka i sl. "Ajme, dijete će mi imati krizu identiteta. Tj. spola!" rekla sam. "To uopće nije istina! Znaš i sama da sam se ja kao mala uvijek igrala kamionima i ispala sam normalna." "Pa baš zato se i brinem, nisi ti baš nor..." "Šuti glupačo!!!" Tako smo se malo prepirale i svađale i smijale, a mali Max se počeo jako ritati po stomaku. Nisam znala sviđa li mu se to ili ne, pa smo se za svaki slučaj primirile i slušale klasičnu glazbu jer to pozitivno djeluje na djetetov razvoj. Nakon nekog vremena smo pokupile sve što je Kety donijela i odnijele u dječju sobu. Sobu sam sama izdekorirala kao i cijeli stan i bila sam vrlo zadovoljna. Uvijek me boravak u njoj, punoj svjetlosti i obojanoj nježnim tonovima plave, nekako smirivao. Dok je Kety stajala kraj prazne kolijevke praveći se da uspavljuje nevidljivo dijete, ja sam brzo strpala dekicu koju je donijela u ormar, ne namjeravajući je više izvaditi. Kety je bila daleko uzbuđenija od mene zbog bebe. Ona je jednostavno presretna. Ja volim svoje dijete, naravno, i jedva ga čekam primiti u naručje i nikada ga ne bih mogla ostaviti onako kako je mene i Kety ostavila naša mama. Ali bojim se kako će to dijete prihvatiti mene i hoću li od njega uspjeti napraviti dobu osobu. I najviše se bojim... da će me Tom ostaviti i da ću ga morati odgajati sama.
dee
XXIII. (B)
Zapalila sam cigaretu gotovo nečujnim pokretom. Bill nije rekao ni riječi, buljio je, kao i ja, u prazno. Bilo je potpuno glupo pretvarati se da ne čujemo razgovor koji se već neko vrijeme odvijao nekoliko metara iznad nas. Buka je ionako parala zidove. Udahnula sam dim razmišljajući kako će sljedećih nekoliko sati odrediti život njima, nama i svima u blizini. Osjećala sam Dianin očaj kada je izrekla rečenicu koje se bojala. Bila sam sigurna da je i Bill osjetio kako je Tom ustuknuo, nesposoban za racionalno razmišljanje. "Nećeš ubiti naše dijete!" Tomov glas je odjeknuo. Na trenutak je bila tišina. Iako nisam bila pokraj nje, osjećala sam trešnju Deeinog tijela. "A šta mu mogu pružiti?" pitala je nimalo bojažljivo, već...prkosno. "Šta mu možeš pružiti? Dobro, kakve su to gluposti? Možda, život?! I to dobar život! Znaš da novaca imam, znaš da te volim više od ičega, ne shvaćam gdje je problem! Rano je i neplanirano, ali šta sad?! Najbolje stvari se tako dogode! Pobogu, Diana, šta te spopalo?!" "TI! Ti i tvoje ponašanje! Nikad ti se nisam trebala vratiti! Eto, u tome je problem! Što sam slaba na tebe! Da ti se nisam vratila, jednostavno bih mirno pobacila i gotovo! Imam 16,5 godina. I trudna sam s dečkom koji me niti voli, niti poštuje", zvučala je popilično mirno, iako se osjećala potpuno drugačije. "O čemu ti pričaš?! JA DA TE NE VOLIM?! Šta je tebi?" "Ne, ne voliš me. Dosta mi je veze u kojoj se ja stalno moram bojati hoćeš li me prevariti svaku noć koju nisi kod mene. Dosta mi je tvojih ispričavanja i dosta mi je čitanja u novinama o curama s kojima si bio! Da me voliš, to se ne bi događalo"; sad je plakala. "Nije problem u meni, Diana. Ti mi ne vjeruješ, eto...u tome je problem. Jer te nisam nikada prevario! Niti pomislio na to! A zaboravljaš da novinari moraju i zaraditi na balavicama koje kupuju sve što piše o mogućoj krizi u našoj vezi. Ne budi iracionalna, ne pravi se glupa i ne optužuj mene za sve jer mi je toga, blago rečeno, dosta. U pm!" čuo se udar o drvo. "Dobro! Dobro! U redu!! Ja sam za sve kriva! Dobro! Onda ne moraš ni biti sa mnom! Idi svojim kurvicama! Bježi! A ja ću pobaciti i nastaviti sa životom kakav je bio prije nego što sam te upoznala!" "Ne dam ti da pobaciš, jebeno se smiri! U k*rac više!" "Ne deri se na mene! Odlazi od mene! Ovo je MOJE dijete i JA ću odlučiti što ću s njim!" "To je jednako moje dijete!" "Ne, nije! Nećeš ga ti nositi u sebi 9 mjeseci i nećeš ga ti roditi! I šta će biti kad me ostaviš? A to je samo pitanje vremena! Ja ću ostati s njim! Ja! Samo ja i beba! Ne želim joj tako nesiguran život!" Isuse Bože dragi, nikad te ne bih ostavio! Šta te spopalo, daj se smiri više i saslušaj me!" "Šta da saslušam? Znam da me ne voliš i da ne želiš ovo dijete i da lažeš i da stalno lažeš i da si sa mnom da bi se prikazao kao dobar tip javnosti! I da me varaš! Mrzim te! Mrzim te jer si mi uništio život!" čuli su se udari. Počela je bacati stvari na njega. Nikada se nije ponašala toliko nerazumno. Bill me pogledao zbunjeno. Htio je otići gore i probati pomoći.
Ugasila sam cigaretu i probala razaznati mješavinu Deeina i Tomovog glasa. Dee nije prestajala vrištiti, ali Tom ju je zagrlio. Udarala ga je , ali on ju nije prestajao grliti. Osjetila sam to kao da sam i sama bila tamo. Uzela sam Billovu ruku i izašla s njim iz kuće. Ovo je njihova bitka. Ovdje mi nemamo utjecaja. Stisla sam se uz njega dok mi je suza klizala niz desni obraz. Lagano me poljubio u kosu.
Kety
