XXII. (B)
Sjedila sam na krevetu u svojoj sobi, grizla nokte i slušala Bullet for My Valentine. Bilo mi je svega dosta. Ustala sam, sjela za stol, uzela papir i olovku i počela. Nakon 2h stvari u sobi su bile razbacane, moje psihičko stanje...neopisivo.
Ali, u crvenoj kuverti, na stolu je uredno stajalo pismo. Zamišljala sam kako će ga Bill pronaći, otvoriti i početi čitati.
Ne mogu. Nisam pjesnik, niti znam pisati da bih ti točno opisala što mi se vrti glavom. Zato ću ti citirati jednu priču.
Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno i svjetlucavo perje. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli. Jednoga dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jace zakučalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu. No tada se dogodilo: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! I žena je osjetila strah. Strah da to nikada više neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti. Osjetila se osamljenom. I pomislila: Napravit cu klopku. Sljedeći put kada se ptica pojavi, više neće moći otići. Ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se sljedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci. Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicima koje su govorile:"Pa ti imaš sve!" No, došlo je do neobične promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svoga života, počela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna - i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezinu krletku. Jednoga lijepoga dana ptica je uginula. Zena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je prvi put vidjela kako zadovoljno leti među oblacima. Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo. Bez ptice, i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. "Zašto si došla?" upita je zena. "Da bi ti mogla ponovno s pticom letjeti nebom", odgovorila je smrt. "Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je jos više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo pronašla. " (P.COELHO, 11 minuta)
Shvaćaš li poantu? Ti si ta ptica. Ti si istinski sretan jedino kada pjevaš. Kada si na pozornici i stvaraš glazbu. Tada si ti TI. A ja te gušim jer ja ne mogu. Koliko god te voljela, a to je nevjerojatno puno, ne mogu biti sretna kada se konstantno osjećam poput lovine. Nemam svoje slobode. Sretna sam jedino kada spavamo kod tebe i sami smo. I vanjski svijet ne postoji. I..oprosti što je sve zamrljano, ali ne mogu prestati plakati i ruke mi se tresu, ne želim te varati. Ne želim se praviti da je sve okej kad nije. Ti živiš svoj san i tko sam ja da te spriječim? Tko sam ja da se zbog mene odrekneš nečeg toliko važnog? A znam da vidiš da sam nesretna i znam da, ako se to nastavi, da bi prekinuo s bendom. A to si ja ne bi oprostila. Žao mi je, ali moraš shvatiti da tvoj san mene guši i da ja sada nisam spremna za ovu vezu. To ne znači da nekad neću biti jer znam da smo si suđeni. Osjećam to. Ali ne sada. Nikako ne sada. Ovo nije vrijeme za nas. Vidimo se..u nekom drugom svjetu, u nekom novom cirkusu.
<3 Katharina
Na krevetu sam se sklupčala poput malog djeteta i počela plakati jer, koliko god da mi je potrebno, toliko je i teško.
Kety
