Samo još jenda ispovjest... https://blog.dnevnik.hr/neznanka

srijeda, 05.07.2006.

Kad budem trava

Kad umrem. Kad nad komadom zemlje samo moje, jesensko nebo potrese suze ti češ doči, gledati češ, samo zemlju i ruke će ti biti sklopljene, bit češ ozbiljan. Crni kaput pokrit će ti tjelo, tamna kosa krasiti će ti glavu. Biti češ storgo začešljan, gledat češ sa bolom oko usana, jer jako si me volio. Oči će ti obuzeti magla tuge, plakat češ.
Kad umrem, moj komadić zemlje ti nečeš ukrašavati, pustiti češ travu da raste, pričat češ sa njom, ličiti će ti na mene. Oh, odlazi, jer ću poželjati da i ti postaneš trava. Oh, odlazi, još te volim dok dostojanstvena duša moja spava u naručju trave. Čut češ jasno što sapuču trave, al nečeš otiči, dolazit ćeš svaki dan i gledati travu. Sve dok na susjednim neki osvetnici ne ugase svijeće.
Vidjet češ me u travi.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog služit će mi samo kao jedna knjig u koju ću opisati svoje osječaje koje nemogu povjeriti nikome......

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Teško je voljeti,
a ljubav kriti,
u srcu plakati,
a nasmijan biti,
teško je umrjeti ,
kad ništa ne boli,
al´ najteže je,
zaboraviti onoga
koga ti srce voli!!!

Ako nekog voliš
voli ga ISKRENO,
DUŠOM i SRCEM
voli ga POŠTENO..

Sve je noćas protiv mene
čak i zvijezde gube sjaj
kad ti jednom loše krene
tad shvatiš da dolazi kraj...

Ostat ću sama
i ne želim
ljubiti više nikog
u životu, niti
želim da itko
ljubi mene,
da me miluje
obasipa poljubcima.
Voljela sam jednom
u životu, ali
ta ljubav
nanjela mi je
bol i patnju
i zbog toga
ne želim više
da volim
jednostavno
NE ŽELIM...