petak, 28.07.2006.

14:13

analiza

Odmori u udobnosti slatke destrukcije
svega oko sebe, kada više nemaš što za izgubiti
Legni u tamu, i ja polagano tonem u san
Jer nemam više niša za izgubtiti...

Ali nekoliko sam suza sačuvao za tebe.

Vratio sam se istim putem kojim sam došao, ali ničeg više nema iza mene
Zato i ležim usred polja okupan svjetlošću koja me voli
Jer nemam više ništa za izgubiti...

Ipak, nekoliko sam suza sačuvao za tebe

Hoćeš li ti biti moja voljena?
Pomoći mi da se izvučem iz ovog?
Hoćeš li biti moje Uništenje
I pomoći mi da se izvučem?

Jer nemam više ništa za izgubiti...


Majku mu, više ni sam ne znam što pobogu ja to pišem.. čak i moje riječi koje su nekoć imale puno pravo zvati se poezijom zvuče naprosto apstraktno. Ne samo za čitatelja, nego i za mene. Prije me taj neki tok misli puno više služio, ili je barem slijedio smisao, logiku i slično. Sada mi je tok misli neprekinuto skakanje s teme na temu, sa slike na sliku, u apsolutnom kaosu nadolazećih asocijacija, hirova i ideja... i kako brzo dolete, tako i odlete. I ubrzo budu zamjenjene novim, podjednako (ili više kaotičnim) slikama. Rijetko kad ih uspijem zapisati, a kad i to uspijem, onda ne zvuče onako dobro kao prije....

Zaključio sam da ja jednostavno nisam za ovaj svijet. Ne sad u nekom patetičnom smislu da, kao, sad sam ja neka umjetnička duša i zbogom okrutni svijete i slične pizdarije. De dobro je. Pa nisam idiot. Možda nemam muda da budem suicidalan(jer, lagao bih kad bih rekao da nemam razloga), ali nisam slijep da ne vidim što se događa oko mene.

Najbolja stvar, ali ujedno i najveća greška prirode mog odrastanja je to moje promatranje ljudi. I sad, za sebe bih rekao da sam anarhističko-boemski nastrojen ulični filozof-amater s tendencijom ne zadržavanja svojih emocija samo za sebe; i kao takav, mnogo toga sam uvidio u i na ljudima. Kad starci kažu da svijet odlazi u kurac, onda su stvarno u pravu, i ne samo to, već je to sve više vidljivo.

Naprosto volim sjediti u omiljenom kafiću, pijuckati kavu i promatrati ljude. To radim već godinama. Dok sam išao u srednju, uvijek sam sjedio negdje sa strane, podosta izdvojen od većine zasljepljene nekim idejama, normama, i društveno-uvjetovanim čimbenicima. Za razliku od njih, moje odrastanje, i psihički razvoj stoga je bio neometan i nezaustavljiv. Slobodan sam bez straha proviriti u najmračnije dijelove svoje, pa i tuđe psihe, i od te slobode dolazi moja sposobnost čitanja. Da, ja čitam ljude. Imam tu neku sposobnost nakon kraćeg druženja s nekom osobom u jednoj rečenici dati definiciju karaktera te osobe. Kao, hajde, sad recimo, umjetnik, imam samo po sebi uvježbanu sposobnost primjećivati one male detalje oko sebe koji ljudi ne vide. Trzaj očnog kapka, pomak usnice, nagli pokret prsta i sl. Kompletne geste ljudi koji misle da su apsolutno nedodirljivi u svojoj originalnosti i misterioznsti. Zapravo su vrlo slabe, strašljive životinjice koje se uspješno sakrivaju iza paravana godinama naslaganih frustracija i boli koje nisu uspjeli preboljeti.

To prilično nervira, posebice, kad tako što promatraš iz dana u dan, iz godine u godinu. I čim bi se nekoj jedinki tog kruga društva pokušao približiti u nakani da budeš rame za plakanje i uho za slušanje, naletio bi na tu barijeru, šok kojeg ni oni sami nisu svijesni (ali taj šok postoji uvijek i kod svakoga tko osjeti da mu je u jednom trenu osobnost narušena tuđom prisutnošću), naletio bi na neko traljavu izliku, i zatim udri brigu na veselje. Ljudi su toliko danas opsjednuti tom vražjom zabavom i partijanjem i veseljem, da zaboravljaju na tugu. Na bol. Na patnju. Koja se pomoću frustracija samo gomila negdje tamo unutar prsnoga koša i lagano uništava jedinstvenost svakog čovjeka pojedinačno.i što uzrokuje? Još življe, još luđe, još više patnje. Jebemu mater.

Ti ljudi danas su ovce, zaluđene iskrivljenim idejama ljepote, idealima dobra, idealima uspjeha koji su ispravni i probavljivi otprilike kao dva tjedna star burek od sira. Mediji su prokleta stvar, moda i imidž su prenositelji tog zla, a ljudska glupost ono najopasnije. Nije mi jasno koliko plitkoće postoji oko mene. Bilo da uključim TV, bilo da odem na net, pričam s onim prolaznim licima subotom u gradu, promatram druge. Bilo što. Ljude je strah, ljude je sram pokazati svoje iskonsko pravo lice. I onda briju kako ih nije briga što drugi misle o njima. Ha!

Što bih ja na na to trebao reći? Mene ljudi sa strane drže, smatraju i opisuju kao napola ludog freaka, čovjeka koji nema baš puno kontakta sa stvarnošću i koji je, in general speaking, u kurcu. Al znate šta? Ima u tome i istine, jer za mene ne postoji neka drušvetna barijera ili nekaki iskrivljeni bonton da se ja sad suzdržam neke određene reakcije u nekoj određenoj situaciji. U potpunosti sam slobodan i nesputan raditi što mi je volja, ali ipak radim po nalogu savjesti, tako da ne trčim uokolo i ljudima radim pizdarije bez reda i razloga. Uglavnom...

I ti, takvi ljudi izrasli su i odgajani iz naraštaja jednako takvih ljudi, i jednako tako odgajat će svoju djecu. I čarobni krug nikada se ne zatvara.

Evo, jučer sam bio na projekciji nekih filmova u jednom lokalnom klubu. Pošto sam propustio i više od pola filma sjeo sam s frendom za šank da zapalim koju i popričam s njim malo. Oko njega još jedan tip i neke tri cure. Dve od te tri bile su vrlo oku ugodne i tak krenem pričat s jednom, i sve super i divno krenulo, i oni mali razgovorići i pogledi način njenog disanja i sve ostalo što govori kako bih večeras mogao završiti s jednom jako zgodnom curom. Onda je razgovor u društvu prešao na neke malo škakljivije teme vezane za seks itd. I tek onda skužih tu curu s kojm sam ja nešto pokušavao da je ona apelirala na mene i nju. Da odemo negdje. Ili u park ili kod mene. One nite stand. S obzirom na moju trenutnu usamljenost, možda bih i pristao na to, ali da ju nisam pitao za godine, bilo bi sranja. Mala je imala 15 godina, na kraju skužih, uspaljena poput zečice u sezoni rasploda, i k tome već, očito, koliko sam skužio po njenoj otvorenosti, iskusna.

Bokte mazo! Curama danas sise rastu prije trajnih zuba! Pizdu materinu, dovoljno je malo prigušeno svijetlo ili možda grad pod noćnim svijetiljkama da pobrkaš dob cura! Vjerujem da tu i šminka igra ulogu, ali, mislim, jebemu, nije u redu kad cura s 15 izgleda tri godine starije! Čime ih starci hrane? GMO? Hormonima? Ma neam pojma ali sve tomi je bilo bolesno da sam naglo pogledao na sat i
"shvatio" da kasnim na sastanak s fantom-osobom. I pobjegao.

To je to. Pobrkan sistem vrijednosti. Klinci pod utjecajem svih tih jebenih teen-serija, teen-časopisa, teen-pički-materini ševe se čim se klincu može dić i čim cura skuži da onaj vertikalni osmjeh između nogu ne služi samo da olakšavanje mjehura. A u glavi inteligencijom na razini proklijalog zrna graška. Seks je danas novac. Seks je uspjeh, seks je sve. Ako tako nastavimo, seks će biti sranje. Misim da ste svi čuli za onu priču da se cura pojebala s tipom za bon od 35kn, ja znam curu koja je liku popušila za joint čija bi tržišna vrijednost bila cca 10-15kn. A mala čak i nije nikad probala drogu, jednostavno joj nije bed spustiti se i pocuclati kitu nepoznatog lika. Tada je imala 14 godina. Bolesno.

Eto, nastavit ću komentirat o ovom u nekom sljedećem postu, jer vidim da sam već i sad puno dosta napisao, pa da ne otegnm ovaj post... ajd...


NevR1


p.s. ispričavam se ako ima puno tipfelera. Pisao sam na brzinu i nisam još ni pogledao ako ima grešaka...

<< Arhiva >>