|
|
...Nevernik...
30.04.2006., nedjelja
Ništa posebno
Ajde da malo našvrljam nešto ovdje jer i nemam nekog pametnijeg posla... Gledam malo ovaj rukomet kaj prenose, al' ipak nije to tak zanimljivo kak je kad igra reprezentacija... I to je jedini sport u kojem mi reprezentacija nešto znači i da navijam za njih, nogomet mi opće nije zanimljiv što se tiče naše reprezentacije, al' to su teme za neke druge postove...
Sad je nekak postalo trendy da se rade i pišu blogovi, čitaju tuđi i obavezno da se ostavi neki komentar, najdraži su mi oni "super ti je blog dođi na mojeg i ostavi komentar", nemam namjeru opet pisati o tome jer sam već jednom napravio cijeli post o tome i mislim da sam se izjasnio...
Nego sad moram pisati neke zanimljive postove da budem kul, jer sad već dosta ljudi zna da ja ovdje dok mi je dosadno pišem svakakve gluposti, pa se sad trudim napraviti neki kuwl post, al' nekak mi nejde.. 
Da rezmiram ovaj vikend i jučerašnji izlazak, ništa posebno, al' barem zanimljivije nego zadnjih nekoliko subota.. Prvo malo do grada i "lokalnih" birceva, al' ništa zanimljivog, neznam di su svi nestali zadnjih par tjedana... Poslije toga rođendan od frendice, to je bilo klasično "parada,pijanstva i kiča" , u jednom djelu i živa muzika, sve u svemu kad se zbroji ispada pozitivno... Jedino me ujutro malo glava bolila, probudio sam se točno na ručak u 1 ili ti ga 13:00, al' nisam se sam probudio nego me sestra, ko zna možda bi još sad spavao... Za ručak ili ti ga doručak silno sam se umorio, pa sam morao malo prileči, nešto sam malo čitao, onda gledao malo "Mision imposible" i tako sad slučajno pogledam na sat kad ono 19:40  još malo pa moram na spavanje ... Prije spavanja ide tuširanje, a onda se nadam da ima nešto zanimljivo na televizij, jer je opće žalosno plačati 66 kuna za pretplatu, a nema nikakav zanimljivi program...
"Curi od jutros od četiri-pet", ma da je od jutros, curi već 2-3 dana i kolko vidim ne prestaje... i sad kad sam konačno nakon 2-3 godine slobodan za 1. maj onda je vani kiša i ništa od roštilja, nadam se barem da neće padati sutra pa kad nemogu na roštilj, barem da odemo na grah, pa će mama da ušpara na mojem ručku  ... Danas sviraju nenormalni u Zabogu, ipak me neće biti tamo, al' u početku sam mislio da ću ipak se pronaći tamo negdje, al' eto više sreće drugi puta... Čuo sam da je jučer bio dobar koncert u Rijeci, al' bez pratećeg vokala kakav je koncert bez pratećeg vokala , po takvome neće biti ni danas, pa mi onda i nije toliko žao da nejdem na koncert.. 
Nadam se da je ovaj post totalno kul, inače ču morati da mjenjam dizajn i sve u nešto kričavo, da budem zabavan ostalima, jer me konkurencija dostiže  
|
|
|
| < |
travanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|