Navuci zastore, isključi svijet *

Zimus sam čekala sunčana jutra.
Stajala posred hladne, prazne ulice, gledajući na zapad i čekajući izlazak sunca.
Jedno jutro je izašlo. I nasmiješila sam se. I bila sam sretna.

'Ovaj dan ne može poći po krivu!' :)

Jutros sam se probudila i kroz zastore mog prozora dopiralo je svjetlo.
Sunčeve su zrake tražile put do mog lica.
A kad su ga našle, zaplesale su po njemu ne bi li ga učinile veselijim.
Blijedo lice, tužne, neispavane oči.
Duga kratka noć iza mene.

Kao da sam tek zaspala..

Sjećanja. Poput bljeskova munji u olujnoj noći.
Mnogo munji.
Neprestano sijevanje.

Sjedim i tupo zurim pred sebe.
Preko usana prevalim 'Dobro jutro' majci u prolazu,
Ustajem,
I tihim koracima koračam Ulicom Ništavnosti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.