Hm hm... o čemu bih pisala?
Kako volim onaj slatki umor nakon neprospavane noći, onaj osjećaj kao da lebdiš, da ti je duh samo napola budan a ostatak duše da tamo negdje sanjari, onaj osjećaj kad ne znaš jeli ti se spava ili si mamuran ili ti je možda stvarno loše...a u biti briga te za cijeli svijet i poslovne i bilo kakve druge probleme...kad si sebičan i sam sebi najvažniji i kad u biti nitko ne razumije da te apsolutno boli briga za sve ali baš sve ... Pa dobro nije to baš tako, naravno da te briga za drage ljude, ali samo za njih...
|