JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
06.11.2006., ponedjeljak
iz mraka su me gledale njezine oci... svako malo je bljesnuo njezin pogled... nalakcen sam je promatrao i na njezinoj kozi ispisivao osmice... poljupci prstima.. tako je to zvala.. pogledom je parala moju masku kao onaj tanki bodez koji prolazi kroz svileni veo nevjeste koju njezin dragi zeli skloniti kako bi je vidio... nasmijesila se... poljubio sma je u kosu i spustio s epored nje... privukla se do mene i nastavio sam pisati osmice po njeznoj kozi... zatvorio sam oci... . prilazila je lagano i nesigurno... zvuk stikli po kaldrmi samo se sirio bez ikakvih smetnji kroz mrzli zrak... stali smo jedno ispred drugog... izvukla je ruke iz rukava jakne i ja sam joj pruzio svoju ruku... nisam znao kako je prihvatiti.. samo sam nijemo drao ruku... njezini prsti su dohvatli moje, njezno presli preko njih... prislonila je glavu do moje i tiho rekla "evo da nam se prsti poljube... " "a da se sklonimo sa ove zime?" "ajde samo brzo jer sam se smrzla..." uhvatila me pod ruku i nepogrijesivo usmjeravala ka prvom lokalu... usli smo u nesto kao cheers svi su stali i promotrili nas... "dobro vece" klimnuo je knobar... samo smo ga pogledali i osvrnuli se... mali sank... nekoliko separea i nezaobilazna dva stola koji su na sredini imali male stolnjake koji su prekrivali samo sredinu.. naravno karirani dezen... "birc sa kariranim sotlnjacima.. " prosaputah dok smo se smjestali u separe koji je izgledao naj cistiji praceni pogledima starosjedilaca... "izvolite...." rekao je konobar "kavu s mlijekom i casu vode... dvaput" nasmijala se ona... "sve moras ti reci..." "a kad ja pricam puno" nasmijala se... konobar je cekao... i upitno me gledao... "daj te mi samo obicnu , crnu..." rekoh ona se okrenual prma meni i pogledala me... "a ja mislila da pijem isto sto i ti... a ti tako.." rekla je brzo.. "a ja sam htio piti sto i ti..." nasmijesih se... "onda ce svako piti kavu od onog drugog..." nasmijesila se... u daljini je otkkucao sat... a na radiju je pocela dobro poznata pjesma... o satu i kuli... i zvonjavi i ljubavi i basti i priznanju... "sad znam gdje sam ... " nasmijesio sam se.... dok su njezini prsti bili okovani mojima... kao sto prozor bude okovan mrazom... samo toplije , puno toplije... .. otvorio sam oci moje osmice su se ispisivale sve sporije i sporije.. a njezino disanje bilo sve sporije i smirenije... uzeo sam jos jednu deku i pokrio nas ... je ruvjek je bila zimogrozvljiva... PS kako me zeza net ovo ce biti objavljeno u 23:12 a ne u 16:06 kad je napisano... |
0