srijeda, 23.08.2006.

17:49

kada ti pukne film...

Neke stvari me tako lijepo, spontano mogu tako kvalitetno naživcirati. Pa, jebemu mater, ne kužim kako se meni mogu takve stvari događati.
Ne pišem ovaj jebeni blog ni dva puna mjeseca, i već sam poželio ugasiti ga. Zašto? Zato što, koliko god da sam želio ostati anoniman, barem jedno dulje vrijeme, to je očito postalo neizvedivo.... da se razumijemo, nekim ljudima sam obznanio da imam blog, da pišem blog i da sam se bacio u te vode, ali to su ljudi kojima je većinu vremena lijeno posjetiti ga, komentirati, a kamo li plasirati adresu dalje. Tako da oni sigurno nisu ti koji su odgovorni za širenje adrese.
Ne znam kako se to dogodilo, ali digla mi se kosa na glavi od svega toga. Našice su stvarno prejebeno mali grad, i previše je onih koji se osjećaju pozvanima prodirati u tuđe probleme bez nakane pomoći nego samo još više trljati sol u ranu. Boktemazo, nije mi jasno...
Pričao sam sa frendovima o samom smislu bloga. U biti, ako je to neka vrsta javnog dnevnika, onda treba biti spreman da će ti se drugi javljati, komentirati tvoje misli u tom dnevniku, tvoje osjećaje, ideje, boli i radosti, i to sve stoji. Mislim, na primjer, Lillian je jedna od prvih ljudi koja se našla na mom blogu, i sasvim mi je drago vidjeti njen komentar. Ali kad mi se nakereči neki user, pukne komentar iz čistog podjebavanja (kao onaj anonimni ispod, tamo gdje su komentari price... „Lena, kažeš? ...“), onda mi prekipi. Koju pizdu materinu se imaš javljati ako nemaš veze s vezom!? Ako ne misliš komentirati tekst, ako nemaš muda predstaviti se? Što to od tebe čini? Kukavicu, eto što čini. Ja sam priču stavio da bi ljudi svojim riječima i mišljenjem rekli što misle o njoj, o stilu, o temi, jeziku, itd... A NE da bi ljudi zajebavali mene na račun te priče. Vražju materu. Ako šta misliš spomenuti na račun te priče i mog osobnog života, sigurno možeš to napisati i na ljepši način. Ne diraj mene i meni drage ljude! Tenu mi također ne diraj!
Premal je ovaj internet da bi jedna osoba mogla mirno ispucavati svoje frustracije bez da ih iko vidi, a ako ih i netko vidi, koji kurac?! Jebemti radoznalost. Ide mi na kurac. Stvarno, nemam ništa protiv normalnih komentara, i neka me ljudi i iskritiziraju, što se mene tiče, zašto ne? Volim malo energičnije i žučnije rasprave, ali kad napišem nešto i onda u gradu čujem pizdekanje oko tog šta sam ja to napisao itd... ma daaaajte! Sunce vam vaše! Kakvo je to ponašanje?! Ak vam se ne sviđam ni ja, niti moj stil pisanja, niti moji stavovi, koju ste vražju materu išli čitat?!
Kad sam imao tu kolumnu na onom portalu (što sam naveo u opisu bloga, neću pisat adresu, jer bi to bila reklama, a kako sam zaraćen s „gazdom“ portala, ne želim ni spominjati), ljudi koji su čitali, su me komentirali, srali mi, bilo je čak i fizičkih obračuna. Onda je jedan dan „gazda“ s nekim drugim likom obrisao cijeli portal, sve usere i sav rad kojeg su dva moja frenda sami napravili. Da, dva tipa su izgradili cijeli portal... od tog dana sam odustao od pisanja tamo... došlo mi je da tog lika pošaljem u tri lijepe rodne, ali sam se suzdržao spuštanja na njegovu razinu. Od onda sam pisuckao tu i tamo, na svom forumu grada itd. i stvarno sam zakržljao glede pisanja. I kako sam napravio ovaj blog, ponovno mi se vratila inspiracija, ispušni venti je proradio, i odjednom sam i ponovno počeo pisat tu prozu...

Samo što ovaj put neću odustat. Pisat ću ovo govno, pa kud puklo da puklo. Više me boli kurac koliko će maloljetnika/ca krivo shvatiti moje riječi, i nakon toga me napadati u gradu, i boli me kurac za anonimne komentare ili za one koji nemaju veze s vezom... sada će se čika Leš malo prestat kontrolirat i birat riječi... jer, ako mogu fino, lijepo napisat priču, onda, budite sigurni, mogu napraviti i finu, lijepu, okrutnu verbalnu agresiju i ofenzivu, ukoliko je to potrebno. A ne sumnjam da će biti.
A sad ja ispadam licemjeran što inače šutim o takvim stvarima, a pišem ih tu. Koji kurac?! Pa sigurno neću ići od osobe do osobe i u facu im govoriti što su krivo napravili ili što JA MISLIM da su oni krivo rekli, napravili... šta ih imam zajebavat i trpat im se. Ne volim se ja nikome trpat i uvaljivat, ali zato imam blog. Ako ih zanima, neka me dođu pitat, u lice ili preko neta, nemam ništa protiv, ali neka me ne napadaju i kritiziraju zbog mojih riječi. Pfffffff... jebena podjebavanja...
Nije u redu. Jebeno nije u redu. Dok sam bio u ovom gradu stalno, išao u školu tu, godinama sam trpio i podjebavanja i zajebavanja drugih, i vječito se povlačio u neki svoj kut. E, sad sam ja počo taj svoj kut širiti, a vi se, gospodo možete jebati. Moj blog, moja adresa, moj dizajn, sve je genuine MOJE! Niko tu ne ugrožava VAŠ privatni prostor, stoga ni vi ne ugrožavajte moj... ne više, jer ako se to dogodi, onda ćete dobiti to nazad. Ne istom mjerom, već najjače što ja osobno mogu... jebemti malograđanštinu i lokalne dušebrižnike koji očito nemaju svoj privatni život, pa zabadaju noseve u tuđi, boli vas kurac! Take ljude ne trebam ovdje, na ovom blogu. Mrš odavde!

A tako bi jebeno volio da ovaj blog nalaze samo ljudi iz grupacije društva koje volim i čije riječi cijenim i poštujem... nemam ništa protiv ljudi koji nalete na ovaj blog (npr. lavidatermina, već spomenuta Lillian, divljakusha etc.) to su vanjski ljudi, ne mogu imati ništa protiv njih, ali protiv ovih, lokalnih, itekako mogu.

I stvarno me više zaboli što će mi pričati u gradu, prijetiti etc. Ak treba, opet ću počet nosit bokser u grad, i tak mi je više dosadno vani...

Čak razmišljam da promijenim sve. Od dizajna, stila, adrese, nicka... u tom slučaju, dobri ljudi bit će obavješteni... ali čisto sumnjam, jer sam se sad uhvatio za ovo, i svaka promjena bila bi uzmicanje i ustupci, no, kao i svaki dostojni 50%-tni tvdoglavi Zagorac, ja ne bježim, ne. Više ne. Živac se probudio i dobri stari CDJay se vratio, što znači dovoljno verbalne ofenzive da i najtolerantnija osoba popusti. Fala lijepo, sami ste si krivi (znate vi dobro na kog mislim, i o kome pričam). Ak vas i to i dalje smeta, možete mi slobodno doći, klekuti i popuštit mi kitu.

Hvala ne čitanju! Svakako dođite opet!

<< Arhiva >>