- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
16.03.2006., četvrtak
i tako...
|
setao sam lagano park je bio prepun djece , njihovih roditelja, pasa... pazljivo sam pogledao ima li igdje ikoga... gledao sam u mobitel da mi da snage... odluku sam odgadjao danima... znao sam da moram ot napraviti ... docekala me je sa svojim poznatim smijeskom ... na noz... i znao sam da ce opet krenuti.. a zelio sam biti s njom, smijati se, kao nekad davno...predavno... dok sam polako prolazio stazom , moje misli su jurcale... pa da sad je tvoj kozmicki red da nekom kazes "budimo prijatelji" .. kako se to poklopi samo tako... nisam vjeovao da to moze biti , da se sve to moze desiti samo tako... razmisljao sam .... pamtim samo nekoliko datuma danas popodne sam se prisjetio jednog... 30.9.1993. nisam ni mislio da ce mi taj datum ostati vazan... a je... jednostavno i lako ... i koa za inat ukjucim radio i to jos nek pretrazuje jer mi obicno balas u autu.. i ono neka okljastrena verzija jedne pjesme davne, daleke... nisam mogao vjerovati.. imao sam i ja tu pjesmu na cdu u autu... stavio sam je da svira... vratio sma se u vrijeme pred faks... zadnji dani "slobode"... odlasci u kafic... i pjevanje dok frendica plese na stolu... njenu pjesmu... od kud da s esjetim nje? pa pjesma se zove kao ona, i svako malo se spominje u refrenu... Ljiljana... sto li radi= zadnji put sam cuo o njoj i frendu da imaju dvoje djece.. zbog njih sam sretan.. jako :) oni su bili rachel i onaj sto je juri iz prijatelja... :) (sjetio se..Ros..) najzad su se spandjali :))) razmisljam... mogao bih ih nazvati :)))) bas me zanima sto rade... kako su sjecanja dobra stvar... ali i ne bas... zavisi cega se sjecate... eto toga se sjecam :) |
0