"Govornička je utopija koju sam toliko dugo čekao, jednostavno kao da me neko lansiro u oblake...ali kad sam se vratio imo sam osjećaj da me netko bacio na pod i stao mi martom na glavu, a ja se nisam branio , nego sam samo ostao ležat..."
Vratila sam se....i tako mi se spava! Bilo je savršeno..! Ne znam odakle da krenem...pa ću ispočetka.
U prošli petak smo do 13:05 pisale test iz hr, trčale mojoj mami, usput kupile cvijeće za Tonkinu mamu, uskočile u tatin auto i na kolodvor. U 13:50 so već sjedile u autobusu za Makarsku. Oko 20:30 dočekala nas je preslatka Tonka. Pa smo se malo napričale, odmorile i odmah u grad. I plesale dok nas policija nije istjerala:)) Sutra ujutro na kavu, kao da sam prvi puta vidjela sunce...prekrasno... Popodne stigosmo u Živogošće, prije većine ljudi, dobile sobu ( čitaj sobicu) i pogledale Titanik. Taman negdje kad sam se tuširala uletava neka moja i viče "stigli su, stigli su!!" Naravno da je mislila na organizirane buseve. Jedva sam se stigla obući i otrčale smo dolje... U prvi mah razočaranje. Sve neki novi ljudi... al onda smo se skupili, neven, nikša,ćuk, mare, mica....i ja pa na prvu kavu. Vratilo mi je vjeru!!!!!
I oko 19h utopija je i službeno započela...
Bila sam 5. stupanj. Naša famozna grupa sastojala se od punih 6 ljudi: Lana,Karlo, Daria, Mare, Mica pa i ja... al smo zato imali dva mentora! Uz odličnuKVZ imali smo i tu čast da nam predaje sam ravnatelj...To je bilo prvi puta da se malo više družimo s njim, čovjek je odličan. Kao da je uživao biti nečiji mentor! Na zavšnoj večeri je plesao s nama, prije odlaska nas je sve izljubio... Kad smo kod odlaska - nisam si mogla pomoći. Opet sam se rasplakala. Oni koji su za GŠ samo čuli će se smijati.. Oni koji su bili tamo će me shvatiti..
Koliko god sam prijašnjih stupnjeva radila sve živo i imala dojam da ništa neću stići - ovaj je to sve nadmašio! Mi smo bili kao neki polumentori (nije da se hvalim :)))
Kratak opis zanimanja: svaki od nas je morao držati zdravicu i hyde park ( to je ono kad samo ustaneš i govoriš usred restorana, pa te svi malo čudno gledaju), mlađim stupnjevima smo svako jutro održavali VZGI (jednom zaboravih šalabahter sa upustvima....ajme bruke!!) , pomagali smo Branetu kod organizacije večernjeg programa, a jednom nam je samo došao za večerom i rekao, ukratko :" večeras vi organizirate i vodite karaoke. ja nemam vremena." A?? Al se nas pet petostupnjašica bacilo na posao. Najprije smo otpjevale "Ja samo pjevam".Kao spice girls il nekaj! I onda je show započeo. Dok su ljudi pjevali mi smo sa strane plesale, pljeskale, pa najavljivale.. Mi smo baš uživale, a kako je vama bilo...to ne znam! Uglavnom, dobile smo sve pozitivne kritike!!:)) Pa smo asistirali na radiju. Pomagali smo ekipi, kratili, dodavali, ludili, trčali...
Zatim, različiti fizički poslovi: od slaganja stolica, tipkanja na komp, lijepljenja plakata... pa do skupljanja kamenih gromada ( budućih Oškara) , krađe hotelskog cvijeća zbog viših ciljeva ( vijenac za športsko zlato), izrađivanja istog (bravo Mica!), plakata...jednu večer smo osmislili Western film u toposima,"Pljačka kod O.K. Živogošća" Pošto nismo dobili Oskara, smatram da smo bili neshvaćeni. Kao što je Razliven, brijem, rekao : "Bili ste sporiji na okidaću!" ah eto...
i tako smo mi kroz sve te tjedne obveze i zabavu negdje (najčešće od 02-05h) pokušavali ubaciti i sastavljanje govora, da bi na kraju ( četvrtak navečer) saznali da govor uopće ne moramo imati ! Umjesto toga, Škarić nas je pozvao da budemo članovi Stručnog povjerenstva! Pa smo bili! U međuvremenu su nam stizale plave omotnice sa različiti iznosima! Šalim se, nismo mi potkupljivi...! :))
Za stolom za 6 osoba sjedilo nas je 7 + Tonka kad bi navratila. Skompale smo se sa dečkima iz Rovinja ; Marko, Darko, Žarko i Neven ---> zabavni su i smiješni upravo tako kako i zvuče! .)) Neven je mene nespretnu čak (kako-tako) naučio i igrati stolni tenis, čak je rekao da brzo učim i da imam dobru koordinaciju pokreta! Ja??? Počašćena!
Darko mi je prvih nekoliko dana na poklon nosio vilice iako mi nisu trebale, uspoređivao me s Natašom iz BB ( to je trebao biti kompliment??), i dijelio mi različite simpatične komplimente...:))) fala, fala...!! Žarko nas je douševio specifičnom frizurom?, tj. zulufima, a Marko ko Marko...super.. Ipak su oni imali predsjednički apartman!!
E, da! Ne smijem zaboraviti prekrasno vrijeme, sunčanje na majušnom balkonu, šetnje slatkim seocem, nečije kupanje ( ja samio namočila noge), nečije pjevanje za vrijeme pauze, hotelsku (bljak) hranu, ali fine kolače, A1, neku ludu igru s kartama i životinjama... i naravno da sam puno toga zaboravila.
Ne znam šta da kažem. Volim govorničku! Volim taj duh, te ljude, taj smijeh! Volim kad ljudi znaju za VZGI, morsku vilu, moju govorničku, kad znaju da se sa žžžžžži, žiiii, žžži ne glasaju smo određene životinje, kad im je najveća briga središnja misao.Kad znaju za utopiju koja postoji!
bijaše to efektni završetak!
volim vas
nikša, lana, neven,. daria, marša, tonka, darko, marko, žarko...................S v e!!!
Hvala! :))
