srijeda, 27.09.2006.

00:51

Još mračnija vizija. I najmračnije proročanstvo

      Ne, ovo nema veze sa mojim moždanim izlučevinama, ovo ima veze s onim što je trenutno aktualno u svijetu – riječi kojeje papa Benedikt IV uputio scijetu kritizirajući muslimane. Gledao sam Kontraplan na HRT-u, i promatrao kako se tri pripadnika različitih religija kolju i prepiru. Židovi, Kršćani i Muslimani. Poredani po poretku kako je njihova religija nastala. Ako se ne varam... u biti više je došlo do izražaja napadi a muslimanskog pripadnika, što s razlogom, što bez razloga. U biti, u njihove se razloge neću uplitati, iako se većina te rasprave sastojala u iznošenju prljavog rublja muslimanskog pripradnika, a manje o samoj temi rasprave... što je neetički, nemoralno i krajnje neprofesionalno... no dobro, to mi je u biti bio povod za ovaj post.

      Ono što je mene prilično zasmetalo jest licemjerje vezano za samog papu. Kao prvo, papa se odbija ispričati, jer, kako nalaže dogma, papa je nepogrješiv, i njegove riječi, riječi su one koje drže vodu. A ljudi zaboravljaju da je i papa čovjek. Brijem da je i sam papa skužio da se zajebo, ali ne smije izreći ništa drugo osim svog žaljenja, (pošto je žaljenje osobna stvar, a isprika bi u tome bila javna i legitimna) jer bi time poljuljao integritet u samom korjenu crkve. Druga stvar koja me zasmetala je ta što je čovjek citirao riječi bizantskog cara Manuela II iz dinastije Paleologa, a ako se ne varam i ako me moje znanje služi, Paleolozi su vladali itekako poslije crkvenog raskola 1054. i podijele na katoličku i pravoslavnu crkvu. U tim razdobljima, istina, i pape i pravoslavni patrijarsi i arhiepiskopi, birani su po rodoslovno-političkom pravcu, i uglanom sva njihova djela imala su uporišta u nekim njihovim pritajenim ciljevima; no ono što me najviše zaintrigiralo je to što su u to vrijeme katolička i pravoslavna crkva bili tako zaraćeni i distancirani, da se nisu uopće podnosili. Većina križarskih pohoda nije bila iz razloga obrane kršćanskog svjeta od heretika, već zbg pljačke Carigrada i ostatka Bizanta, a to se, naravno, Bizantincima nije svidjelo, iako su oni ti koji su se zajebali pozvavši Rim u pomoć da zajedno odbiju navale heretika i obrane se. Na kraju su ih Latini sa zapada pokorili i uništili Bizant.

      Ukratko rečeno, KRAJNJE JE LICEMJENO od prvog čovjeka katoličke vjere citirati vladara – predstavnika vjere koju je Crkva u to doba odbacila, proglasila herezu i nekoliko stoljeća poslije se uporno (figurativno a i doslovno) klala s njom...




      jeeeeeebote led...


      Enivejz, nakon toga svega, i nakon što je emisija završila, nešto mi je zvonilo u glavi oko svega toga. Oštre prijetnje Muslimana papi... od negdje mi je to bilo poznato.... i uhvatio sam se malo kopanja po svojim knjigama, te sam naišao na knjigu nekih neobjavljenih Nostradamusovih proročanstava (sastavio Arthur Crockett, hrv; izdanje: „Galaksija“, Nova Gradiška 1995.). Neka vas tematika ne zabrinjava, dugo vremena, pa i još uvijek, bavio sam se ezoterijom, interesirao u okultizam i alternativnu povijest.

      I, malo listajući tim stihovima koje je taj starac pisao, naletio sam na neke koje su me duboko potresle, a vezane su za kompletnu situaciju oko rata s muslimanima i problema oko SAD-a, i na kraju svega, tko je tu lud? Jelte... Pazite ovo, prva kvatrina koja me stresla:

         Zemlja i zrak zaledit će vodu
         Kada dođu na molitvu u četvrtak.
         Onaj koji će doći neće nikada biti pravedan
         Kao oni koji me se dođu pokloniti.


      E, sad, kako i sam autor kaže, ova kvatrina se odnosi na SAD isključivo, i to zaključujem iz tog što samo Amerikanci imaju državni blagdan koji se svake godine održava četvrtkom, jedinstvena tradicija – Dan zahvalnosti. A ovo ostalo možda doslikava paradu dolaka na vlast Georgea W Busha... u biti može biti bilo tko, ali zbog kvatrina koje dođu poslije, mislim da je baš Bush. Čitajte dalje.

         U zraku će se čuti buka oružja,
         Te će godine bogoslovi postati neprijatelji.
         Nepravedno će zabraniti svete zakone
         Pravi vjernici umirat će od groma i rata.

      I poslije te ide odma ova:

         Eksplozija vatre iz središa zemlje
         Potrest će područje Novoga Grada
         Dugo će trajati rat dviju stijena
         A onda će Arethusa zacrvenjeti još jednu rijeku.

      U biti, ona prva kvatrina govori o napadu iz zraka, dakle,napadi avionima ili možda projektili zrak-zemlja, a svi znamo da svjetski čelnici, barem što se pitanja istoka tiče, ne poštuju nikakve zakone, pa ni one najosnovnije, UN-ove o zarobljenicima (što smo se posvjedočili kod Amera već više puta). Što se tiče drruge kvatrine, eksplozija vatre može simbolizirati potres, može značiti i eksploziju nečeg važnog u središtu zemlje. Ne nužno potres i lava i vatra, pošto je Nostradamus najčešće pisao u zagonetkama. No ono što je bez sumnje je Novi Grad. Apsolutno sam siguran da se radi o New Yorku. Dvije stijene mogu predstavljati dva bloka, dvije religije. Kršćanstvo i Islam, i to je ono na što prvo pomislimo. Ali što ako u dvije stijene zapravo dvije zgrade koje strše i ističu se poput nekih velikih, uspravnih kamenih menhira? Twin Towers, gospodo WTC. Rat može i predstavljati nešto u tom, destruktivnom pogledu, dakle, ako Iračani JESU napali, a JESU, to je, dakle bio ratni napad, u kojemu je bilo i smrti i pogibelji... A za Arethusa, iskreno ne znam. Kao što rekoh, Nostradamus je redovito od imena pravio anagrame, ili ih razjebo totalno.

      Blago jezivo, a mene pitate. A posebno kad pročitate objavu o tećem antikristu kojeg je najavio u ovoj pentini:

         Iz tri vodena znaka rodit će se čovjek
         Koji će slaviti četvrtak kao sveti dan
         Njegova slava, njgova vlast i moć
          protezat će se morima i zemljom,
         I donjeti nevolje Istoku.

   Već sam naveo koji su jedini ljudi koji blaguju jedan četvrtak svake godine. I UVIJEK na četvrtak. Amerikanci. Tri vodena znaka su Ribe, Rak i Vodenjak. To je možda vezano za horoskopsku godinu rođenja antikrista, za godinu njegovog dolaska na vlast ili za godinu njegovog djelovanja; ali također gi tri znaka bi mogla predstavljati i tri strane svijeta, a SAD je i sa zapada, i sa istoka, i gotovo potpuno sa juga omeđen vodom, tj oceanima. Što se tiče slave, vlasti i moći, svi znamo da, osim goleme površine SAD-a, Amerikanci zapravo drže gotovo cijeli svijet u svojoj vlasti, na prepredeniji način, svojom vanjskom ekonomskom politikom, upravljanjem naftom i sl. A Amerikanac koji je donio nevolje Istoku jedino može biti George W Bush.

      Zaključke prepuštam vama. Želim vas samo još najaviti da nakon svih ovih događaja, jedino što Nostradamus predviđa jest Apokalipsa, kraj čovječanstva i dolazak svega onoga što možete pročitati u Otkrivenju Novog Zavjeta. Ljupko.

Najebali smo kao žuti poslije Hirošime.

utorak, 26.09.2006.

12:48

uf uf uf... weeee. sarma.

položio sam:
-jezične vježbe engleskog jezika II (2)
-uvod u lingvistiku za angliste (2)
-pregled engleske književnosti od početka do kraja 18.st. (2)
-pregled engleske književnosti od romantizma do danas (3)
-povijest srednje i jugoistočne europe u razvijenom srednjem vijeku (2)

i to sam sve položio od srijede prošli tjedan do ponedjeljka ovaj tjedan... ne, ja nisam čovjek, ja nisam stroj, ja sam čarobnjak... u pet dana (pošto sam imao "slobodnu subotu") to sve... ih.... mozak mi je pregorio.... tsk...

i do uvijeta mi je ostao jedan specifičan predmet: hrvatska povijest u razvijenom srednjem vijeku. ne moramnapominjati da je to uvijetni predmet i da ga MORAM pložiti... imam samo jednu šansu, i to ako bude dekanskih rokova....

eto... sad znate ZAŠTO sve ove tjedne nisam mogao pisati učestalo... jbga...

u biti u petak idem na pedagogiju, pokušat položit. ne ovisi mi godina o tom ispitu, ali ako se mogu riješiti jednog ispita više da mi manje ostaneza nagodinu, što da ne??? ni u džep ni iz džepa... i onda se vraćam na pripremanje razvijenog srednjeg, uz moje drageprijatenje ferdu šišića i vjekoslava klaića... tj. njihova djela.... jelte...


mrzim.


najbolje mi je kad me ljudi pitaju "a šta to mrziš?"... pa jel mora biti nešt specifično?! jebote led... jednostavno mrzim.... otprilike isto kao i ona izjava: JA JESAM.


mislim stvarno.....

a čim se riješim ispita, pozabavit ću drugim fintama, oko dizajna bloga, dizajna moje stranice i izrade web stranice za bratstvo. to je trebalo još prije riješiti, ali jebiga....

nedjelja, 24.09.2006.

22:18

jebemu život

sutra mi odlučuje praktički o ishodu moje cijele godine i studija, jer ak okinem, nema akademskog obrazovanja za ivana... jebiga...

iako već dosad okolnosti upućuju na pad godine, tj. faksa, jer ne mogu ponavljat godinu....

pribit ćuih sve na metle ukradene od čistačica na faksu... da, ja, ukurčeni bivši gimnazijalac koji neće imati struke jer neće uspjeti završiti faks! jebote led....

sranje.

i monika mi se javila prije sat i pol sms-om:"jesi ti mozda u vlaku za osijek?" rekoh ne,ostao sam u osijeku prek vikenda jer imam ispite....

A NE, NISAM SKUŽIO NJEN INDIREKTAN NAČIN OBJAVE DA DOLAZI U OSIJEK.... NEK ME SILUJE, NEĆU JU ZVAT DA SE VIDIMO.. NEMAM VREMENA... PITANJE MI JE BUDUĆNOSTI!

ŽIVJELA RIMSKA PRAVNA POVIJEST KOJU SUTRA POLAŽEM!

utorak, 19.09.2006.

23:27

... još jedan zakašnjeli post...

ovo sam napisao u nedjelju, ali tek sam sad imao prilike uploadati ga... stoga... evo....

p.s. sorry što se više ne pojavljujem toliko na blogovima ostalih ljudi s kojima sam dobar i kojima postam.... nemam jednostavno vremena... jedva upecam i ovo otipkati i uploadati


Evo, pišem ovo u vlaku... vozim se tu s nekim tračericama (ili je to standardan girl talk, ne znam više ni sam), no ne doživljavam ih baš previše....

Uglavnom, temu ovog posta posvećujem razlogu zašto sam ja zapravo u kurcu ovih dana i ovih zadnjih tjedana... mislim, ok, ima tu i svih tih problema oko faksa, ali daleko su ti, prosperitetni problemi od onih koji me stvarno muče...

Ne sjećam se više, a ne mogu ni sad provjeriti, koji je to dan u tjednu bio, ali na svoj rođendan sam bio u OS, učio za ispite, i navečer se našao na cugi s Nykom.... dobro, sad znate da se radi o dotičnoj Moniki... uglavnom... i tu noć, kad sam ju otpratio doma, i kad je ona zatvorila vrata od te zgrade, shvatio sam da sam ju tada trebao dograbiti i poljubiti i ne puštati ju. Ali dobro, mislio sam, neću se živcirati oko toga što je bilo i što bi bilo kad bi bilo, nego ću pričekat sljedeću priliku. A sljedeća prilika bila je ovaj, prošli tjedan. U srijedu sam bio položio taj jebeni kolokvij iz jezičnih, i malo mi se diglo raspoloženje, i to popodne sam malo intenzivnije razmišljao o njoj.... i u biti shvatio da sam zaljubljen u nju... i to onako, fest, i to onako, znate ona čista, prava, iskrena zaljubljenost i sve to... a ne kao kad ljudi kombiniraju danas... tipa: ha, ona je lijepa ali nije baš pametna, ili obrnuto... i slične finte. Jebeš traženje dlake u jajetu, stvarno sam skužio da je ovo drukčije od kombiniranja... i u tom naletu spoznaje napisao sam onu pjesmu koju sam sad zadnju objavio. I nazvao ju da ju pitam oće li moći izaći iz zgrade na petnaestak minuta, trebam ju, i dosta je bitno...

Kaže ona, ne može odmah, jer je na putu iz Čepina, ali može za nekih sat, sat i pol.

I tako je bilo. I došao sam do nje s pjesmom u džepu i totalno razrađenim planom da joj dam pjesmu, pričekam da ju pročita i onda joj kažem kako je život pre kratak da bi se ona i ja natezali, da ju poljubim pa šta bude-bude... no onaj uvodni razgovor produžio se na iznošenje novosti glede nje... rekla je da ponovo vjeruje u ljubav... tada sam se ponadao.... i poslije je rekla da se pomirila sa bivšim dečkom.... e, tada je sve ošlo u kurac.... u biti, kasnije sam joj pokazao pjesmu, ona ju pročita, mal zastane i pita: „I šta sad?“

PA NIŠTA SAD! JEBIGA SAD! ZAJEBO SAM SE I ČEKAO TIH PAR DANA!!! JEBIGA SAD!

I u kasnije sam saznao da ju je taj bivši (sad ponovo trenutni) nazvao pet minuta prije mene i da su pričali i odlučili ponovo pokušati..... PET JEBENIH MINUTA!!!!




Eto, ja sam jebeno žrtveno janje, školski primjer Murphyevog zakona! Pičke materine...



I dobro, no use crying over spilled milk... rekoh, ako je bilo sranja dosad s njom i status quo, onda može i dosad. No nije to sve. Naime, Monika ove godine nije upisala faks, i odlučila si naći posao, a pošto joj baš nije bajno doma i u odnosu sa starcima, odlazi kod frendice živjeti, i u Novu Gradišku raditi.. i ajd da će konobariti, ili raditi na nekom štandu... neee...

Monika ima dogovorene gaže u Go-go dance-u... ne striptiz, kako ona kaže, nema tu skidanja, to je samo ples na podiju u vrućim hlačicama, uskoj majičici U SUMNJIVIM, PRVLJAVIM BIRCEVIMA GDJE SE OKUPLJAJU JEDNAKI TAKVI LJUDI..... srce mi je stalo... ima sređene gaže u par mjesta u sjeveernoj Bosni, zarađuje €50 po večeri, tri večeri u tjednu. Nije svaki tjedan, nego kad im bivša trenerica (istog „plesa“ sredi to....

Mislim, nije mi jasno, mogla je naći poslove s tako manjim rizikom, ali ona je doslovno htjela pobjeći od doma, i to je uspjela. Samo što nikako ne želi skužiti kako iz upravo te društvene grupe u kojoj će se ona sad ubaciti dolaze sve one cure koje budu prodane u pizdu maerinu negdje gdje te više nitko ne može naći.... ali ona je sigurna da ništa neće biti, da će sve biti ok, kao, već je dobivala „nemoralne ponude“, ali je, naravno, odbila... Ma jebeš ti to, ako ti se dogodi da nećeš moći odbiti... jednostavno će te prisiliti...

U takvom sam stanju da mi više nije bitno (barem trenutno), što će biti s nama, samo da se ona za godinu dana vrati živa i zdrava u OS....

I tak...

To je bila srijeda, u petak smo se ujutro trebali vidjeti na kavi i pozdraviti se kak spada... i tada sam htio, za konačno ju pokušati poljubiti na način prisniji od onog džentlemenskog u obraz, i zagrljaj i sve to... i nisam imao prilike, jer mi je u četvrtak navečer javila da ide ujutro i da se nećemo moći naći...


I to je to. Tako završava priča s Monikom.

Barem u narednih godinu dana.

To večer... tj. noć, jer kad smo se rastali, bilo je oko tri u noći, skrenuo sam u Sovu (brijem jedina trgovina u širem centru Osijeka koja radi non-stop), uzeo si litru najjeftinijeg bijelog vina, i kad sam došao u stan, gotovo pa sam iskapio to vino. Pričekao nekih 20ak minuta da me ošine alkohol, legao i zaspao.... onaj tren prije nego što sam zaspao, pustio sam suze da malo poteku, i prepustio se zlim snovima...

Dvije i pol godine nakon što sam prekinuo jednu dugu vezu, ozbiljnu vezu, dvije i pol godine, svaku vezu koju bih započeo, bih i zajebao, zato sam i mislio da sam emotivni kripl, cure koje bi se zainteresirale za mene završavale su u suzama, a ja gotovo pa ravnodušan.... I sad naiđem na curu, koju znam još odmalena, i konačno osjetim... Da.... To je to... Ono pravo... i onda iz toga zajebem... i zašto i kako zajebem? Zato što se nisam usudio na vrijeme uzeti stvari u svoje ruke....

Ujutro sam se probudio s glavoboljom u glavi, promatrao ono centimater vina što je ostalo u boci... hoću li popiti... želudac prosvjeduje. Odem u kuhnju, reprezentativno izlijem preostalo vino u sudoper, bacim flašu, odem na WC, kleknem, i izgiram se ko majka.... pol sata kasnije još jedanput... i to je to...

S glavoboljom, i napuknutim srcem koje je netom oživjelo nakon duuugo duuugo vremena, krenuo sam dalje..... ili barem pokušavam....

Samo živimo iz dana u dan, i svaki san davno nestao je, izbrisan....
-Koga da pitam, brate, tko će mi dat' odgovore, reci mi bilo što osim da je moglo biti gore....



Ljudi, grabite prilike, nemojte čekati... he who dares – wins!

srijeda, 13.09.2006.

23:19

Ne daj da odem još uvijek se pitajući

Kroz ove ulice, sada tumaraju bez duše moje noge
uhode mjesta kojima sam nekoć vladao...
Nad sva opijanja poput pljuska došla su sjećanja
iako glasove ljudi više ne čujem...
Krivim nebo za uništen san, ali ostajem suzdržan
neću kriviti druge za svoje probleme.
Ali ne daj da odem još uvijek se pitajući,
što sam to ostavio iza sebe...

Svi oni još uvijek dijele splačine iz iste zdjele
dok im želuci ne popucaju od blaženosti u neznanju,
Ta sretna lica smiju se kad vide dom lutalice,
to je najdalje što njihove jadne oči vide...
Želim samo svoju stazu što god da drugi o njoj kažu
dokle god me noge služe i srce tjera krv...
Ali ne daj da odem još uvijek se pitajući,
što sam to ostavio iza sebe...

Iako sam to lice sebe već vidio,
i svim vratima iza sebe zalupio,
Rasipao se nekoć raštrkanim idejama...
A kada valovi krenu razbijati,
plivat ću koliko god mogu plivati,
vraćam se s jutarnjom plimom,
nazad na svoj put.

Radit ću sve po želji kao što se proljetni vjetar seli
tjerati vodu na svoj mlin kako mi paše.
Iza svakog jutra pa sve do onog sutra,
kada me bace u onu hladnu, vlažnu jamu...
Ali me dobro poslušaj i tada dvaput pokopaj,
jer prvi put neću naći mira,
Samo ne daj da odem još uvijek se pitajući,
što sam to ostavio iza sebe...

Molim te, ne daj da odem još uvijek se pitajući
što sam to za sobom ostavio!
Želim dobru utrku s prednosti u toku,
i otplesati svoj pobjednički ples...
Ne želim žaljenje već samo dobro odmjerene korake,
dok ove patike više ne mogu hodati!
Samo, molim te, ne daj da umrem još uvijek se pitajući

za ljubav koju sam ostavio iza sebe...

za Moniku
13.09.2006
21:38

subota, 09.09.2006.

15:46

govno

kažu oni, idi, školuj se, znanje je moć, u početku ide teško, poslije sve bolje brže... škola je laka za dobrog đaka....

pizde materine.


koji kurac, da ti jebem školu!?

evo nekih mojih osobnih posljedica učenja

fizičke:
-pod velikim stresom mucam
-vid mi ošo u kurac, trebam naočale za čitanje
-ruke mi se tresu ko da imam 61 godinu, a ne 21
-kilaža mi je ispod prosjeka
-nepopravljivi podočnjaci
-gubim kosu (što kod mene familijarno nije slučaj)
-ovisnost o nikotinu i kofeinu
-zvučne halucinacije
-disleksija

psihičke:
-nervoza
-kronična depresija
-psihička ovisnost o alkoholu
-psihička ovisnost o kofeinu i nikotinu
-razdražljivost
-povremeni napadaji tjeskobe i paranoje


i na kraju svega, mi, ponosni budući akademski građani ove države i kulturtregeri izađemo iz svih tih škola puni znanja i tih pički materini ali sa skraćenim životnim vjekom za jedno 15 godina i stojimo kao jedan jedva poluživi stup ovoga društva.... bokze mazo....

i radimo za minimalac u nekoj područnoj školi u pripizdini donjoj, gdje ne smijem skolčit učenika ako je to zaslužio, jer mu je stari jebeni PTSP-ovac i riskiram da me te večeri posjeti sa AK47 doma.... to je u mojem slučaju...

jebite se svi vi...

nemojte ići u školu, mislite na sebe, odite na neki salaš, tamo se nastanite, uzgajajte svinje, koze, ovce, ma što god vam drago... oženite se s 21, imajte puno djece i to je to... barem ćete dugo i zdravo živjeti i nećete se patiti oko tog da li možete držat šalicu u lijevoj ruci ili ne, jer vam se toliko trese da se možete politi sam tak...

insomnia [#04]

jebemti nesanicu. nije da mi se spava, nego mi je kaos u glavi i moram ga izbaciti


moždani isprdak... smrdi mi sad iz ušiju... dekadencija


fuj, jebemti sjećanja... koje pičke mile matere su me sad našle mučit? bokte mazo štrebao sam skoro 11h danas (osobni rekord).. i šta? ništa? goli jebeni kurac. maunu...

držanje za ruke, ležanje na podu njene sobe, slušanje njenog disanja, razgovor, poljupci....


i&i

matematička formula... i nije li očito da sam imao kolčine iz matematike?


je.



nakon dvije i kusur godina.... još uvijek jebeno je.

dame i gospodo, ova se predstava raspada!



majku mu, kako ne volim grah, neću da postoji! kao da bi time narušio preveliko balans prirode i hranidbeni lanac... bi maunu moju! isto ko i muhe. na koji vražji način jebene muhe utječu na ravnotežu u općoj planetarnoj biocenozi? umjesto da, poput, npr. paukova imaju korisnu ulogu, ova mala leteća govna s krilima koja lete još i prenose boleštine...

dekadencija.


oću kutiju plavog waltera, dvajst deka domaćeg, ljutog, slavonskog kulena, friški domaći kruh i crni karlovac.... jebeš pršut i ostale pičkereke

jao spava mi se, nejde mi se u osijek, u kurcu je tamo i podsjeća me na dekadenciju koju mrzim.... anti balans. kurac.

večeras je kićo slabinac nastupio u NA. deblji neg ikad. poslije njega, lole, i to ne bilo kakve,već slavonske. prave. bio je i uvodić kojem sam poželio uterat metlu u šupak da vidim može li biti još napuhanij i ukočeniji... on je s mojom starom išo u srednju, znate? ja sam slavna ličnost....


kvragu, nikad metle kad ju trebaš...

četvrtak, 07.09.2006.

23:28

nakon dugo vremena

ne da mi se pisat veliko slovo, ne da mi se pazit na pravopis tipfelera etc. hoću samo ovo napisati i idem offline.... iscrpljen sam i fizički i psihički...

nisam blog napisao nekih dva tjedna, ako ne i više. puno se toga dogodilo otkako sam ponovnoodselio u os: dva ispita i dva kolokvija. u biti jedan, ali pisan dva puta... i sve sam popadao... neke sam odustao ali i dalje mi se ne piše dobro. udario sam tempo učenja, ali nikako dami nešto ostane u glavi i muči me taj osjećaj da neću imati dovoljno vremena. no više ni sam ne znam što me tjera...

jedna od velikih stvari koje su mi se dogodile prvi tjedan mog nepisanja bio je i moj rođendan. hm.. da. velikih... rođendan sam proveo sjedeći na onom usranom,neudobnom krevetu u mom kvazidomu i učeći srednju i jugoistočnu europu u srednjem vijeku. i jel mi koristilo? naravno da nije.

stvarnost koja je oko mene činila tlak od kojeg sam se gušio s vremena na vrijeme bi procijedila pokoju iskrenu čestitku za rođendan, sms, i slično, do tog poziva. i tko je bio? nyka. ona nyka o kojoj sam pisao u prvim postovima ovdje.. čestitka i ovo-ono, da se javim kad budem u os... "ja jesam u os"... da se nađemo... "što radiš večeras?"


i tako smo se nyka i ja našli, da ju častim kojom cugom pa barem neako proslavim taj rođendan. uostalom, i tako je rekla kako okreće novi list i kako bi mi željela neke stvari u lice objasniti...

... nakon višesatnog razgovora zaključili smo da taj novi list nije ništa posebno drukčiji od ovog.... i među ostalim smo priznali konačno da među nama opstoji ta kemija, napetost... u bilo kojem pogledu privlačenje... ali ona se suzdržavala od svega, jer, kako kaže, svjesna je da zbog nje to ne bi dobro završilo s nama, i u tom trenu sam se i složio s njom... cura ima tendenciju pojaviti se i nestati, iz bilo koje situacije... pokazao sam joj ono pismo koje sam objavio tu... par suza i priznanje da je ona princeza ili nimfa... još nismo odlučili što zapravo je....


morala je kući,pa smo krenuli i usput stali i sjeli na skele skate-parka da zapalimo koju... promatrao sam ju, pričao s njom, i još više ju promatrao... takosam ju želio zgrabiti, poljubiti i više ju ne puštati... ali nisam... poslje sam ju dopratio do stana, i opet sjedili pred zgradom, i opet nije ništa bilo. nije da nisam imao prilike, neg jednostavno nisam mogao... valjda iz neke suzdržanosti glede te njene teorije kako bi onda sve ošlo u kurac. iako mi nije bilo jasno da u takvim situacijama blokiram, pa bar nikad nisam imao problema s tim...

i tren kako je zatvorila vrata zgrade, shvatio sam da je to to. u roku sekunde sam imao plan za ubuduće glede nje. u biti neću sada početi onovo ju napastvovati porukama, ili zvati van i sl. čekat ću da vidim koliko joj je stvarno stalo (tj. koliko je istina što je sve pričala). ili će se ona javit ranije, ili ću joj se javit kad mi knjiga izađe, i to će onda izgledat kao nešto vlo hitno da se moramo naći što prije, da nemam vremena sad objašnjavat... a kad dođe, onda ću joj tutnit u ruke knjigu, i poljubit ju... doduše, neznam da li tim redom, ali će sigurno biti.... jer shvatio sam kolikomi je život kratak. imam 21 godinu, život i budućnost mi propada, i ne želim se do kraja života pitati kako je moglo biti. bilo da prekinemo ili ne bude ama baš ništa, ma bilo da ona postane majka moje djece, barem ću znati da sam probao... i nešto ću naučiti iz svega toga. pretjerano sam okružen negativnim stvarima i makar taj tren, doživjet ću nešto lijepo.....


i time zaključujem prvi od dva tjedna koje nisam pisao ništ...


a ovaj drugi, sad tjedan koji prolazi, nije donjeo ništa novo, učenje... eto, bio sam u stanu kod josipa i matka (onaj post oko izdaje i glede matka etc.) samo što matka tamo nije bilo... prespavao sam dvije noći.... majko mila, rupčaga. dobra lokacija, ali rupčaga... jeftin stan ali skupo grijanje... struja. termo akumulacione peći... fuj... smeće. slabo grije i guta struju


osim toga, bratstvo se počelo lagano okupljati u os (jedi pimp academy - studentsko bratstvo, mi smo prvi, ak se ne varam... pist ću još o njemu u budućim postovima... našli se na kavi, u loži (frendov stan ;) ) zajebancija i rasprave što ćemo s ovom godinom. gubimo dva člana vijeća (sam vrh), pa smo dogovorili studentsku novu godinu (party i opijanje dan prije početka predavanja... odbrojavanje i te finte), ali preije svega moramo pričekati dok se svi okupimo, dogovorimo novo vijeće, novi dnevnik bratstva, i sve finte, a zatim možemo organizirati nove partije... na zadnjem je bilo 90ak ljudi i cca 150 litara vina (slavljenik je za rođendan dobio pivsku bačvu od 50l punu vina, a ostalo su ljudi donosili)... raspašojka i razbijačina od partya... muški su bili na licitaciji... mnogo prodano, malo zarađeno (jebiga, ljudi pijani, licitator pijan... jebiga).. vjerojatno ćemo opet smislit taku neku pizdariju opet... a vidit ću...


trenutno razmišljam amo o ispitima, učenju i tome kako ću okinuti ako ne bude bio bezuvjetni upis... a u slobodno vrijeme razmišljam o nyki... i to mi je život.... počelo je kao uvertira tokom ljeta, sad se razvija (vrlo loše) i uskoro će biti vrhunac... pa onda rasplet i pucanj mojih živaca.....


ajd ljudi, pazite na sebe i mislite mal više nasebe da vam se vake pizdarije ne dese... znam da sam slabo, malo i šturo pisao, al jebiga, jedva gledam...


p.s. hvala na svim čestitkama, potpori, i komentarima... osim:


-dibo, sunce ti tvoje.... ko je tebi, crncu dao komp u ruke?

-vlatko... erm, whaever.... i dalje bacam bolje od tebe!

-ostali... živi bili pa se nakrivili!

oni koji mi zadnjih dana malo i po gradu i po faksu seru oko mog jezika neka najprije poslušaju što sam ja rekao a ne da igraju igru pokvarenog telefona, kevu li vam, znam šta sam reko i iza tog stojim... ono što ste vi čuli je to moje + malo dodano + pokvareni telefon.... notorna laž....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>