- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
12.07.2006., srijeda
i tako...
|
probudio sam se i pogledao na sat.. racunao sam.... 10 minuta do skole, skola pocinje u 7 i 15.., imam jos 15 minuta laganini spavanja okrenuo sam se na drugu stranu i uronio u jastuk koji me mekocom pozivao da s eoslonim na njega kroz otvoreni prozor se prikradala vrucina ... svako malo sam mijenjao polozaj n ajastuku i sa ugrijanog mjesta premjestao se na hladniji dio jastuka. lijeno palim tv "i tako smo dosli do kraja naseg jutarnjeg programa.." cujem kako spikerica prica naglo se budim i skacem iz kreveta... znaci da je vec 9 i nesto brzo uskacem u kozne patike koje sam prije nekoliko mjeseci kupio u jednoj trgovini... crnogorske patike jedino sto je dobor je to da su bile jeftine i izdrljive... od svega toga sam se naucio kako ne treba gledati na marku vec na to kako se ti osjecas u tome i da je prihvatljivo cijenom.... brzo se umivam i uz trku silazim niz stepenice. stajem , "koliko je sati uopce" pitam se i vracam nazad jer nisam ni vrata zakljucao na stanu kroz ulazna vrata vidim...pola deset... ionako sma zakasnio i na taj sat mogu polako laganini do skole.. polako se spustam niz stepenice koje su tren prije bile svjedok sumanutom srljanju niz njih silazim na ulicu... zrak pun raznih mirisa cvijeca koje raste u dvoristima i na balkonima i na prozorima mijesa se u neku posebnu mjesavinu koja miluje kako nos tako i nepce kao da bih sad mogao zagristi neki cvijet ... "a da i gladan sam".. ta misao mi prolazi kroz glavu dok se pozdravljam sa susjedom koja se vraca iz grada noseci u korpi mirisljavu strucu kruha, ali to niej onaj obicni kruh to je vise pogaca sastavljena iz 9 malih pogacica i dok se postavi na stol izgleda kao pravi cvijet... kroz park nazirem crvenu zgradu skole... kesteni sirokih krosana kao da mi pomazu da je sto kasnije vidim i vratim u realnost... ulazim na glavni ulaz, inace rezerviran ujutro samo za profesore, na porti sjedi kolega.. 'pa kad si ti jucer otiso?' 'otiso? pa kuda bih isao?' smijem se 'vi niste normalni..' zakljucuje sebi u bradu dok iza mene zakljucava vrata ugodno hladni zrak sirokog hodnika me budi i onda se sjecam sto smo sve radili jucer dok smo izasli vani kao i svaki dan na jednu kavu i spricer... pa s eto oduzilo na malo veci broj ovih potonjih.. dolazim u hodnik nacickan vratima ucionica na samom kraju jedan prozor i na njemu neka silueta... 'i ti kasnis?' 'ma zakasnila sam minutu dvije, sad vis enemam hrabrosti uci sama...' 'ma da?' dok to govorim kucam i cujem odgovor iz ucionice otvaram vrata i ja i frendica upadamo unutra 'oprostite profesorice malo sam se uspavao...' 'a ja se nisam uspavala,ja samo ulazim s njim..' dodaje frendica... 'ajde dobro' kroz smijeh kaze profesorica 'na mjesto' polako sjedam pored kolegice i ocima okrecem kako mi se spava... ona sapce 'samo spavaj ionako je neko ponavljanje zadataka..' otvaram veliku a4 biljeznicu i naslanjam glavu i polako tonem u san... onda na kosi osjetim kako njezini prsti prolaze kroz oju kosu i glade je... okrecem glavu prema njoj 'ma samo spavaj...'. 'duzan sam ti ... ' sapnem ni na javi ni u snu... Eto pocetak romana "ni tamo ni ovdje..." :)))) |
0