|
|
...Nevernik...
28.03.2006., utorak
Ma kakav naslov
Nisam uopće imao u planu sada pisati neki post, al' pošto sam pročitao neki članak na internetu, odmah sam dobio inspiraciju za pisanjem... 
E sad dal' oćete prvo pročitati to što me potaknulo na pisanje ili to što ja mislim o tome prepuštam vama, a dotični link sad člankom je ovaj.
Izvještaj je napisan tako da se očito vidi neko gađenje prema nenormalnima i ostalim tribute bandovima, a možda i prema muzici svima nam poznatog Balaševića.
Da riješim prvo naslov "Kome treba tribute band?"
Meni treba, a vjerujem i većini drugih ljudi koji vole neku umuziku, a nema koncerata dotičnog autora, i nije samo zato što su to samo pjesme Balaševića, nego zato jer je bila dobra fešta i neznam kad sam se zadnji put tak dobro provel i opustil.
Đoletovi koncerti su posebni i nema usporedbe s time, al' ovo je nešto sasvim drugačije, jest da nas sve veže ista osoba, al' ima i puno drugih stvari koje nas vežu, al' to nažalost drugi ne shvaćaju (ma ni netrebaju shvaćat, glavno da se mi znamo )
Onda kad se već dotična gospodična ili gospođa (nije me briga) uhvatila posla pisanja komentara na koncert mogla je to i malo profesionalnije obaviti, te se možda i raspitati o bendu i svemu onome okolo njih, pa sve do toga kako su oni uopće nastali, i zašto sviraju Balaševića.
O nenormalnima sam napisao nešto prije post, a ostalo možete vidjeti na www.balasevic.org.
I bend ima 8 članova (7 muzičara i bek vokalistica) a ne 6+ bek kako tvrdi dotična...
Nenormalni se niti ne pokušavaju furati na Balaševića, a pogotovo ne Jelen, kako stoji da ga kopira čak i u izrazima lica i anegdotama. (može se to uopće kopirati???)
Onda komentar kao koncert trajao 3 i pol sata, imao 3 bisa, to je previše, kad će već završiti?? 
99% ljudi koji su bili tam željeli bi da je koncert još duže trajao i da se odpjevala još neka od "velikih" pjesmama (koja nije velika???)
Citiram: "Što je više odmicao, koncert je sve više sličio na juke box tip nastupa, jer su fanovi (oh kojeg li iznenađenja!) ostavljali (Ne)normalnima danima prije koncerta svoje želje na forumu stranice fan kluba, samo se sad više ne mogu sjetiti radi li se o fan klubu (Ne)normalnih ili onome Đorđa Balaševića? Ili je to jedno te isto?" 
I zadnji komentar :"Treba li spomenut da je kset bio rasprodan?" Bio je i to za oba dva dana, a bio bi i Pauk rasprodan da nije bilo nekih šovinista, al' to je već druga priča, a kset će uvjek biti rasprodan kao i sva ostala mjesta gdje će nenormani nastupat...
Dal sam ja to prokomentirao iz (ne)normalnog balaševićevog ugla ili je to zbilja tako, sami procjenite...
Moj komentar na sve to izražen na smješkima:
   
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|