- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
07.08.2006., ponedjeljak
u daljini..
|
svijetlili su kandelabri na groblju kojeg smo prosli na putu u ovu rupu.. ja i kolege "night out" je kod nas u prijevodu "napij se ko majka i pazi da si ne porigas na cipele" dok sam se vozio sa njima , razmisljao sam o tome.. ma necu piti, ionako ne pijem... setajuci pogledom sam ovlas dodirnuo neke oci koje su iz mraka pazljivo pratile sto s edogadja "usvjetlima zabave".. u tim istim svjetlima se vrtio neki ludi film.. takve ni cesi ne mogu snimiti.. u "disku" je sve bljestalo od svjetlosnih efekata... i dminih... laseri su svako malo proparali zrak pored mene, osjecao sam se kao luke skywalker samo me pogled na vise uvjeravao da sam jos na zemlji... pogled na veliku disko loptu koja se lijeno vrtjela i koja je svako malo bljesnula dok je u pozadini sviralo, uz ogromnu podrsku glasova , "ja se konjaaa bojimmm" nesto tu nije stimalo... pogledao sam okolo... ma ni to sto je bilo toliko cura, od kojih neke sasvim pristojne , nije moglo opravdati zasot sma povukao tih 15-20 km od grada ubrzo je nestalo i kolega cim sam se okrenuo pogled lijevo desno, ma cuo sam ih, 'okreni rundu'... znao sma koliko je sati... izsetao sam se vani... naslonio na zardinjeru i opet vidio onaj pogled iz tame.. smedje oci su se smijesile lijevo desno a plava kosa lelujala dok hod polako postaje lebdenje nasmijesio sam se .. 'vozi se danas...' rekla je kimnuvsi prema ledenom caju u mojim rukama 'neko i to mora..' 'nego uvjek sam te htjela pitati..' 'sto?' vec smo razgovarali koa stari poznanici iako smo danas prvi put progovorili... 'zasto me zoves "mala-plava" ?' 'kako? ' ostao sam iznenadjen.. 'pa zar me ne zoves tako?' 'zovem, samo ne znam kako ti to znas...' 'frendica me jednom cekala ,kao i sad , dok ste stajali ispred nje pa je cula kako si rekao "evo opet male plave" ' 'dobar sluh ima tvoja kolegica, a kako se zoves? ' ' "mala plava " je sasvim dovoljno', nasmijala se,' a sad jurim kolegica me ceka' pokazala je rukom prema parkingu gdje je neka cura cekala i mahala... ' pa ne moras ici s njom...' ' moram doci doma do 12..' ' kao pepeljuga? ' nasmijao sam se.. ' ne... kao mala plava' rece ona ' vidimo se jos...' i potrca prema frendici.. nije znala da sam je vec odavno zapazio , ali ne zbog nje same.. vec zbog neke druge osobe koja se isto tako smije ocima... i hoda kao da je sama...na oblacima... u tom trenutku je pocela pjesma... crvena jabuka... principessa... prvi put sma slusao stihove... jednostavno sam se sledio... ma nisam ... bilo mi je drago.. u rukama mi je bio mobitel... poruka je poslana... poruka je vracena... moje kolege su se nekako dokopale izlaza i galamili su sa pivom u rukama... nije mi se dalo snjam pijano cavrljati... polako sam se malo udaljio... izasao sam na ulicu.. ruka je vec birala dobro poznati broj... nekoliko puta je odzvonilo 'haaaloo' glas sa druge strane je bio sanjiv, tek prodjen 'hej , kako si...' 'sto je?' 'ma nista , samo si nedostajala...' 'a sta se radi tamo? neka galama? ' pokusavala je zapodenuti razgovor.. 'ma opet decki piju, nisma t emislio probuditi...' 'ma nista..nisma spavala...' nasmijala se odmah cim je to rekla... 'lijepo snivaj...' 'sad hocu, i lijepo se provedi..' 'naravno.. isss isss spavat... ' i tako.. ja mislim da je tako tekao razgovor.. znam da dok sam nazvao prvo sam osjecao srecu.. a onda griznju savjesti zasto sma je budio.. pa onda opet srecu zato sto se javila.. i probudila... ma ne znam... onda sma na kraju skuzio da sam previse trazio... i obecao si da nikad vise necu.. mozda je to bilo obecanje kojeg se nisam trebao drzati... |
0