18 000 ljudi i ja
i JA sam bila na susretu katoličke mladeži u Puli... prekrasno iskustvo koje bih opet i opet i opet ponovila....
krenuli som u sub oko 8h, nas 50ak, mladež iz ivaničke župe i mi, koji smo im se prikrpali preko škole..cijelim putem nam je padala kiša, Vrla je vidjela medvjeda i cijelom busu ukazala ne njega ( udrugoj sekundi je shvatila da je od kartona:))) i tako, u dobrom društvu i nakon nekoliko stanki smo oko 13h stigli u Pulu, suhu i osunčanu!! imali smo vremena do 18h kada je započinjala misa pa smo se zaputili u grad. najprije smo bili u valjda najskupljem kafiću/restoranu u gradu (ali imao je i najljepši pogled!!) a potom u pizzeriji sa polusirovom pizzom i sima konobarom. nakon nekog vremena smo pametno zaključili da su za susjednom stolom Njemci, pa su im se Mica, Vrla i Barbara vrlo pristojno i simpatično ubacile sa jednim dojčerskim " aaaaaaalo!" i započeli nešto na njemačkom. na to su im ovi na čistom hr " a zašto vi pričate na njemačkom?" na to smo se svi trgali,i mi i oni i pola restorana, dok je druga polovica, odvojena zastorom, dolazila pogledati što se dogodilo... smiijeh, smijeh...:))
nešto prije 18h smo se uputili K areni (napominjem K, jer mi nismo imali tu sreću da upadnemo UNUTRA, nego smo sve što se događa promatrali preko videozida sa parkirališta pokraj) tako da mi , nažalost, nismo imali priliku doživjeti tada onu atmosferu unutra, tek pokoji djelić. međutim, nakon mise se okupilo nas 50 u jedan veeeliki krug i uz predivne duhovne pjesme igrali odbojku! i tu se napokon osjetilo ono za što smo nekako bili uskraćeni - zajedništvo.
oko 22 sata smo krenuli na cestu da bi čekali autobus. tamo smo pjevali ( mi delikventni), okupili Hercegovce i Dalmatince u jedan veeeeliki zagrljeni krug, a mladi iz župe nam se nisu htjeli pridružiti...nažalost:((( svejedno, još nam je jednom bilo savršeno iako je kroz ta dva sata cijelo vrijeme padala kišica.
nešto prije ponoći smo našim malim plavim "Darojković" autobusom i ćelavim Šibenikom ( prezime vozača:)) stigli u Rovinj,točnije sportsku dvoranu u kojoj su nas smjestili. odmah smo Vrla i ja potrčale po veliku žutu strunjaču, da nam bude udobnije spavati... Vrla ju je izborila od purgera s kojima smo dijelili dvoranu! bravo Vrla! nakon nekog vremena došli su dečki iz GŠ koji žive u Rovinju! baš mi je bilo drago ponovno ih vidjeti. da, Tonka, i tebe!!..btw, srela sam jako puno ljudi iz GŠ pa i jednu mentoricu, među ostalima i cijelo društvo s kojim sam se družila u Živogošću. e da, još na nekom busnom stajalištu mi je dotrčala neka cura, raspričala se, bilo joj je jako drago što me vidi, pitala me tko je još došao iz ig i slićno... ja kroz cijeli razg nisam shvatila tko je ona... ajme, bruke i mene koja ne pamtim lica!!!!!
da se vratim, iako smo trebali van sa dečkima, dobili smo zabranu pa smo ipak ostali u dvorani. ali nema veze, tamo nam je bilo super ( iako su mladi iz župe odmah pozaspali) , bili smo budni cijelu noć, pričali, zezali i tako... mi cure smo umirale od smijeha zbog jednog dečka koji je cijelu večer proveo samo u boksericama i napominjem, do jutra nije spavao i bio je stalno u pokretu!! on je valjda mislio da se smijemo njegovim forama... a jadan.... ma nije on jadan! jadne mi, mislim da ću zbog nekih prizora imati traume cijeli život!!!!
ja sam uspjela zapati na nepunih isprekidanih sat vremena. tokom toga, između ostalog budila me: iznervirana netom probuđena Barbara koja je igrom slućaja torbicu bacila baš na mene, purgeri, prodorn glas prof. Mileta koji se u jednom trenu proderao: " Dosta, Šepat, zašuti već jednom!!!", i na kraju su ovi delikventi zvali na ćevape iz Ben-Mara koje je Kettyn buraz dovezao u dostavnom kamionu!!!! kaj je najbolje, neke cure su ujutro fakat brijale da su se jeli ćevapi!
u 7 smo otišli u obližnju školu (sendvič, opet) onda do busa da ostavimo stvari. tamo smo Šibenika čekali sat i pol na kiši da bi ušli unutra, ostavili vreće za spavanje i izašli van! pa pješke do crkve. tamo se održala jedna od, ako ne i najljepša misa u mom životu! skoro 2000 mladih (koliko nas je bilo smješteno u Rovinju) pjevalo je i pljeskalo, molilo u isti glas... koliko god to patetično zvučalo, u glasu se osjećala ljubav, zajedništvo, čista sreća i Božja blizina...teško riječima opisati, prekrasno!!
nakon mise odnekuda se pojavio Darko iz Rovinja odveo nas u svoj kafić. Tamo su došli i ostali dečki i počastili nas odličnim Darkovim sendvičima i nesom...Nakon 20ak min smo se požurili do busa (mi smo, naime, ilegalno otišle u kafić). ja sam već vidjela kako nam Mile drži prodike, ali smo, srećom, stigli prije svih i nitko nije ništa primjetio...
i tako smo se već u 14h, kad je padala kiša, uputili doma... oko 19:30, nakon ukupno skoro dva sata stajanja i duge vožnje koja je brzo prošla stigli kući...
ne mogu vam opisati kako mi je lijepo bilo, što sam upoznala ljude koje sam do tada samo znala, što sam i ja imala tu sreću da osjetim Boga....
Ovo je himna susreta, pjesma prekrasnih riječi, prekrasne melodije koju su zajedno pjevali prekrasni ljudi:
KAP JEDNA MALA
Kap jedna mala s neba silazi,
Stvoritelj svijetu novom dušom prilazi,
Duša ta u tvoje srce je sjela,
Raste i sprema se za velika djela.
Dlanovi jaki al` što raditi?
Velike ruke - koga grliti?
Korak ti čvrst - kuda hodati?
Srce već lupa - koga voljeti?
ČUVAJ TU KAP, PRETVORI JE U SLAP,
S NAMA POTECI KA BESKRAJNOJ RIJECI,
ONA NAS VODI U DIVNOJ SLOBODI,
PJEVAM I MOLIM DOK SRCE VIČE : V O L I M !!
Dlanovi jaki - što raditi?
Velike rukke - koga grliti?
Srce već lupa - koga voljeti?
Pitanja mnogo, koga pitati?
Stvoritelj tvoj te pogledom prati,
Spreman je pravi odgovor ti dati,
Otvori sva čula - istinu traži,
Da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!
i na kraju, SVE VES BOG BLAGOSLOVIO!!!
