moj mail...


ICQ: 209-803-161


Kolko me ljudi citaju???


Free Web Counter

hit Counter




online




Mp3 player




...Nevernik...

11.01.2007., četvrtak

Neznam.... to je možda najbolja riječ da počnem ovaj post... moram priznati da od nove godine sam sebe ne prepoznajem, barem što se tiče psihološkog stanja... spavam do podneva, onda se zajebavam po netu ili igra rummy i tak cijelo popodne i večer, onda gledam televiziju ili prije toga čitam knjigu, al' vam neću odati koju, mada nije teško pogoditi... i tako zadnja dva tjedna.... prijašnjih godina cijele dane bi visio po vani, navečr bi obavezno išao do grada, sad mi se ni u subotu neda iti do grada... u subotu se sreo s nekim frendovima i na kraju sam ostao s njima do negdje pola 3 mada sam išao do grada sa svim drugim drustvom i na jednu pijaču, al' onda se to tak najčešće zalomi.... i oni vidno pripiti, a ja.... jednostanvo mi nije pasalo ništ alkoholno, a kaj je najzanimljivije zabavljao sam se isto s njima koda da sam i prije toga roknu par piva ili nekaj kratkoga, za razliku od nekih koji stoje ukočeni i progovore svake 3 i pol minute tak dugo dok se malo ne "opuste" uz koju čašicu...
e da počel sam o nekom drugom meni i mogu reči da se baš dobro osjećam... mada sad već kad bi me neko pitao za mane mogao bi bez problema navesti razdražljiv.... prije to kod mene nije bilo toliko izraženo al' u zadnje vrijeme me razne stvari mogu raživcirati (to se valjda tak nekak piše)... nego bio neki dan u banci, nešto plačao i bila gužva poprilična i oslobode se 2-3 stolca i sad lijpo sjednem jer sam bio negdje 10 na redu, al' sjedim negdje 2-3 minute kad na to ulaze dvije bake, mada baka bi bila blaga riječ za njih al' neka, možda prije prabaka i po zakonu svoje kulture automatski se dižem i puštam ih da se sjednu, dok do mene stoji, ajde da nazovem gospođa sa svojim sinčićem od nekih 5-6 godina i on niti ne trzne,a ne da bi se dignuo i prepustio mjesto starijoj osobi, mada niti njegova mama nije trznula da bi ga opomenula, pa valjda ni sam nezna da stariji ljudi, trudnice i invalidi imaju prednost...
srećom prošlo je ono božićno-novogodišnje vrijeme, nema više parada, pijanstva i kiča, polako se život opet normalizira... vrijeme jviše vuče na rani april nego na januar, mada sad barem netrebam pisti da ne volim januar i bele zimske tragove, jer ih srećom nema, al' znam da neće to tako ostati i da će sigurno pasti, ako ne prije onda za uskrs...
i tak... sad sam se ja malo raspisal, al' neka, pišem po svojem... i za kraj samo još jedna situacija od danas koja je možda više žalosna nego smešna.... idem ja u dućan, da ne reklamiram sad tu, jedana karika od lanca velikih dućana i tamo gdje se parkiraju bicikli, umjesto bicikla parkirane su tačke, e sad za one koji neznaju šta su tačke, evo slike da ne mislite da lažem.... nego nije smešno jer su služile umjesto auta nekom starijem gospodinu da odveze stvari iz dućana....

Image Hosted by ImageShack.us

- 22:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...


Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...

Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...

Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...

Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...

Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...

Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.

Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.

U ljubavi i ratu sve je dopušteno.

Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.

COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.

Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.

Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.

Ne veruj nitkom više nego samom sebi.

Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.

Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!

Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.




Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...

Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...

Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?

Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...