| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
09/2008 (1)
06/2008 (3)
05/2008 (1)
12/2007 (2)
09/2007 (2)
07/2007 (1)
04/2007 (2)
03/2007 (4)
02/2007 (2)
01/2007 (3)
12/2006 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I am 82% Asshole.
I am one of those people that love to hear the sound of their voice. That and my lousy attitude make for a mixture as toxic next-day-mexican--dinner-ass-drip.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Koga ja čitam?
Ribafish: Car, ljudina, legenda, pisao je u KLIKU, sad pise u PLAYBOYU, i jos je stigao napraviti slatkog sina. Rispekt
Dnevnik jednog publishera
blog novine koja predstavlja nešto najbolje što se na kioscima može kupiti za 15 kuna. Bolje čak i od kurtona.
Medo Vrlo produktivan bloger, i prilično zanimljiv. Ne pitajte ga što mu znači ono latinsko u naslovu
Nemetz Zanimljiv pogled na svijet...
Nešto o meni...
Dobar dan dame, gospodo, i oni između. Ja sam ni oficir ni džentlemen i trudit ću se da vas malo zabavim na ovom blogu. U stvarnom životu(TM) sam I.J. (25) - podaci poznati redakciji.
Rođen sam relativno mlad prije 25 god. bez nekog značajnijeg razloga. Završio sam srednju ekonomsku u Dubrovniku i trenutno radim (ne u struci). Imam problema sa prekomjernom težinom (razmišljam da umjesto osobne iskaznice izvadim lokacijsku dozvolu). Poroci su mi seks, droge i rock'n'roll (doduše bez droga, a bogami trenutno i bez seksa). Volim sve što vole mladi (osim narodnjaka), a i ponešto što vole stari. Od prometala trenutno koristim par kožnih cipela (br. 47) iako se nadam uskoro položiti za vozački. Osnivač sam Mladeži Hrvatske Stranke Umirovljenika :), a dosad sam na blogu objavio već jednu kratku pričicu o nasilju u obitelji (link)
Ni oficir ni džentlmen.
Potežete li redovito?
- 16:53 -
Papir trpi svašta, a blog još više (11) -
Papir stvarno trpi svašta -
#
|
Jučer (19. travnja) u Jutarnjem listu se između Pevecova kataloga sa vrtnim stolicama (i stolovima i suncobranima i ostalim da se ne nađu uvrijeđeni) i prospekta nekog sajma zdravlja koji je izgledao (prospekt, naime, ne sajam, možda se varam za sajam jer nisam bio pošto nisam u ZGB, a sa svojih kvintalom i po se baš ne svrstavam u pobornike zdravog života. Sad se vratite na početak rečenice da se podsjetite koji sam kurac htio reći i preskočite zagradu) kao jedna velika reklama za dopunsko zdravstveno osiguranje Croatia Osiguranja (Neću vam stavit logotip, ali bi mogli platit za reklamu) sam našao i letak koji reklamira tablete protiv zatvora Purgal. Na vrhu je bio tagline iz naslova i slika onog konopca kojim se poteže voda iz visokomontažnog vodokotlića (za one koji ne znaju što je to visokomontažni vodokotlić, to je onaj koji se montira visoko, za razliku od niskomontažnog koji se montira nisko, pa se ne povlači konop nego pritisne onaj plastični kurac. U jebemtiživot opet sam pretjero sa zagradom, ito prilično nepotrebno, čini se) a u dnu ispod nekog teksta je bila rečenica prijatelj u nuždi . Jako dobar slogan, skoro pa mi je bilo žao što serem prilčno redovito i što ne trebam taj biljni lijek. No šalu na stranu, taj me slogan natjero da fakat pročitam taj letak (ili me na to natjerala dosadna priroda zaštitarskog posla u kojoj su ti novine i mobitel najbolji prijatelj) pa bih mogao otprilike navesti i svojstva i sastav dotičnog lijeka. Ovo sve pišem samo zato da kažem kako možemo imati i dobre slogane koji fakat reklamiraju proizvode, a ne samo neke bezvezne i neke za koje ti treba tri dana da ukapiraš koji je kurac autor htio reći. Bravo za autore slogana. Pošto nisam dugo pisao ovo mi se nije dalo formatirati da bude čitljivije jer i tako čita samo petero ljudi, a oni će se potruditi da pročitaju ako ih zanima. Politička trilogija neće postati trilogija jer je reporter neodgovorna lijena seljačina sa kojom ne želim imati više posla. |
u nedostatku inspiracije
- 11:15 -
Papir trpi svašta, a blog još više (1) -
Papir stvarno trpi svašta -
#
|
Zbog radi stanja svijesti navedenog u naslovu, prenosim s bigb0y.blog.hr jednu i jedinu kratku pričicu koja je tamo objavljena, pošto nisam siguran da ju je tamo itko vidio. Ta se pričica bavi delikatnim problemom nasilja u obitelji. Ukoliko budu pozitivne reakcije, nije isključen ni nastavak. btw. treći dio političke trilogije malo kasni, dopisnik se prehladio, pa se držim dalje od njega da se i ja ne razbolim. Pozdrav. Dragi surferi, želio bih podijeliti sa vama svoju tugu i jad. Imam 28 god. i vrlo uspješnu i dugotrajnu karijeru na Zavodu za zapošljavanje (super osjećaj da si u najvećoj hrvatskoj firmi.). Sretno sam oženjen sa vrećom za spavanje koja mi je podarila dva prekrasna i *vrlo* živahna sinčića. Upravo su te dvije male beštije i uzrok svih mojih muka i patnji. Pa da vam rečem i nešto o njima: jedan je star 6, a drugi 4 godine. Na prvi pogled izgledaju normalno, rekao bi čovjek slatka djeca, ali nemojte dopustiti da vas izgled prevari. To su hiperaktivna stvorenja, a da bih vam to dočarao opisati ću vam što mi se dogodilo prije par dana. Probudili su se u za njih neuobičajeno kasno vrijeme oko 06:15 h, uletjeli u spavaću sobu i popeli se u krevet u kojem sam ja ležao a moja bolja polovica spavala snom pravednika. Pretvaram se da spavam, ali bez nekog većeg uspjeha, jer moj podmladak ima razvijenu taktiku za uspješno buđenje: mlađi mi se popenje na stomak, i skakuće kao na trampolinu (je*i ga nemam pločice, pa mu je valjda mekano :) ), a drugi me čupa za nos, uši, podiže mi kapke .... i sl. Nakon sve te buke i gužve koju su mi priredili, ja se predajem i polako da ne bih probudio ženu (yeah, right) koja naravno još uvijek spava, odlazim u kuhinju da im priredim doručak. Oni su za to vrijeme u dnevnom boravku, gdje u video ubace kazetu sa nekim japanskim robotskim crtićima, koju sam im u svojoj nesmotrenosti kupio prije dva mjeseca. Naravno da se zvuk odvrne do kraja, a dok čekaju doručak ritmično lupaju po stolu bilo kojim predmetom koji im padne pod ruku. Dam im doručak i odem pod tuš. Dok se ja tuširam, oni su već doručkovali (namjerno ne kažem pojeli doručak, jer je 70% doručka završilo na stolu, 10% na podu 15% na njima a samo 5% u njima.) i počeli izvoditi neku pjesmicu koju su naučili u vrtiću. Izlazim iz kupaone i dok pokušavam očistiti njih i njihov nered, stariji sin odlazi u sobu po igračke. Za to vrijeme mlađi sin baci dvije staklene čaše sa stola. Nakon što sam sredio nered od doručka, njima su dosadile igračke, te počinju njihovu najdražu igru, igraju se rata. U toj igri stradavaju vaza, okvir sa slikom i još jedna čaša. Uzmem starijeg sina u ruke i pogledam ga u oči. On mi uzvrati pogled. Gledamo se mi tako. I pitam ja njega zašto pravi buku, kažem mu da će probuditi mamu, a on reče da ga baš briga i opali me nogom u jaja. Opsujem glasno i potrčim za njim, ali me u tom trenutku mlađi sin pogodi autićem i rasječe mi usne. Jedva ih nekako uspijem otpremiti u park da se igraju s drugom djecom (bila je nedjelja, nije radio vrtić). Nije mi palo napamet da idem s njima, već ih pun ponosa gledam s prozora kako teroriziraju ostalu djecu (među kojima ima i starijih), i mislim kako će garant postati utjecajni političari ili uspješni biznismeni (teško da će taj talenat maltretiranja drugih uludo propasti). Sređujem njihov nered do jedanaest ujutro, kad se mrtav umoran uvlačim u krevet do svoje bolje polovice. Ona se probudi i pogleda me te me pita što mi je bilo. - Ma pusti - kažem ja, - pao sam niz stepenice. |
