Upoznaj ovu planetu da bi je više volio
Poleti,
Digni se visoko,dotakni nebo,
zapleši sa pticama tango,
Osjeti čarobni dodir sunčeva daha,
Udahni duboko zrak božijih visina
Osedlaj i uzjaši vjetar.Strelovito projuri
kroz oblake,zagrli snježne vrhove planina,
Ostani bez daha nad brzacima planinskog potoka,
Proleti kroz rječne doline,
lebdi za trenutak,
nad plavetnilom mora.
Protresi snažno zelene krošnje,
planinskih šuma,rasprši pjesak
pustinjskih dina.
Zanjiši lijane u divljini stoljetnih
prašuma.Pokreni snažnom burom,
valove sa morskih bespuća.
Osjeti svu vlagu monsunskih kiša,
moćnu gromljavinu olujnih oblaka,
polarnu hladnoću Antarktika i
vrelinu Afrike,silinu udara orkanskih
vjetrova.
Zagrli izgladnjelo dijete i bolesnog starca,
Utješi majku što plače za umrlim čedom,
Zaustavi projektil koji ide ravno u srce,
ugasi vreli plamen što upravo guta sirotinjski
dom.
Utješi tužna milijardera što nije uspio već
imati automobil optočen dijamantima,
jahtu od nekoliko miliona,vile sa stotine soba,
svoj pogled iz svemira,
Pogledaj sreću na licima zaljubljenih staraca,
grč nesretno zaljubljene mladosti,
neprijateljsku mržnju što vodi ratove,
bratsku ruku ljubavi što pomaže u nevolji.
Upoznaj ovu planetu da bi je više volio.
Tako punu šarenila i sivila,
ljepota i strahota, dobrote i zala.
Od uboge bijede do sablazna bogatstva,
od sreće do tuge.
Od krajnosti do krajnosti,
u beskraju svemirske beskonačnosti.
Čudesno fantastična.
ON je za tebe stvori,zato je čuvaj i voli.
Sifi 24.112007
www.magicus.info
NEDJELJA POPODNE
Nedjelja popodne
Vrijeme je divno.
Nebo tako vedro i plavo.
Izlazim u šetnju.
Lijevo preko ulice i u
park pored crkvice pravo.
Volim to Sunce visoko
na nebu, cvijeće što baca
mi mirise u lice ,
Sve je tako lijepo i skladno.
Gle,prolijeću, i crvkuću
dvije zaljubljene ptice.
Volim taj svježi zrak što me
ispunjava čistoćom,
travu zelenu,sočnu što
svaki moj korak
prima nježno,sa mekoćom
Volim to drvo,malo pravo,
pa malo krivo,
pa opet malo pravo,
pa krivo. Čini mi se da
se smješi,kao da je živo.
Volim taj povjetarac
što blago lice mi dira,
dok koračam polako,
posmatrajući taj čudesni,
isprekidani let leptira
Volim taj žubor potoka,
Tu kristalno bistru vodu,
mostić koji vodi preko,
do stare klupe, tu
zaljubljenika slobodu.
Volim taj prizor ispred,
na stazi,gdje on i ona,
iako već stari,
drże se za ruke,
jer ljubav je pobjedila
sve nedače i muke
Volim tu Zemlju,
to savršenstvo,
tu ljepotu i sklad,
svemirske energije vrelo,
nenadmašnog stvoritelja
remek djelo.
Sifi 15.12.07
DAJTE PRIRODI ŠANSU
I tako, na taj čudesno,
lijepi zvuk otvorih oči.
I onda ugledah prizor
neobičan.
Na drvoredu
mladjahnih bukvi
jato raznolikih ptica
pjevaše složno
odu svanuću.
Kroz drvene letve,
već poprlično oronule ograde,
sunce je pružilo
notne linije po starome putu,
a otpali zeleni listovi
hrasta note posložili.
A zatim u trenu nastade tajac.
Lahor se zaustavi i sve
što zvukove pravi,utihnu.
Postade svuda potpuni mir.
A onda na svinutoj stabljici
rascvala maslačka,
orkestar mrava skladno
povuće gudala po strunama
od tananih paukovih niti.
Tamo malo lijevo
na najnižoj,najtanjoj grani
procvale trešnjine mladice,
dva cvrčka složno davaše
ritam svojim poznatim zvukom.
Dolje pak u travi,na
blještavm perlama
jutarnje rose,tanahan
svitac,ljiljanovim
tučkom,čudesno lijepe
zvukove stvori.
A zatim sa najviše grane,
sa samoga vrha,
stoljetne bukve kvartet
slavuja prosu slapove
čarobnih nota.
Čudesni zvuci prostrujiše
krvnim žilama svakoga
živoga stvora,
a zrak se ispuni mješavinom
najljepših duginih boja.
Odjednom sve stade,
ali samo na tren.
Zatim sve poče vibrirati,
u nekom magičnom transu,
a na nebu se pojavi
prozračan natpis:
"Ljudi,dajte konačno,prirodi šansu!"
Sifi, 12.05.08
Objavljeno na :
www.magicus.info
I kao i uvijek
kada procvjetaju
trešnjine grane,
ja poželih da se
vrijeme,zaustavi,
da stane!
I tada poželih da
budem drvo!
Upravo ono divno,
veliko,što tu u parku
uvijek izlista prvo.
I zatim poželih da
budem cvijet!
Upravo taj divni
razlog zbog kojeg
pčela prekine let.
I zatim poželih da sam
trava!Upravo ta divna
zelena vlat,na kojoj
bubamara spava.
I zatim poželih da se
slijem niz kestenov list,
baš kao jutarnje rose kap,
kada uobrazi da je slap.
I zatim poželih da sam
mirna,zeleno-modra
rijeka po kojoj plove
draga sječanja
neka.
A onda zastadoh,
i opustih svoje misli
i tijelo svoje i ja
i priroda postasmo
jedno umjesto dvoje.
I u tom transu,
pojma nemah kako ,
sa usana mojih
izustih otprilike ovako:
„Majko prirodo od
srca ti hvala za svu
tu ljepotu što si nam dala!“
Sifi; 01.06.08
Objavljeno na :
www.magicus.info
JUTRO
Sviće.
Rano jutro rudi.
Iza brda,kroz
prorijedjenu borovu
šumu nasmješeno
sunce prirodu budi.
U krošnji vitka
jablana,češljugar
se ,nasmješen,
razbudjuje u gnjezdu.
Sanjao je sebe kao
veliku pjevačku
zvijezdu.
Sa vrha brda
spusti se lahor
milujući na granama
listove zelene i
pozdravi sa dobro
jutro svoje ljubimce
srne i jelene.
Izmedju već poodraslih
vlati poljske zelene
trave,proleti pćelica,
vješto izbjegavajući
stotine maslačkovih
strelica.
Tu kraj panja,gdje
je par sočnih
jagoda već sazrelo,
naselje mrava
jutarnju gimnastiku
je već počelo.
Posmatrajući sve to
šta se jutrom dolje
zbiva ,sunce zasja
jako pa još jače,
kao da cijeli svemir
gori i predivnim
glasom prozbori:
"Mili moji,
i ja se vama veselim
i dobro jutro baš svemu
i svakom na vašem
planetu želim!"
Sifi;07.07.08
Objavljeno na:
www.magicus.info
TOLIKO VOLIM
Toliko volim jutro,
kad mi se sunce
nasmješi,
pomiluje obraz i kaže:
„Hej,TI,pa gdje si?“
Toliko volim kad
nema vjetra,
a nebo čisto plavo,
kad mladi jablan
stoji baš kao
strijela,pravo.
Ali ima dana kada
tako nije.
Nebo oblačno,
i samo dosadna
kiša lije.
No i taj dan je
dio života moga,
čudesno
jedinstvenoga,
neponovljivoga.
I ja zato volim i te
„ružne“ dane,jer tada
pogledam film,
pročitam knjigu,
i čekam da sunce
opet grane.
Jer u životu doista
nema ružnih dana.
Baš svaki nešto,
lijepo u sebi nosi
i ne treba im
tražiti mana.
Sifi:11.07.08
Objavljeno na:
www.magicus.info
POSLIJE KIŠE
Gledam kroz prozor.
Kiša je sasvim usporila
i konačno stala.
Samo bi još pokoja
kapljica sa lista
rascvala olendera
na mokro tlo pala.
Čekam da svjetlost
opet ożivi boje.
Sunčeve zrake
ponegdje odgurnu
oblake,ali nekako
polako,kao da se boje.
Ali ,sunce se
odjednom ohrabri
i prikupi svu snagu,
pa odgura oblake
i zagrli prirodu,
tu svoju,milu,
voljenu dragu.
I priroda se ponovo
probudi i sve ponovo
oživi,
a dan u punom
sjaju i ljepoti boja,
zamjeni onaj
kišni,tmurni,sivi.
Sifi; 13.07,08
Objavljeno na:
www.magicus.info
DUGA
I tako kročih u jutro,
a u meni odnekud
sjeta i tuga.
Noć bijaše
doista nekako
teška i beskrajno
duga.
Izadjoh van,kad,
gle,na nebu duga!
Čaroban spektar boja
i sunčeva zraká
izmedju oblaka,
blještava,sjajna i
duga,duga.
I vidjeh da dan mi
se smiješi,
osjetih kako me
voli i ljubi, i
tjeskobe u meni
nestade,ode,
potpuno se izgubi.
I tako krenuh
dalje smiren,sa
smješkom na
licu,zagrlih dan
čvrsto i odoh
sretan niz ulicu.
Sifi 21.07.08
Objavljeno na:
www.magicus.info
LJETNJA KIŠA
Odjednom su
oblaci prekrili nebo,
sunce se ne vidi više.
Vjetar razbacuje prve,
velike kapi tople,
ljetnje kiše.
I onda sve više i
više,duva i
pljusti sve jače i
jače! I začas bi
kao da nebo
doista plače.
I sav život se
uspori i skoro
sasvim stade.
A onda,odjednom,
naglo,iznenada,
kiša sasvim,
sasvim prestade.
I samo se isparenja
oblaci digli,prozračni,
svijetlo sivi,a zatim
kišni oblaci odploviše,
sunce se opet pojavi
i sve ponovo oživi.
Sifi: 07.08.08
Objavljeno na:
www.magicus.info
LIST
Ulazim u sobu.
Gle,vjetar ubacio
kroz prozor list.
U žuto-smeđe,
ga obojio taj vješti,
jeseni kist.
O,da, već uveliko
jesen krajolikom
šara i savršenom
rukom umjetnika,
čudesno lijepe,
pejsaže stvara.
Al´, žao mi cvijeća,
i lišća i sveg
toga što vene,
i osjećam
kao da se gubi,
kao da doista nestaje
i jedan dio mene.
I onda,izlazim van,
pa dižem ka nebu
cvijet i glasno
zahvaljujem na
tom daru, što nam
uljepšava ovaj
čudesni svijet.
Sifi;15.10.2008
Objavljeno na:
www.magicus.info
KADA SE RODI
Kada se rodi,
kada sunčani,
ljetni,dan svane,
ja zaboravim
sve one,prošle,
one,tmurne dane.
Kada se rodi,
kada sunčani,
ljetni, dan svane,
kada sunce odozgo,
svojim bljeskom grane´,
tad ničemu,baš
ničemu,ne nalazim
mane.
Kada se rodi,
kada sunčani,
ljetni, dan svane,
u meni sve vibrira,
i ništa baš,ništa
nema mira!
Duša,veselu,odu
radosti svira.
Kada se rodi,
kada sunčani,
ljetni, dan svane,
zaželim da traje
uvijek,zauvjek,
da nikad´,nikad´
ne prestane!
Sifi 10.06.09
Objavljeno na:
www.magicus.info
KADA DAN ZAVJESU OTVORI
Svježina ranog´ jutra.
Ponegdje izmaglica.
Još usnuli mir kadkad
prekine,cvrkutom,
neka već budna ptica.
I zatim polako,
polako sunce izroni iza
brda i sve na tlu
u vodi i u zraku
poće da se budi,
da se mrda.
I zvuci postaše sve
jači i jači,svjetlo sasvim
odgurnu mrak,
i čarolija života
opet ispuni sve;
i tlo i vodu i zrak.
A,onda, zapjevaše
glasno ptice ,
cvijeće latice otvori,
potok jaće zažubori
i dan novi zavjesu
potpuno otvori.
Sifi 12.07.09
Objavljeno na:
www.magicus.info
PASTIRI
Prohladna jesenja
kiša sapire ostatke
ljeta,skida i posljednje
svele listove,sa krošnje
velikog drveta.
O,da sivi,kišni,oblaci,
već prečesto pasu nad
gradom,jesen,
taj njihov pastir,
polako gubi kontrolu
nad stadom.
Al' uskoro će
pastiri da se smjene;
zima će smjeniti jesen
i dotjerati svoje oblake
hladne,snježne,ledene.
I tako to ide,
takva su
godišnja doba!
Svako od njih
svoje oblake
ima i pastir
je stada svoga.
Sifi; 05.11.09
Objavljeno na:
www.magicus.info
RIJEKA
Miris vode i miris ribe.
Vilin konjic lebdi u zraku.
Tamo,preko,pčela pleše,
na cvijetu crvenu, na maku.
Žubori,klokoče,vrtlog
pod starim panjem,
voda kovitla mladicama,
njiše,igra se,granjem.
U vrbinu hladu, skriva se lutalica.
Dašće i zijeva pseto.
Ponekad ,glasno zalaje na...
Na nešto.
I dok,tako,sjedim,na obali
i gledam rijeku,
neka mi sjećanja draga,
nadolaze,plove, pred očima teku.
A,rijeka teče i teče, tajne nosi.
Kad-kad` se smanji,
skoro presuši,pa opet nabuja,
teče i teče i teče...
Vremenu prkosi.
Sifi 10.06.10
Objavljeno na:
www.magicus.info
DVA LISTA
(Kratka priča u rimi)
S osmjehom gledam,
kroz prozor,vani.
Tu, točno ispred,
moji drugovi,dva lista,
još su tu,na grani.
Vjetar ih ljulja;
podigne,spusti pa opet
zanjiše;nekad` manje
a nekad` visoko,
više,još više.
A onda,odjednom,
licem mi ovlada strah!
Od prizora strašnog,
se sledih,zastade mi dah.
Vjetar ih diže snażno,visoko
i zatim naglo stade,a onda;
list jedan za drugim
se otkide i... strmoglavo
na tlo pade.
A zatim se desi i
užasan krah:
dječak u trku
stade na njih
i u trenu ih pretvori
u...praaah!
Od prizora tog'
se snuždih,obuze
me sasvim tuga.
Ta,izgubih zauvijek dva
svoja vjerna druga!
Popustih!
Suza mi niz obraz krenu..
A onda...misao,svjesna,
odjednom me prenu!
Vratih se,oživjeh opet,
u času,u trenu;
Jer…
svatih,da tu nije kraj
priče,jer,upravo odatle,
novi život niće!
Iz praha drugova mojih,
nastaće ,nekada,neko
novo,savršeno,
zemaljsko biće.
Sifi 24.02.12
Objavljeno na:
www.magicus.infoČEKAMO
Kiša.
Kap po kap
niz prozor se slije.
Opet,prohladan,
proljetni dan.
Sunce nikako
da jače zagrije.
Ipak,
priroda lagano
buja;
sve više zelenog i
jutarnje pjesme
češljugara i slavuja.
No ni ona baš
tako glasna,
vesela nije;
svi čekamo da
nam se sunce,
konačno, jače
nasmije.
Sifi;14.04.11
Objavljeno na:
www.magicus.de
TRAVANJ.
Kiša pada
a Ono grije!
Sunce zrake
svoje,kroz
kapljice vode sije.
Travanj.
Čarobne boje
nad gradom.
Duga!
Volim tu čaroliju
prirode u obliku
polukruga.
Travanj.
Nebeski dah,
na mome licu!
Vjetar se,igra;
podigne pa spusti,
neku letom,
zanesenu pticu.
Travanj!
Prevtrljivo
proljetno sunce,
opet me grije!
Al` ...samo na tren.
Eno se opet iza
oblaka krije.
Travanj!
Uvijek nečega
malo,nečega više
a nečega previše;
Igra sunca,
oblaka,vjetra
i kiše.
Sifi;27.04.12
Objavljeno na.
www.magicus.info
SVJETLOST
Kad´ dan ka
smiraju krene,
kad´ boje tamne
one vedre smjene,
kad se sve
utiša ,smiri,
kad´ vrabac u
gnijezdu zašuti,
kad zažmiri;
ja žalim za
svjetlom što
ga smjeni tama,
za danom,
što ode,ostade za
nama.
Sunce daje
svjetlo danu,
svjetlo svemu
živom hranu.
Jer,svjetlost je
ono što nam
život znači
i tek na
svjetlu ovaj planet
čudesnom
ljepotom zrači.
Sifi;05.05.2012
Objavljeno na:
www.magicus.info
KIŠA
Odjednom su ptice
postale tiše,
a evo sada i
jedna za drugom
prolijeću prve
kapi sitne proljetne kiše.
I zatim
se dan još više
zatvori i smraći a
udari kapi o
prozor,postaše
sve češći i sve
jači i jači.
I kao da,sve vode,
ovoga svijeta,
odjednom sa
neba se sliše,
kroz prozor
se vidjela samo
gusta zavjesa,
od letećih kapi kiše.
I pada,sjeva,
grmi i duva svu noć.
Zaspah tako,teško
ali sa nekom nadom
da do jutra, ovo
nevrijeme će
konaćno proć'.
I doista s jutrom
se niz prozor,
posljednje kapi sliše,
a svuda uokolo lokve
i mokri tragovi kiše.
Otvaram prozor;
-Ah...Konačno stade,
ne pada više!-
Udišem duboko;
-Oh,kako divnom
svježinom li
priroda odiše!-
P.S.
A...jednom me
pitao netko,
da li kišu mrzim?
-Ma,neee, jer sve
šta nam priroda daje
ja doista, za svetinju
držim!-
Sifi 30.05.12
Objavljeno na:
www.magicus.info
ŠTO TO DONOSE OBLACI
Što to donose oblaci
iz daljine.?
Kapljice što bijahu
nekad,dio nečega,
nečije sudbine?
Dječijih suza što
liju k´o kiša,
Majčine brige kad
iz kuta oka suza se
slije ,da smiri ,da stiša?
Očeva znoja kad
podmeće pleća da
nahrani usta,ona mala,
srednja,veća?
Rijeka ili potoka,
s padina visokih gora,
dubina modrih jezera
ili dalekih nemirnih mora.?
Što to donose oblaci iz daljine?
Spas il´ prokletstvo?
Ruku sudbine?
Kapljice vode da živote gase?
Ili pak spase,oplode,nove rode?
Voda!
Kapljice vode sve sadrže ;
život i smrt,u istom trenu!
Samo od neba ovisi,kako
češ osjetit snagu njenu.
Sifi; 28.09.12
objavljeno na:
www.magicus.info