XIV. (A)
"Tom, ajmo mi van. Moram...ti nešto pokazati", rekla sam krajnje neuvjerljivo. Tom je očito shvatio moj nadasve suptilan potez jer smo se uskoro našli na hodniku koji je imao poseban miris bolnice. Naslonila sam se na stari, jezivo zeleni zid i duboko izdahnula. Olakšanje je bilo nevjerojatno. Tom me poljubio u čelo i pitao: "Jesi bolje?" Samo sam, skoro neprimjetno, kimnula glavom. Prije nekoliko sati bezbrižno sam se ljubila s njim. Sve do odvratne boli u stomaku zbog koje sam odmah znala da nešto s Kety nije u redu. Već mi se to nekoliko puta dogodilo. Tom je nazvao Billa koji ju je otišao potražiti. Nakon nekoliko zastrašujućih minuta Tom je dobio poziv. Skoro me morao nositi do auta gdje je ležala Kety. Srce mi je skoro stalo kad sam ju vidjela. Blijedu, nepomičnu... Ne želim više nikada proživjeti nešto slično. Doduše, sad je, više-manje, sve u redu. Sud je pred nama, ali bojim se i pomisliti sutrašnje, zapravo, jutarnje novinske naslove. "Ajmo mi po neku kavu. Ne izgledaš baš najbolje", rekao je zabrinuto Tom koji se super snašao sa cijelom situacijom i puno pomogao Billu i meni. "Ej, šta je bilo s Billom da je onako izjurio? Koji je njemu k*rac?" pitala sam ga. "Osjeća se krivim", rekao je. "Ne brini se, siguran sam da će oni to bez problema riješiti", dodao je kad je vidio moju facu. "Nadam se", tiho sam rekla. Došli smo do automata kad je meni iznenada zazvonio mobitel. "Tko je bio?" pitao je Tom nakon mog kratkog razgovora. "Anna. Stigli su i sad nemaju pojma gdje sam i traže me da im sve objasnim. Još mi samo to fali" smrknuto sam rekla kad sam vidjela kako Anna juri prema meni. Očito je bila u blizini. "Ne brini se. Sve ću ja riješiti. Ti samo sjedni, pij kavu i smiri se", rekao je Tom, poljubio me i otišao do Anne, te ju odveo do Ketyne sobe. Sjela sam i nekoliko minuta lagano pijuckala kavu. Htjela sam zapaliti, ali bolnica je bolnica i to stvarno ne bi bilo fer. Mobitel mi je opet zazvonio. "Ej, koka, se zabavljaš? Jel sve ludo?" prepoznala sam Tarin vedri glas. "Pa...bilo je. U bolnici sam" rekla sam. "Ej, pa šta je bilo? Jesi ok?" "Ma, sve je u redu sa mnom, ali Kety... stvarno sorry, ali ne bih sad o tome. Osjećam se kao da ovi zidovi imaju uši, ako me kužiš... I ona je sad dobro, ali... ma, sutra ću ti pričati", rekla sam brzo. "Pa, ok, valjda, sutra ujuro me odmah nazovi. Ajde, bok, čuvaj se" rekla je zabrinuto. "Sve je sad dobro. Ne brini se. Tara... molim te šuti o ovome. Sve ću vam sutra objasniti. Pusa, volim te" rekla sam. "I ja tebe. Pusa", rekla je ne pretjerano umireno. Prekinula sam vezu. Uskoro je došao i Tom i rekao kako je sve sredio i da su moji rekli da odem kući spavati jer imam ujutro školu. "Sorry, ali ja ću ostati s Billom. Ne dam ti da ideš busom. Zvat ću ti taxi. Ovi tvoji ionako nešta rješavaju", rekao je Tom i počeo zvati. "Znači, protjerana sam. Super", promrljala sam i okrenula očima. "Taxi će sad doći. Nemaju neki promet, a uspio sam rješiti da prvo tebe pokupe. Uživaj, slatkice", rekao je, poljubio me i otišao do Ketyne sobe. Bila sam pomalo ljuta, ali kad sam došla kući, istuširala se i bacila na krevet, zaključila sam da je ovo puno bolje. Sanjala sam prilično nemiran san iz kojeg me probudila iritantna melodija sata kojeg sam mrzila iz dna duše. Poruke od Toma da je sve u redu i od Marka da dolaze tek ujutro. Ustala sam, spremila se, otišla na bus i nabila slušalice na uši. Nekih pola sata kasnije u stvarnost me vratila Yvonne bacivši neku stranu iz novina pred mene. Ono što sam vidjela bilo je potpuno neočekivano.
dee
XII. (B)
"Konačno", s olakšanjem je rekla Dee. Jedva sam otvorila oči. Ležala sam na tvrdom i neudobnom bolničkom krevetu. Bilo mi je mučno. Nagnula sam se preko ruba kreveta i povratila 10 cm od Tomove noge. "Pa j*bemu mater! Baš si našla di ćeš", rekao je Tom i sa zgađenim pogledom se povukao u kut. Dee ga je pogledala pogledom "umirat ćeš sporo i mučno" i upitala me: "Jesi ok?" Odmahnula sam glavom i počela plakati. Kroz suze sam ugledala Billa kako stoji u kutu s mučljivim izrazom lica i crvenim očima. "Bill...", tiho sam rekla. Šutio je. "Bill...", ponovila sam. Izašao je na hodnik pognute glave. "Kety, bez brige. Odmah se vraćamo", rekao je Tom i izašao za njim. "Šta je bilo?" pitala sam Dee koja je stajala pokraj mene. Prvo nije ništa odgovorila nego je zabezeknuto buljila u vrata. Tada je u sobu ušla sestra da očisti moju bljuvotinu i pregleda me. Čekale smo da izađe. "Dee...", tiho sam ju zazvala jer je izgledala odsutno. Trgnula se, pogledala me i počela plakati. "Katharina, ovo što ću ti reći nije nimalo lako, ali je istina. Molim te, ne prekidaj me", rekla je tiho i nastavila: "Tebe su...tebe su...pokušali su...te...", govorila je isprekidano i na kraju počela još više plakati. "Što?" izderala sam se. "Pokušali su te silovati", zadnju riječ je izgovorila tiho, ali dovoljno glasno da čujem. Informacija mi nije ni doprla do mozga kad je nastavila: "Christian (naš tjelohranitelj) te spasio. Onaj tip ti je podmetnuo drogu u piće. Bila si potpuno ošamućena, pa su te odveli van i on, i još neki tipovi, su te napali. Ne znam što bi se dogodilo da te Christian nije tražio jer je Bill bio na wc-u. Uglavnom, on je sve sredio, oni su u pritvoru, a tebi nisu ništa napravili", rekla je Dee u jednom dahu. Jedva sam probavljavala nove infomacije. "Nešto ne kužim, Dee. Ako mi nisu ništa napravili zašto sam ovdje i rigam i osjećam se apsolutno odvratno?" pitala sam ju. Opet je počela plakati. "Odveli su te u auto i zvali i mene i Toma da svi odemo. Onda sam ja skužila da...da ne dišeš", rekla je jedva. "Bila si blijeda, uopće nisi imala znakove života. Prskali smo te hladnom vodom i radili sve što smo mogli. Hitna je, srećom, brzo došla. Ne znam što bi bilo da nije. Ispalo je da ti nije stavio drogu u samo jedno piće već u nekoliko što je bilo prejako i za neku normalnu osobu, a kamoli za tebe i tvoj oslabljeni imunitet. Bill je bio gotov. Nikad ga nisam vidjela takvog. Kety, da si ga samo vidjela koliko je plakao. Ne znam što mu je sad. Ovo je čisto sranje. Ti si bila u užasnom stanju i trebat će malo vremena prije oporavka. Barem je tako doktor rekao. Anna i Mark su na putu jer sam ih se sjetila tek prije 1h vremena, a promet je očajan zbog onog j*benog rock festivala", rekla je zabrinuto i pomalo ljuto. Još je nešto pričala, ali ju nisam više slušala. Udubila sam se u svoje misli. I ona je to naposlijetku primjetila pa je zašutila. Nastala je kratka pauza, koju sam ja nakon nekoliko minuta prekinula i drhtavim glasom progovorila: "Dee, ja ne mogu više." Šutila je i pomno me promatrala. "Sve mi je ovo postalo... previše. To nije moj život, a ni tvoj i ti to sama znaš", nastavila sam, a Dee je i dalje šutila. "Svi ti novinari koji nas prate, ne možemo otići ni u trgovinu bez tjelohranitelja, svo to ruganje i dobacivanje, a onda i svi ti događaji koji su nam se dogodili...", govorila sam i dalje dok mi je glas pucao. "Ne znam na što misliš", odvratila je Dee dok su joj se u očima nakupljale suze. "Znaš Dee, dobro ti sve znaš. Prvo su te istukli, onda sam ja izgubila... svoje dijete... ", rekla sam nakon kraćeg oklijevanja, zadnju riječ izgovarajući jako tiho. Dee je brzo uskočila, te počela šaptati: "Još nisi zaboravila to dijete? Kety, ono je živjelo samo jedan dan, ono možda ne bi ni moglo preživjeti, a tko zna kakvo bi..." "Bilo bi to MOJE dijete, Dee, moje. I zato mi ne bi bilo važno kakvo je, moje je. I ne nisam ga još prežalila, ni neću", rekla sam jer sam znala na što misli i što želi reći. Cijeli razgovor se odvijao jako tiho jer su Bill i Tom još bili u hodniku. Opet je nastala kratka pauza u kojoj smo obje buljile u vrata, Dee je očito razmišljala o tome što Bill i Tom rade vani, a meni je mozak bio potpuno prazan. Upravo onako kako sam se i osjećala. Tada kao da mi se vratila krv u mozak, nastavila sam govoriti kao da me Dee nije ni prekinula: "A sada još i ovo. Sve to sranje mi nije uopće trebalo. A sada me još on ne želi ni pogledati", tu sam se prelomila i počela plakati. Dee me zagrlila, te smo zajedno plakale. " Ali nije sve ni tako crno. Zar ti nije lijepo s Billom? Ja sam mislila da ti nešto osjećaš prema njemu?" rekla je Dee brišući suze. "Da, to je sve istina. Ali mi je postalo preteško. Zar se ti ne osjećaš tako?" upitala sam ju. Prvo je šutjela, a zatim je rekla: "Tom mi je večeras rekao da me voli." Malo sam šutjela."Blago tebi. Stvarno mi je drago zbog tebe. Znam da i ti njega voliš. Ja i Bill smo se, suprotno tome, opet posvađali. Jadan Bill, koji show sam mu opet priredila. Nadam se da novinari neće ništa otkriti", rekla sam zabrinuto. "Nisi ti ništa kriva. Kao da si ti sama htjela...", počela je. " Znam...Dee, ali svejedno. Mislim da bi bilo najbolje da...da prekinem s Billom", rekla sam, a suze su mi opet navrle na oči. "Eto vidiš. To je upravo ono što bi svi očekivali od tebe. Kao da ne znaš da svi fanovi jedva čekaju da prekinete. Od tebe se očekuje da popustiš pod teretom, ali nemoj to učiniti. Bori se, Kety, a ja ću ti pomoći da sredimo sve zle jezike. Vidjet ćeš. I iskreno, Kety, nisam se tomu nadala od tebe. Ja sam mislila da smo mi rođene fighterice. Od rođenja se borimo za sebe i nastavit ćemo to raditi. Jesi me čula?" rekla je zapovjednički. "Ok, šefice. Ako ti tako kažeš Probat ćemo još jednom", rekla sam, te smo se počele smijati. "Ajde sada ti lezi i odmaraj, a kasnije ćemo vidjeti kako će sve biti. Možda on tebe prvu ostavi", rekla je ozbiljno. "Hvala ti, sestro! Baš ti hvala na tako utješnoj informaciji", "Ma znaš da se samo šalim..." odvratila je. "S tobom se nikad ne zna", rekla sam joj. "Aha. A sada lezi i spavaj i ni riječ više!" strogo je rekla. Samo što sam legla i sklopila oči u sobu su ušli Bill i Tom.
Kety
Ovaj post posvećujemo staroj prijateljici S koja je već dvije godine "čista". Svoj spas našla je u pisanju. Ona je vječna inspiracija i pravo čudo koje svakim danom uvjerava ljude da nikad ne pokleknu, da uvijek ima nade. Ovim postom smo vas htjele upozoriti na opasnost droge. Budite na oprezu, svijet je pun čudnih ljudi.
XII. (A)
"Isuse Bože, Tom, aj se makni od mene", rekla sam mu nakon što me peti put zažvalio. Sjedili smo za šankom, a oko nas su ljudi plesali, gurali se, pjevali ili pričali o nekim fensi stvarima. Billa i Kety smo negdje izgubili, ali nismo ih baš ni tražili. "Ej, čemu to?" pitao je Tom pomalo uvrijeđeno. "Pa sliniš po meni..STALNO", rekla sam i hladnokrvno naručila još jedno piće. "Pa kad si tako zgodna, a ja sam, j*bemu, ipak muško" rekao je ulizivački. "Hm..više-manje" odgovorila sam mu zlobno. "Ej, čime sam ovo zaslužio? Baš si pokvarena" rekao je uvrijeđeno da bi, ni 2 s poslije, dodao: "Ideš plesat?" "Šta je sad ovo? Zadnji put si htio plesat sa mnom na vlastitom tulumu i to prije nego što smo prohodali" rekla sam skeptično. "Ma, ne želim plesati. Ovaj, hoćemo van?" rekao je nedužnim glasom. "Znala sam. Kao da bi ti plesao u široj javnosti. Ajde, dosado, idemo van", popustljivo sam rekla. Imao je sreće jer je pristao skinuti kapu i nosio je majicu koju sam mu izabrala, a i bilo mi je prenatrpano unutra. Iako je bilo previše ljudi, a i novinari su bljeskali fotoaparatima, nekako smo se provukli van. Srećom, prekoputa je bio neki minijaturni parkić. Berlin ih je bio pun. U sredini se nalazila neka klupa, izrezbarena, išarana i napuknuta, ali klupa. Tom je sjeo na nju, a ja u njegovo krilo. Počeli smo se žvaliti. Nakon zanimljivih pola sata, kad se zabavljao mojim vratom, Tom je rekao: "Ajme, Dee, kako ja tebe volim." Naravno, uopće ga nisam shvatila ozbiljno zbog cijele..situacije. "Joj, Tom, ajde šuti" rekla sam tiho. Zatečeno je pogledao u mene. "Ne, Dee, stvarno, potpuno sam ozbiljan", rekao je zbunjeno treptajući. "Zar ti misliš da ja nisam pročitala vaše intervjue? Rekao si da nijednoj ženski nisi rekao da ju voliš. Nas dvoje smo zajedno tek 2 mjeseca. Iskreno sumnjam da to stvarno misliš", rekla sam mu potpuno ozbiljna. "Dee, šta je sad ovo? Ti si drugačija od svih ženski s kojima sam do sada bio. Ne vjerujem da ne misliš da te ne volim? Kad su te istukli, skoro sam umro od straha. Ti si jedina od svih cura do sada za koju znam da će uvijek biti uz mene", rekao je u jednom dahu. S nevjericom sam buljila u njega. "Ti to stvarno misliš?" pomalo posramljeno sam ga pitala. Klimnuo je glavom kao da je to nešto što se podrazumjeva. "Kako ti nekad znaš biti sladak. Joj, i ja tebe volim", rekla sam mu i poljubila ga. "Naravno, tko mene ne voli?" rekao je i nacerio se. "Ispravljam, znaš biti sladak, ali nakratko" rekla sam i poljubila ga. Nasmijao se i rekao: "Kako mi je drago što te imam". "Joj, Tom, prestani", rekla sam smijući se. "Ma, volim te..volim te..volim te..", rekao je i mi smo se nastavili ljubiti. Večer je bila savršena. Sve dok mene nije presjeklo u trbuhu.
dee
XI. (B)
Zaštitari su stajali na ulazu. Bill je pokazao pozivnicu, iako nepotrebno jer su se maknuli s vrata čim su nas ugledali. Ušli smo unutra. Prostor je bio jako lijepo uređen i moderan, no nisam ga stigla razgledati jer je bilo jako puno ljudi, pa me Bill držao za ruku da nas masa ne razdvoji i vukao za sobom, baš kao i Tom Dee. Georg i Gustav su sjedili unutra i čekali nas. Malo smo pročavrljali, a zatim su Dee i Tom nekamo nestali, a Georg i Gustav su otišli bariti cure ostavljajući Billa i mene same. Nitko nije previše buljio u nas, samo pokoji znatiželjni pogled. Očito nismo nikoga iznenadili, jer je Tokio Hotel bio čest gost na partyima koje je priređivala elita, poput ovoga. Bilo je dosta poznatih lica, iako su to više bogataši nego poznate osobe. Tokio Hotel je tamo očito bio najpoznatiji. Bill i ja smo sjeli na kauč i zgrabili šampanjac sa pladnja jednog od šest konobara koji su kružili među uzvanicima, moj i Deein i Billov i Tomov tjelohranitelj su stajali kraj kauča i pričali. Malo dalje sam spazila Lafee kako razgovara s novinarom. "Nisam znala da će i oni biti ovdje." rekla sam pomalo naživcirano. "Tko, LaFee?" upitao je začuđeno. "Ma ne ona. Novinari." "Ah, da. Pa normalno je da su tu, ovo je društveni događaj. Neki su čak i pozvani. Ponašaj se normalno." rekao je ležerno i nastavio pijuckati svoj šampanjac. "Daj, idemo plesati." rekla sam mu. "Ne, ja ne znam plesati i ne želim. Sjedi samo pokraj mene i idemo se žvalit, a ako kasnije budem pijan, plesat ćemo", odvratio je potpuno siguran u svoje namjere. Dobacila sam mu pogled pun prezira i mržnje i nastavila uvrijeđeno piti svoj šampanjac. " Pa Kety, danas me nisi ni poljubila." tužno je rekao i gledao u mene svojim smeđim okicama. "Ja sam za tebe Katharina i ne mislim te poljubiti." nastavila sam glumiti uvrijeđenost, a zapravo sam bila spremna baciti se na njega i cijelog ga izljubiti. "Molim te! Samo jednu pusicu", bio je toliko sladak da je to graničilo sa odvratnošću. Da je netko čuo taj naš razgovor sigurno bi se izbljuvao. Ali je meni to bilo predivno i nisam se više mogla obuzdavati, nego sam mu se približila i počeli smo se žvaliti. Nakon nekoliko minuta kada samo bili spremni prihvatiti činjenicu da nismo sami u prostoriji i da bi se trebali pristojno ponašati, primjetila sam da su nam naši tjelohranitelji okrenuli leđa, jer im je očito bilo neugodno (nadam se da nisu čuli naš razgovor prije toga jer je glazba bila vrlo glasna) i da LaFee bulji u nas. Onda smo mi malo buljili u nju onim pogledom "šta buljiš?!" pa se okrenula i njezina kovrčava kosa je nestala u masi. "Ljudi su baš nepristojni", rekla sam. "Da, strašno", odgovorio je te smo se počeli glasno smijati (jer smo zapravo mi ti koji su nepristojni) i zaradili nekoliko čudnih pogleda. Nakon toga sam se ja ustala i počela plesati na neku dobru pjesmu nagovarajući Billa da mi se pridruži, no on nije htio pa sam se ja probila u masu i nastavila plesati sama. Za vrijeme iduće pjesme sam primjetila da mi se jedan zgodni mladić (otprilike 20 godina) stalno približava, te da me gleda. Nasmiješila sam mu se i počeli smo zajedno plesati jer sam se ja stvarno osjećala poput glupače dok sam plesala sama, a imala sam dečka. Nismo pravo ni počeli plesati kad se u rulji stvorio bijesni Bill i napravio cijelu scenu: "Šta ti to izvodiš?! Jesi li ti zaboravila da imaš dečka?! A ti konju jedan! Prekini mi barit curu! Nađi si svoju, moju ne diraj! Još jednom te vidim blizu nje..." derao se na mene i na njega. Dečko je zbunjeno stajao i šutio te pogledavao čas u mene, čas u Billa. Svi su stali i gledali u nas, dok nam se nisu približili naši tjelohranitelji i počeli nešto govoriti. Tada su svi nastavili plesati. Gurnula sam Billa prema kauču počela se derati na njega: "Šta TI izvodiš?! Koji je tebi?! Koliko se ja sjećam ti nisi želio plesati sa mnom. Jel to znači da ja onda ne smijem plesati?! Šta praviš scenu, ljubomorni gmazu! Hoćeš da to sve sutra izađe u novinama?!" tlak mi je bio na 250. "Katharina, znaš šta? Ma, zanemari. Idem na wc", promrmljao je i bijesno sijevnuo pogledom. Ja sam sjela na kauč, a pridružio mi se onaj zgodni dečko. "Oprosti, nisam znao da imaš dečka..." počeo se ispričavati. "Ma nisi ti ništa kriv. Idemo plesati?" upitala sam. Kimnuo je glavom i pružio mi čašu šampanjca koju sam iskapila, a zatim smo otišli plesati. Nakon nekoliko minuta sam se strašno umorila, te otišla sjesti na kauč. Na trenutak mi se zacrnilo, a zatim zavrtilo u glavi. Zažmirila sam. Kada sam otvorila oči vidjela sam da mi se netko približava.
Kety
XI. (A)
"Majke ti, Dee, jesi to ti? Ne vidim te pod svom tom šminkom", rekao je Mark i zbunjeno me gledao. Anna se pokraj njega smijala. Pa zašto su oni došli? Nisu li trebali prespavati na jezeru? Mark je obožavatelj pecanja, a Anna prirode, pa su često prespavali na obližnjem jezeru."Da, došli smo", rekao je Mark čim je vidio moj iznervirani pogled. "Ništa ne valja. Neki klinci su zauzeli MOJE MJESTO", rekao je naglašavajući zadnje riječi dok je Anna okretala očima. Očito su neki tinejđeri kampirali na istom mjestu, na sjeveru jezera, na kojem je on uvijek, a izmišlja, pa ne želi spavati nigdje dalje. Provukao se pokraj mene nešto ljutito mrmljajući, a ja sam se sjetila da još moram potrpati neke stvari u torbicu. Idemo van, a ja sam ipak žensko, pa mi stvarno treba puno stvari. Otrčala sam gore, skoro se ubila preko stepenica i dojurila u sobu. "Jesu li to oni?" pitala me Kety. "Ne. Mark i Anna", rekla sam i tražila mobitel. "Ha? Ranije su se vratili?" pitala me potpuno zbunjena. "Pa, očito" rekla sam nabrzinu provjeravajući stvari u torbi. "Nego, Kety, potpuno sam zaboravila. Gdje mi idemo s njima? Billom i Tomom, jel?" pitala sam zadovoljna jer sam sve stigla potrpati. "Na neki tulum. Rekli su.." počela je Kety, ali ju je prekinulo zvono. Istrčala sam iz sobe, opet se skoro ubila na stepenicama, kad ono..Mark je otvorio vrata. "Dečki, vi trebate moje cure, jel?" pitao je Mark očito jako zadovoljan situacijom. "Da, mi bi trebali Kety i Dee. Ja sam Bill" rekao je Bill sasvim normalno i pružio ruku Marku koji ju je prihvatio. Nekoliko sekundi je buljio u njegov lak, ali nije ništa komentirao. "Ja sam Tom" pomalo sramežljivo je rekao Tom i potpuno se zacrvenio. Počela sam se smijati, a onda su se sva trojica okrenula i primjetila me. "Ah, evo nje. Jel ti sestra spremna? Da dečki ne čekaju neka uđu oni unutra", rekao je Mark ne obazirući se na činjenicu da ja nisam ni odgovorila i da smo bile potpuno spremne. "Kety!" izderala sam se i sišla dolje. Pošto je Mark bio okrenut leđima, Tom me nabrzinu poljubio i tiho rekao:"Izgledaš genijalno". Ušli smo u dnevnu sobu, a Mark im je, izigravajući domaćina, ponudio da sjednu. Sjeli su, a onda je nastavio i pitao šta će popiti. "Ništa, Mark. Mi smo spremne. Možemo odmah ići" rekla je Kety koja je baš ušla u dnevnu sobu."Ma dajte, pa imate vremena. Može cola?" pitala je Anna koju je sve to jako zabavljalo. "Ok, može" rekao je Bill koji se, kao i obično smijao. Tom je, još uvijek potpuno crven, promumljao nešto nejasno. "No, kako ste vi? Kako band, karijera?" pitao je nasmiješeni Mark. "Ma, sve je super. Jako je naporno, ali navikneš se. Najveći je problem što puno putujemo, pa ne viđamo puno ni obitelj, frendove, a pogotovo cure" rekao je Bill, pogledao Kety i nasmiješio se. "Da, da. Ti si pjevač, jel?" pitao je Mark koji se očito pravio da ništa nema pojma, a znao je skoro cijelu njihovu biografiju. "Da. To je dosta teško, ali..navikneš se. Sve je stvar navike" rekao je Bill dok sam ja okretala očima jer mi je bilo nevjerojatno kako se zna ulizivati. "A ti sviraš gitaru? Jel ide to dobro?" pitao je Mark Toma koji je opet pocrvenio. "Ma, ide. Sve je super" rekao je Tom. Nastala je pauza u 10 s, a onda je Tom, koji je očito shvatio da bi trebao još nešto reći, nastavio: "Prije koncerta bude užasno zbog treme. Nije baš dobro imati drhtave ruke, znojne dlanove prije sviranja. Pogotovo na gitari" rekao je ponekad pogledavajući Marka u oči. Bilo mi je tako nevjerojatno što mu je toliko neugodno i trudila sam se da se ne opalim smijati. Od daljnjeg ispitivanja spasila ga je Anna koja je donijela colu i kekse, pa su i Bill i Tom bili prilično zauzeti. Žderanjem, naravno. "Kako to da ste se vratili?" pitala je Kety razbijajući tišinu. "Ma, ona klinčadija misli da je njima sve dopušteno. Preko 20 godina noćim na tom mjestu..." počeo je ogorčeno Mark. Pričao je i pričao, ali ga nitko nije slušao. Ja sam davala znakove Tomu da je vrijeme za polazak. Nakon što je Mark očito završio, Tom se digao i rekao: "Hvala na gostoprimstvu. Drago mi je što smo se upoznali" rekao je Tom kojem je sad, konačno, bilo manje neugodno. Stisnuo je ruku Marku, a onda se okrenuo prema Anni, stisnuo joj ruku i rekao: "Vas nisam upoznao. Pretpostavljam Anna. Ja sam Tom" rekao je i slatko se nasmiješio. "Da, Anna, drago mi je" rekla je, nasmiješila se i pružila ruku Biilu koji je strpljivo čekao. Ispratili su nas. "Uživajte", rekla je Anna i zatvorila vrata. Konačno. Tom me odjednom, iz čista mira, poljubio. "Izgledaš fantastično", rekao je i zadovoljno me odmjerio. "Da, znam, ali, molim te, zatvori usta", rekla sam, kao ljutito. Bila sam prilično zadovoljna svojim izgledom. Imala sam Ketyne crne čizme, minicu boje lavande, bijeli topić, neke narukvice, ali preko toga sam obukla preslatki crni kaputić i šal jer je ipak bila zima. Na oči sam lagano stavila svjetloljubičasto sjenilo, maskaru, a kosu sam oprala i raspustila. "Eh, da, Dee, Mark mi je šapnuo da se nada da nemam nečasne namjere s tobom", rekao je Tom i nacerio se. "O, Bože, da samo zna..." rekla sam, poljubila ga i ušla u auto. Noć je bila pred nama.
dee
X. (B)
"... i da ih više nikad nisi uzimala, a da me nisi pitala!" rekla sam i pogodila ju njenim vansicama u glavu. "Ej, koji je tebi? To boli! I ako me hoćeš gađati, gađaj me svojom obućom, a ne mojom!" bijesno je viknula."Pa ne želim da se moja izgrebe!" rekla sam nonšalantno. "Mrš!" "I tebi. Uostalom, svaki dan naučimo nešto novo. Ti si danas naučila da NE DIRAŠ MOJE STVARI BEZ PITANJA!" rekla sam unoseći joj se u facu "Ali samo su mi te čizme išle uz ovu zakon suknju." pokušavala je izgledati slatko. "MOJU suknju, ako smijem primjetiti!" odvratila sam. "Pa... rekla si da ju smijem posuditi kad god hoću." "Ma kad sam to rekla?!" vidjela sam joj u očima da laže ko konj. "Pa...prošle godine, ALI to još uvijek vrijedi." pokušavala se izmotati. "Naravno, Dee." Dee je odahnula. "Samo postoji mala nelogičnost u toj priči." dodala sam. "Koja?" upitala je svadljivim tonom. "Ja sam tu suknju kupila prošli mjesec!" "Oh.... ma nemoj?" rekla je praveći se glupa i počela trčati po kući, a ja sam ju vijala. Smijale smo se i trčale po kući, te se na kraju bacile na kauč i počele se tuči jastucima. Danas sam se tako malo smijala. Zadnjih nekoliko sati bilo mi je kao da sam posudila iz tuđeg života. To nije bio moj inače, više-manje, miran i skladan život, nego neki čudni život koji sam živjela u podsvijesti. Dee mi je bila najveća potpora i utjeha. Bez nje jednostavno ne bih mogla. Ali ja više nisam željela da ona bude tužna zbog mene, pa sam se pokušala sabrati i nastaviti sa svime kao i prije. "Kety, ne želim proturječiti, ali Tom i Bill dolaze po nas za manje od sata. Možda bismo se trebale početi spremati. I, daš mi onda ili ne?" rekla je misleći da je medena kad govori takvim glasom. "A, uzmi. Ionako meni bolje stoji", rekla sam naživcirano. "Aha, whatever...", zadovoljno je odvratila i otrčala se gore spremati. I ja sam otišla gore, otvorila ormar i gledala što ću danas obući. Odlučila sam se za tamne skinny traperice, potpuno nove zatvorene štikle boje maline, crnu majicu naprijed potpuno zatvorenu s golim leđima, nekoliko tankih srebrnih narukvica i naušnice boje maline. Kosu sam stavila u visoki rep, a šiške ležerno pustila na čelo. Stavila sam tuš na oči i sjela na krevet čekajući da Dee izađe i kupaonice. Izgledala sam kao komad i bila sam potpuno svjesna svoje pojave. Dee je konačno izašla iz kupaonice. Izgledala je stvarno... lijepo u mojoj novoj suknji i mojim visokim crnim čizmama s vrlo malom petom. Izgledala je skoro isto kao ja (možda zato što smo jednojajčane blizanke?). Ne nosi često ženstvenu odjeću (ona ni nema ženstvene odjeće, to posuđuje od mene), ali kad ju obuće uvijek izgleda fenomenalno. Sretne smo što imamo savršenu figuru i održavamo ju redovitom vježbom. "Dee, šta si se ti toliko spicila za večeras?" upitala sam ju nabacujući misteriozan pogled. "Ma nisam se ništa posebno sredila. Ili si ti možda ljubomorna na mene?" upitala me. "Ma kakvi! Ja sam bomba, baby, kako god se obukla." rekla sam umišljeno. "Aha..." počela je Dee, ali ju je prekinulo zvono na ulaznim vratima.
Kety
X. (A)
Sjedila je praznih očiju na kauču i bezvoljno buljila u TV kojemu je zvuk bio ugašen. Više nije plakala, ali nije pokazivala nijednu emociju, samo je sjedila u buljila u ekran po kojem su letjele slike nekih novih medijskih zvijezda. "Dee, izgubila sam dio sebe." Bila je to zadnja rečenica koju je izgovorila, i to prije 2,5h kada sam joj držala kosu dok je povraćala. Jedva smo stigle kući. Pridržavala sam ju cijelim putem, u busu je sjedila, gledala kroz prozor i plakala, a ja sam plakala s njom. Naša povezanost je bila nevjerojatna. Bile smo jedna, a opet dvije osobe. Uvijek je bila uz mene, uz sve moje gluposti, hirove, uz sva moja sranja, probleme, a čak i kada bismo se posvađale trajalo bi najviše pola sata jer nismo mogle ni pojmiti pomisao da ne pričamo. Kad smo imale 13 godina, imale smo najveću svađu ikad s Annom i Markom koja je nastala oko našeg zajedničkog markiranja. U znak protesta i kao simbol vječne povezanosti, Kety i ja smo si tajno istetovirale polovicu zvijezde na zapešću. Anna i Mark su još više poživčanili i dobile smo ogromnu kaznu koje se ja uopće nisam pridržavala jer do 14. nisam pričala s njima. Kety im je ubrzo oprostila, ali ja nikad nisam opraštala laži. Pogotovo ne tako ozbiljne. Usprkos različitom odnosu s "roditeljima", ona je uvijek bila na mojoj strani i bila sam joj neizmjerno zahvalna na tome i nisam ju mogla gledati tako slomljenu. "Katharina, molim te, reci nešto.", rekla sam na rubu suza kad sam joj donijela čaj. "Molim te, reci nešto. Ja..ja te ne mogu gledati ovakvu. Znaš da sam uvijek tu za tebe", rekla sam plačući. "Zzznam", kratko je rekla dok joj je glas podrhtavao. Uzela je čaj i lagano otpila. Samo sam stajala, gledala u nju i plakala. "Diana, ja se jednostavno ne mogu prestati pitati što bi bilo da..da je ono preživjelo." rekla je i počela plakati. "Kety, što bi bilo da je preživjelo. Možda bi bilo super, možda ne bi..Ne znaš", rekla sam i napravila malu stanku u kojoj je ona počela još više jecati. "Sorry, Kety, stvarno sorry. Znaš da nisam tako mislila." rekla sam, zagrlila ju i nastavila pričati: "Ali, ako bi se svi preispitivali šta bi bilo kada..gdje bi ovaj svijet završio? Nitko ne zna što bi bilo, ali dogodilo se. Glupo je trošiti svoje vrijeme na stvari koje se NISU dogodile.Mogle su, Kety, mogle su. Ali nisu. To je život, a naša je misija da napravimo što više od njega. I ti to znaš jer si mi, sjećaš se, to rekla nakon moje najveće svađe s Annom i Markom kad sam se pitala što bi bilo da su nam odmah rekli da smo posvojene ili da nas nisu posvojili. Svoje dijete nećeš vratiti plačući za njim. I zato, molim te, ustani se, sredi se i nabaci svoj predivni osmijeh na lice." rekla sam joj čvrstim glasom. Prestala je plakati i samo me, pomalo zatečeno, pogledala crvenim očima. "Ne možeš mi reći da nisam u pravu. Znaš da jesam. Ajde, molim te, popij čaj, a onda se idi srediti jer Bill i Tom dolaze za 1h. A kad smo kod njih..", rekla sam i pogledala ju upitnim pogledom. Više nije plakala, očito joj je došlo iz dupeta u glavu, ali je zabrinuto buljila u jednu točku ispijajući čaj. "Kety?" rekla sam da ju probudim jer opet nije pričala. "Šta? Ovaj..Bill?" pogledala me potpuno zbunjena. "Ne, moja mama. Da, Bill. Hoćeš mu reći?" pitala sam i sjela do nje. "Ne znam. Najradije ne bih, ali mi se opet to ne čini baš u redu", rekla je podižući obrve. "Hm..ne znam, Kety, ozbiljno je to, ali ja mu, na tvom mjestu, ne bih rekla. To dijete ne možeš vratiti, živjelo je samo jedan dan, a samo bi ga zabrinula. Znam da ti ne mogu zapovijedati, ali ja mu ne bih rekla.", odgovorila sam joj, a onda se zabrinula nisam li bila malo pregruba. "Znam, to sam i ja mislila. Ne, neću mu ništa reći." rekla je, a onda se ustala i uz neko mrmljanje: "Odoh se ja tuširati.", otišla na kat.
dee
IX. (B)
Mrzila sam ginekologa, iako sam u svom životu išla samo jedanput. Ušla sam u hladnu ordinaciju punu zastrašujućih sprava. Usprkos svom mišljenju da ću s njim voditi jedan od najneugodnijih razgovora općenito, bio je sasvim normalan. Očito mu dolazi dosta maloljetnih trudnica ili onih koji sumnjaju. Žalosno. Pregledao me, a ja sam u svojoj glavi cijelo vrijeme razmišljala što ću ako sam trudna. Zadržati ili pobaciti? Uvijek sam bila protiv pobačaja, ali u ovoj situaciji…imala sam neke dvojbe. Završio je i počeo nešto pisati, a ja sam svake sekunde proživljavala novi pakao u svojoj glavi. Nakon nekog vremena više nisam mogla izdržati, pa sam jednostavno pitala: "Onda?" Pogledao me zbunjeno. "Šta? Nisam ti rekao? Nisi trudna, ali ja bih napravio neke dodatne pretrage. Trajat će nekih 20min, pa, ako želiš, pričekaj u čekaonici?" U životu nisam osjetila takvo olakšanje i teret u istom trenutku. Nisam trudna! Nisam trudna! Ali, kakve vražje pretrage?! S nekakvim polusmiješkom sam izašla natrag u čekaonicu. "Ej, šta je bilo?" pitala me Dee čim me vidjela. Samo sam odmahnula glavom, a ona me odmah zagrlila, pa smo počele skakati po čekaonici. Nakon što me konačno ispustila iz zagrljaja, primijetila je moju, pomalo čudnu, facu. "Napravit će još neke pretrage. Moramo čekati oko 20 min", odmah sam odgovorila na njen upitan pogled. Sjele smo. Činilo se da će čekanje vječno potrajati, a svakom sekundom bila sam zabrinutija. Je li nešto krivo? Neke nove komplikacije? Možda sam ipak trudna, ali postoji neki problem? Imam neku bolest za koju nisam ni znala? Šta nije u redu? Možda je sve u redu, ali se ja bezveze uznemirujem? Konačno je izašao, pogledao me i rekao da mogu ući. Dee je došla sa mnom. "Što nije u redu? Mislila sam da ste rekli da nije trudna?" rekla je Dee zabrinuto. "Pa da…nije više", rekao je sjetno. Nisam ni registrirala što je rekao sve dok Dee nije pitala: "Kako nije više? Zar je bila trudna?" Na te riječi sam se naglo okrenula doktoru. "Da, bili ste trudni." rekao mi je gledajući me u oči. "Ali nažalost dogodilo se slijedeće: jajašce su oplodila dva spermija od kojih je jedan bio nezdrav. To, a i stres koji ste rekli da ste doživjeli, su utjecali na to da vaše tijelo ne prihvati zametak, te on nije preživio. Zato su se javljale mučnine i slabost. " "Ja... ali...", počela sam no tada je Dee upitala ono što sam ja pokušavala: "Koliko je ono živjelo?" "Najviše jedan dan", odvratio je doktor. Malo mi se zavrtjelo, a Dee ga je pitala: "Jeste vi sigurni u to?". "Sa skoro 100 %-tnom sigurnošću. Mučnine i slabost mogle bi se javljati još koji dan dok tijelo sasvim ne prebrodi šok, pa ću vam stoga propisati tablete koje bi vam mogle pomoći. I bez brige moći ćete imati još djece", rekao je mirno i počeo nešto pisati, a ja sam se iznenada osjećala kao da mi je netko zabio ruku kroz prsnu koš i izvadio moje, još pulsirajuće, srce. Dee me instinktivno zagrlila, a meni se još više zavrtjelo. Predao je neki papirić i rekao Dee upute, ali ja više ništa nisam čula. Osjećala sam se kao da tonem, a uglavi mi se vrzmao roj pitanja. Bila sam potpuno odsječena od ostatka svijeta. Sama sa svojim mislima. Što bi bilo da je moje dijete preživjelo? Bi li to zaista bio takav užas? Ne bi li bilo super živjeti s dečkom kojeg voliš i vašim djetetom? Bill…bio bi uz mene. Sigurno. Nikad me ne bi ostavio samu, a imala bih i Dee koja bi bila savršena teta. Stvarno ne bi bilo toliko grozno da se to dijete rodilo. Zapravo, bilo bi savršeno. Bili bi super obitelj. Imalo bi sve što poželi. Bill je imao love, mogli bi preživjeti, a možda bi i ja našla neki posao. On, ja i naša beba. Ne bi bilo užasno da je preživjelo. Ovako…ostaje mi samo bezbroj pitanja i nula odgovora. Hladni vjetar zapuhao mi je ulice. Nisam ni shvatila da smo izašle. Pridržavala sam se za Deeino rame. Zvuk gradskog prometa postao je zaglušujuća buka za moje uši, a Dee me ponovno zagrlila i, u istom trenutku, suze su nam krenula niz lice.
Kety
IX. (A)
"Otkud vi ovdje?" iznenađeno sam uskliknula otvorivši vrata. Bill i Tom su sasvim ležerno stajali ispred vrata. "Ne bi li vi trebali biti negdje drugdje?" upitala je drhtavim glasom potpuno blijeda Kety. "Da vas ne znam, pomislio bih da vam je žao što nas vidite", rekao je Bill dok me Tom napadao. "Ma nije nam žao, nego smo…šokirane" rekla sam braneći se od Toma. "Kako to da ste došli ranije?" rekla je Kety nakon Billovog poljupca. "Ma, Gustav je bolestan, nas trojica smo iscrpljeni, pa su nam doktori rekli da uzmemo 2 tjedna pauze, što nam je prilično lijepo došlo. Ovo je iznenađenje", rekao je brzo Tom cereći se. "Smijemo ući?" pitao je Bill. Kety i ja smo se pogledale. Imala je termin kod ginekologa za 45min, a njegova ordinacija nije bila u blizini. Osim toga, ako ovo propusti sljedeća 2 tjedna je popunjen. Pola sata sam nagovarala njegovu medicinsku sestru/tajnicu/nekoga da nas ubaci. "Pustile bi vas, ali…moramo ići", rekla sam i odgurnula ih od ulaza. "Gdje? Idemo s vama. Nismo vas vidjeli 3 tjedna, a onda si bila napola slomljena", rekao je Tom i pogledao me ravno u oči. "Da, ali…to je nešto što Kety i ja moramo same obaviti", rekla sam, ne baš uvjerljivo, ali prvo što mi je palo na pamet. "Što vas dvije morate same obaviti? Između nas ne bi trebalo biti tajni", pomalo grubo je rekao Tom. Kety je gledala u pod i nervozno vrtjela nogom. Nije bila od neke pomoći. "Ma..to je Ketyna privatna stvar", izletjelo mi je. Odmah sam se ugrizla za jezik, a Kety se ukipila. Bill ju je pogledao, ali ona nije dizala glavu, iako sam bila sigurna da je osjetila njegov pogled. Tom je zbunjeno gledao, čas u mene, čas u Kety. Nakon nekoliko sekundi Bill je pitao: "Dušo, mogu li ja to znati?" nježno ju je pitao Bill dok ju je grlio. "Ma…Bill…Dee će ti sve objasniti…nasamo", tiho je rekla Kety, a ja sam ju u tom trenutku bila spremna opaliti šakom, a sudeći po Tomovoj faci, on je bio spreman na isto. Bill ju je pustio i mene odvukao na stranu. "Dee, ajde, molim te, reci šta je to bilo?" pitao me dok sam se ja crvenjela. "Ma, Bill, ništa. Stvar je u tome da…", odugovlačila sam pokušavajući smisliti nešto. "«Meni je sad stvarno neugodno, ali dogovorile smo se s društvom za kavu", bubnula sam prvo što mi je palo na pamet. "S društvom na kavu? Ne kužim", rekao je iskreno zbunjeni Bill. "Ma, Kety je bilo neugodno reći, ali…Mislile smo da bi njima bilo neugodno ako vas, bez najave, dovedemo. Ipak ste slavni i sve", nastavila sam brzo. Bill je šutio, a to je mene još više zbunilo. "Mislim, znaju da smo s vama, naravno, i to ne znači da ovo nije ozbiljno, ali, ako vas ne najavimo, stvarno bi ih dovele u neugodnu situaciju. A, Kety nije htjela reći na glas jer..znaš kakav je Tom..samo bi si umislio da imamo nešto protiv vas , pa bi nastali problemi, a stvarno nije u tome stvar", rekla sam moleći se da će progovoriti. "Aha, ok. Iskreno, Dee, sad mi je laknulo. Već sam pomislio da nešto skrivate. A za Toma se ne brini..kužim ja vas. To ću ja riješiti, vi samo uživajte. Vidjet ćemo se navečer", rekao je nasmiješeni Bill, a meni je pala gromada sa srca. Nisam mogla vjerovati da je tako brzo povjerovao u moju priču. Okrenuli smo se prema njima gdje je Kety još šutila, a Tom još bio nervozan. "Ništa, pozdravljamo vas onda i vidimo se navečer", rekao je Bill, a Tom je zbunjeno buljio u njega. "Šta je? Pustimo djevojke da uživaju. Navečer ćemo se vidjeti", rekao je Bill, poljubio Kety, koja je dobila malo boje u lice, čekao da me Tom prestane ljubiti, a onda, brzo objašnjavajući nešto još uvijek zbunjenom Tomu, otišao u auto. "Šta si mu rekla?" pitala me, sad već gotovo normalna, Kety. "Ma, nije važno. Bus nam odlazi za 5min" rekla sam gledajući na sat. Zaključala sam vrata, a onda smo počele trčati prema najbližoj stanici.
dee
VIII. (B)
"Pa, reci. Ajde, šta se dogodilo?" rekla je Dee. "Ajme, Dee... " počela sam. "Kety, zabrinjavaš me... ma daj reci, znaš da meni možeš sve reći." "Ma znam samo... Dee ja mislim...,zapravo sumnjam..., bojim se da..." bila sam zbunjena. Nisam znala kako ću joj to reći. "Katharina, imaš 3 sekunde ili ću..." Dee je bila već lagano naživcirana. "Dobro! Mislim da sam trudna." "Eto vidiš da možeš sve lijepo reći, a ne tu izvoditi. Dakle ti si... ŠTA??!!! Trudna?!" viknula je iznenađena Dee. "Šuti! Šta se dereš! Kao da ja nisam u šoku još se ti tu dernjaš oko mene!" rekla sam joj, a oči su mi se napunile suzama. Stvarno mi je bilo teško. "Rekla sam ti to zato što to više nisam mogla sama podnositi. Željela sam da me nekako utješiš, a ne da se dereš na mene." rekla sam kroz plač. "Dobro, oprosti." odvratila je Dee i zagrlila me. "Ali ja jednostavno ne mogu vjerovati. Koliko dugo to već znaš. Odnosno, sumnjaš." "Tri tjedna." odgovorila sam dok me Dee nježno milovala po kosi. "Znaš to već tri tjedna i nisi mi ništa rekla?!" uzviknula je Dee pomalo ljutito. "Nisam ti htjela ništa govoriti jer si imala i svojih problema, a i htjela sam se malo više uvjeriti..." "Tri tjedna? Toliko je prošlo otkad ste se ti i Bill..." govorila je Dee polako. "Pa koliko ti treba da posložiš stvari? O tome ti ja stalno pričam!" rekla sam. Ovaj put ja sam bila ta koja je naživcirana. "Pa dobro, jeste li koristili zaštitu?" upitala je Dee. " Paaaa...ovaj...." U tom trenutku sam shvatila koliko sam glupa bila. "Pa jesi li barem onda kasnije popila pilulu?" upitala je Dee ovaj put nešto višim glasom. "Prestala sam ih piti jer David i ja nismo već duže vrijeme pred prekid spavali." tiho sam odgovorila i spustila glavu. "Neću ti sada ništa govoriti u smislu ˝eto ti kad ne paziš˝ zato što znam da nisi namjerno, ali i sama znaš da su šanse da zatrudniš nakon samo jednog puta minimalne. Čisto sumnjam da si trudna." sućutno mi se obratila Dee dok sam ja držala glavu na njenom ramenu. Samo sam se malo promeškoljila i nastavila tiho plakati od nemoći. "Uostalom ti još nemaš nikakve simptome trudnoće. Zar ne?" upitala je Dee pomalo bojažljivo očekujući potvrdan odgovor. "Pa... ono jutro kad si bila na šivanju sam rigala i... osjećam se slabo i nekako čudno, na trenutke mi se vrti...jako sam umorna..i čudno se osjećam" odgovorila sam odmičući se od nje i ne gledajući joj u oči. U tom trenutku su mi kroz glavu prošle brojne slike. Ja kako sa trbuhom do zuba hodam po gradu dok svi bulje u mene, ja kako gledam osobe svoje dobi dok se ludo zabavljaju na raznim tulumima i koncertima, a ja ne mogu ići jer moram biti kod kuće sa svojim djetetom, ja kako uzaludno pokušavam sakriti svoje dijete od fotografa i sakrivati od njega laži napisane u tisku... "Bojim se, Dee." rekla sam. "Ne boj se, ništa još nije sigurno, a i da je zato sam ja uvijek tu da ti pomognem ako neće nitko drugi, a hoće." rekla je ponovno me privijajući sebi u zagrljaj. "Anna i Mark će biti presretni", dodala sam sarkastično. "Ma boli te za njih. Nego Bill..." "Nisam mu ništa još rekla i ne mislim dok ne budem sigurna." rekla sam znajući na što je mislila. Tada je nastupila kratka tišina u kojoj smo se savršeno razumjele i nije bilo potrebe pričati. "Dee," prekinula sam šutnju "što ću ja ako me on ostavi zbog toga?" imala sam potrebu tu rečenicu izreči na glas. Suze su mi ponovno krenule. Šutjela je. "Što ću ako on kaže da mu je karijera važnija od djeteta i da ga ne želi priznati niti imati bilo kakve veze s tim? Dee, ja imam 16 godina i dobit ću dijete. Pa kako ću ja živjeti, nemam ni završenu školu. Gdje ću ja raditi? Tko će mi pomoći odgajati dijete?" počela sam histerizirati i nisam se mogla smiriti. "Kety, smiri se. Zaboravljaš da sam ja uvijek tu za tebe. Sjećaš se?" rekla je i podigla lijevu ruku na kojoj je na zapešću imala istetovirano pola zvijezde, te ju prislonila na zapešće moje desne ruke gdje sam ja imala drugu polovicu zvijezde. "Uostalom jesi li ti kroz svo ovo vrijeme koliko hodaš s Billom stekla dojam o njemu da bi on ostavio tebe i dijete zbog karijere?" dodala je optimistično. "Ne, ali..." počela sam nešto petljati. "Ne bi, Katharina. Uostalom, o tome svemu ćemo razgovarati kad utvrdimo da si trudna jer to još ne znamo. Pa budući da ja ne vjerujem ovim kućnim testovima, jer su čisto sranje, ja i ti ćemo lijepo posjetiti ginekologa. Neće biti neki ugodan posjet, ali..Obuci se i idemo." rekla je ustajući s kreveta. "Dobro, ali Dee... nemoj nikome reći. Molim te." rekla sam ustajući s kreveta i brišući suze. "Zar sumnjaš u mene?"
Kety
