- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
09.01.2006., ponedjeljak
halo, hej cao zar mi ne znas glas....
|
inspirirano Catcherovim postom "jelena" ovo mi je jucer bio lajtmotiv... daklem kako zasto? :) redom :) svi znamo kako je nama bio Bozic... i kako je Bozic obiteljski blagdan i tako dok smo mi cekali Bozic dobili smo pozive iz jednog_malog_grada_iz_nekih_sretnijih_vremena i bas sma bio sjetan... i radostan i tuzan... kako neki ljudi miljama daleko od mene me se sjete a neki blizu , puno blize ne... i onda kao sto se kaze propisno i divno na drugi dan Bozica ja nazovem neki broj davni... jedan od prvih koji sma znao napamet, i to jos fiksni.... nisma si vjerovao i imao sma pravo fulao bi za 1, plus 1 halo, halo zdravo I. JJovdje JJJJJJJJJJJJJJJJJJ Sretan Bozic , hvala , sto nisi dao pravi broj mobitela, nikako da posaljem poruku (krenula je odmah u napad, tako njezin da nisam ni ocekivao nista drugo :) ) pa daj pisi , pisem (tu krece diktiranje broja opet) st aima novog? tu krece klasicno brbljanje.. :) sad znam da mi falila... nitko ne zeli pitati, ni ja ni ona... netko mora, "kako muz,djeca?" najgore pitanje "kao i tvoji" "znaci nikako..." "znas...." predobro se znamo.... nekad to nije dobro, ona je dobro znala i sve pamtila svaki detalj naseg zadnjeg razgovora... na kraju je rekla ocekivala sam da ces danas nazvati.... osoba za koju su svi mislili da hodamo, a nismo... :) prva osoba koja zaboljela, zadnja osoba koju pozdravio dok sam odlazio iz jednog_malog_grada_iz_nekih_sretnijih_vremena koja se cudila zasto mi je pogled tako izgubljen dok sam rekao cuvaj mi se... prva osoba kojoj sam to rekao... i osoba koja je rekla smao jednom jednu stvar i od onda vjerujem u neke stvari... i da, vratila mi vjeru u ljude, i bas je prava i sve... osoba kojoj su zavidjele cure, ne zbog mene , daleko od toga ja sam ne-zavidna osoba ( da se ne zavidi na meni...) na pjesmi koju sam odsvirao na jednom party-ju ljetnom, glupom... uz dve gajbe pive i 3 boce vina... sjedila je preko puta mene frend je svirao... zamolio sam ga za gitaru, uzeo sam gitaru , ona je sjela pored mene, naslonila se na moja ledja kao da usima osluskuje stihove .... i onda sam poceo svirati ... polako, tiho da ne uznemirim njezinu glavu namojim ledjima... kad je cula pjesmu , smao je ovila ruku oko mog struka i cekala da se zavrsi pjesma... i posliej samo sapnula "ti...." i rekla nesto sto se posliej pokazalo bolno istinito... "trebalo bi te zakonom zabraniti...." i jos jedna pjesma koja me podsjeca na nju... buraz me zeza za nju, onako dobronamjerno, jer sve zna :) tako je to dok si klinac i ne znas skrivati sve... i sad mi svira ta svar... kako se neke stvari poklope na ovo svjetu... Sa Tvojih Usana (Crvena jabuka) kad sat zazvoni na kuli kraj begove dzamije ja sicu sicu do baste satro sljive da poberem ti uzmi ibrik,srebrn ibrik ko fol vode da doneses i tada priznat cu ti sve sapnut rijeci te volim te sa tvojih usana vrucina ubija jos pamtim legende starih plemena sto za ljubav glavu gube i umiru kada ljube ps puno znanja se u ovom postu pokazalo.. :) ali tako je to ... :) sad mi je doslo iz dupeta u glavu da je to jedna od rijetkih osoba (mogle bi se nabrojati na prste jedne ruke nespretnog radnika u pilani ;) ) koje su me znale.... a mozda jos uvjek znaju.... a mozda ne.. :) tako to ide, polako :) pps opet me puklo neko raspolozenje... |
0