O P R O S T
Jučer smo ja i sestra razgovarale o tome što bi mi jedna drugoj morale napraviti a da kasnije ne razgovaramo...zaključak je bio da nema toga što bi nas spriječilo da ne pričamo, jer svaka svađa nas drži 5 minuta i onda kao da ništa nije bilo. Ali nije svugdje tako, nismo svi isti.
Mislim da bi svi ljudi trebali više praštati, ima li ljepšeg osjećaja kad nekome nešto oprostiš, kad izabereš ljubav umjesto patnje, čangrizavosti i mržnje.
Ako oprostiš ideš dalje a ako ne oprostiš dio tebe ostaje živjeti u prošlosti.
Zašto ne biti bolji, zašto se ne dignuti iznad te ljutnje ili straha?
Širimo ljubav, širimo oprost, širimo sreću, širimo razumijevanje – ipak smo uvijek i na kraju samo ljudi!!!
|