- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
02.12.2005., petak
polako
|
nogu pred nogu besciljno ... snijeg mi skripi pod cipelama odavno spremnim za zamjenu... ustvari negdj ei postoji njihova zamjena samo sto ih ne mogu naci u nekoj cjelini tamo dalekih misli... stojim pred izlogom gledam ... ne znam sto je sve... buljim, primjecujem i svoj odraz kako se mijesa sa cipelama u izlogu... glava mi je puna svega... ja...pa praznina... pa onda okolo prijatelji... ljudi koji me razumiju su miljama daleko od mene... i ti... daleko negdje tamo... pod tusem... koji se dimi od pare... zasto uvjek imas potrebu reci mi da ides pod tus? :) gdje sam ja bio kad smo skupa se vozili vlakom... gdje si ti onda bila... kako nisam pimjetio tvoje oci i osmjeh.. mozda jesam :) a mozda si tek sad postala labud... mada sumnjam prelijepa za to .... pjesma koja me sjeti na tebe... OLIVERA Na pragu svojih dvadesetih bio sam laka roba, bile su moderne barabe onih dana. Ne zelim svega ni da se setim, hteo sam, eto, sve da probam, zvalo me zabranjeno voce s raznih grana. Sad zalim, da, al' sta sam znao ja? Ti si bila još devojcica. Leteo je kao leptir tvoj cuperak. Drugi bi sve imalo smisao, drukcije bih zivot disao da sam znao da postojis Olivera. Mozda sam a da nisam znao pred isti izlog s tobom stao, mozda smo zajedno iz voza negde sišli? Mozda si sasvim blizu bila, ulicom mojom prolazila i mozda smo se na trenutak mimoisli? Sad žalim, da, al' šta sam znao ja? Ti si bila još devojcica, daleko od oga oka i mog pera. Drugi bi sve imalo smisao, ne bih svakoj pesme pisao da sam znao da postojis Olivera. Drugi bi sve imalo smisao, ja bih iz te guzve zbrisao i nikom ne bi bilo jasno šta ja to smeram. Znao bih gde da sebi nađem mir, skrio se u tajni manastir i cekao da ti odrastes Olivera. i |
0