Ovaj post posvećujem svojoj baki...
Za početak evo jedna njena pjesma koju je napisala prošlo ljeto kad je stric odlazio u Ameriku:
Na daleki put sad ideš
nek` te sreća svuda prati
al` se dragi sine opet
brzo svome domu vrati
Tu je tvoja rodna gruda,
polja, more, dragi ljudi...
i do kraja svog života
s nama uvijek sretan budi
Kada vidiš plavo more
i pjeni se bijeli žal
s malom barkom ti zaplovi,
pjevajući uživaj
Cvrkut ptica kada čuješ
to ti nešto treba reći,
Da ti majka Boga moli
ma bio na kojoj planeti.
Tako je jednostavna, iskrena...pogađa direktno u srce, mene svaki put rastuži...
Takva je i moja baka jednostavna, ima veliko srce puno dobrote i lijepih riječi, uvijek spremna pomoći i ništa joj nije teško, pogotovo za nas unuke. Najsretnija je kad su svi oko nje sretni i sve će napraviti da bi to postigla.
Hvala bako (ili po naški baba), hvala ti:
...što si me naučila pjesmice...
... prve molitve...
...praviti starinske kolače...
...da je radost kad ne živiš za sebe nego za druge...
...toleranciji...
...običajima...
...vrijednosti obitelji...
...za svaki osmijeh...
...lijepu riječ...
...za svakodnevno kuhanje po narudžbi...
...itd. itd. ...
Hvala bako za SVE SVE SVE!!!
Samo se nadam da ću i ja jednog dana biti takva prema svojim unucima!!!
|