- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
28.10.2005., petak
sjetio se jedne misli moje...
|
davne stvarno... skoro do stoljeca sedmog se spustila stepenica sjecanja... i sjetio se dana .... ustvari sjetio sam se jutra jednog kao ovog danas... punog ljepljive magle... kad sam sam dosao malo prije 6 na zelj. stanicu da idem na faks... onako premrzao usao u zgradicu koja bila puna tisine, bio sam prvi jer su radnici prvim vlakom vec otisli... vani hladno i vlazno i tamno... unutra sve suprotno... skupio sam se do radijatora da se zgrijem i dostignem radnu temperaturu mozga bar ,ako ne i ruku :))) i st ami je doslo na pamet dok sam tako salom brisao maglu sa sebe... jer ako niste znali ove medjimurske magle su kao sitn akisa, i guste za probijat se kroz nju, i ako nije hladno samo vrijem eodaje haldnocu i vise no sto je ali nema veze, da se vratim ... pomislio sam falis mi... tko? sta? paaaa sunce osmjehi tako dalje i tako blize i svejedno gdje... praznina mi je ispunila sve pore koze... samoca se prikrala i zasjela onako... pored mene prekrizila noge i podsmjehljivo gledala... znao sam da je sve to tako... jos u nekim trenutcima se sjecam toga... kad recimo spoznam neku tugu... da nekoga vise nema blizu mene.. da se netko odaljio da sam se ja odaljio... ugalvnom u trenutcima kad mi netko fali zasto ? jer znam da ne moze biti gore od onda... ustvari znam da moze biti bolnije ali ne i gore... takvu samocu trebas smao dozivjeti.... i prezivjeti.... i zivjeti sa njom.... zasto sam uopce poceo o ovome? pa stoperica :) je pisala kako i zasto pise... i skuzio zasot ja pisem... sjetio sam se jedne moje drage prijateljice i jedine "punice" :) kako mi je rekla nemoj biti tako tuzan , osjetim iako sam 300 km daleko, ako ne mozes meni reci ili ikome uzmi papir,olovku i napisi ono sot te muci.. ako hoces napisi samo dvije rijeci koje te savladavaju... papir sve izdrzi.... ali napisi vise ne mora to nitko procitat ali napisi ispusti to iz sebe, izadji van vici u vjetar... trci nek kroz znoj izadje iz tebe... eto sad mogu priznati ovo je moj list papira koji sve moze pretrpjeti.. ljudi koji citaju su vjetar u koji vicem... hvala svima |
0