|
|
...Nevernik...
20.07.2005., srijeda
Doživljaji i dojmovi....
Kao što sam i obećao ovaj post je posvećen dojmovima sa turneje... Krenuli smo 13.7 ili ti ga u srijedu u noći u 2 sata... Popodne oko 4 sata stigli smo u Poljsku gdje smo trebali prespavati tako da možemo drugi dan nastaviti putovanje... Ali kako nebi plaćali smještaj morali smo dati 45 min program, što baš i nije jednostavno nakon što se 14 sati vozite i iza vas je neprospavana noć... Sve u svemu je dobro završilo osim pred kraj programa kad je koncetracija već bila na nuli, ali smo uspjeli dobrom voljom i veseljem to popraviti... I onda onako umoran od puta, znojan od nastupa svi bi se rado otuširali ali se nismo mogli uspostaviti komunikaciju sa domaćinima pa smo se uspijeli malo osvješiti tek na umivaoniku na wc-u (možete si zamisliti kak je to negdje bilo)... Poslije toga imali smo neku večericu, a nakon toga smo si sami napravili feštu... Prvo smo bili sami u sobi ali onda su domaćini došli po nas da dodjemo dolje u “disko” gdje smo bili cijelih 15-tak minuta jer je to izgledalo očajno... Tako da smo se vratili u sobu i nastavili svoju feštu... A pošto su sa nama bili dečku koji imaju svoj tamburaški sastav nije nam se blio teško samima zabavljati... Ali onda su opet došli po nas da se spustimo dolje, da će oni ugasiti muziku da si mi sami možemo svirati i zabavljati se... To je u početku bilo dobro, ali kad dođeš u tuđu zemlju i nekome prekineš njegovu zabavu,onda to najčešće ne završi najbolje, jer se uvjek nađu dvojica ili trojica koji se moraju pokazati glavnima... Tako da smo nakon nekog vremena otišli u sobe na spavanje jer da smo ostali mislim da bi bilo svačega... Ujutro smo nastavili putovanje za Latviju, popodne oko 2 sata stigli smo u Varšavu gdje smo imali 4 sata slobodnog vremena za razgledavanje i odmor... Tamo mi je još bilo i možda najbolje, grad mi se dosta sviđa za razliku od drugih gdje smo bili. Oko 6 smo nastavili put, ta smo proveli cijelu noć u autobusu zabavljajući se i gledajući filmove. Ujutro oko 9 stigli smo u Latviju, točnije u Rigu, tamo smo isto imali 2 sata za razgledavanje. Na početku ostavili su nas na starijem djelu grada koji ne da je loš, nego je užasan, sve smrdi po smeću, sve neki cigani, klošari i ološ grada valjda... Al’ kad smo prešli kroz podhodnik na noviji dio grada, tamo je već bilo malo bolje, većinom smo bili u velikom trgovačkom centru gdje smo išli nešto pojesti jer smo već bili na izmaku snaga... Nako toga još smo malo razgledavail koliko se može u 2 sara proći gradom... Popodne oko 3 stigli smo do granice sa Estonijom gdje smo imali smještaj... Najzanimljivije je da su svi koncerti i nastupi bili na glavnom trgu u Latviji, a mi smo bili smješteni u “hotelu” u Estoniji i svaki puta kad smo prolazili morali smo čekati nekih pola sata na granici da nas oni prokontroliraju i odare pečat... Mogu reći da su se dosta potrudili oko organizacije mjesta za nastup i pozornica, jar su bile ogromne, gdje je moglo stati puno ljudi, negdje je bilo i sjedećih mjesta, a na kraju jednog koncerta bio je vatromet za pamćenje... U Latviji smo proveli cijela 2 dana i bilo je donekle dobro, sve u svemu prosječno. U nedjalju ujutro krenuli smo natrag... Prvo veće zaustavljanje nam je bilo oko 5 sati popodne u Kaunasu (gl.grad Litve). Meni se grad jako dopao,malo smo razgledali al’ opet nemožeš vidjeti nešto posebno u 2 sata, a još veća fora bila je ta što smo tamo došli u nedjelju popodne kada je sve zatvoreno, tak da možeš samo gledati... Navečer oko 7 nastavili smo put do Poljske gdje smo trebali prenoćiti, ali pošto smo se nekoliko puta zadržavali, bila kiša i UŽASNE ceste na noćenje smo došli tek ujutro u 5 sati. Uspio sam si prespavati 2-3 sata i onda smo nas nekoliko otišli malo razlgedati mjesto, nije bilo nekaj posebnog, al’ nije niti loše... Najgroznija stvar je to što nigdje ne primaju eure, a da pronađeš mjenjačnicu to ti je kao da tražiš zakopano blako bez karte... Poslije ručka odigrali smo nogomet kao na svakoj turneji, onako malo za razonodu... Navečer smo još morali dati jedan sat programa, da opet nemoramo plačati smještaj i večeru... Poslije večere bili smo konačno gotovi što se tiče svih obaveza ta smo si napravili zabavu koja je trajala skoro cjelu noć, ali ovog puta sami smo imali svoju zabavu... Ujutro oko 9 krenuli smo doma... Uspjeli smo se voziti cijela 2 i pol sata i onda nam se na brzoj cesti od Poljske prema Češkoj pokvaril autobus... I onda smo samo 7 sati čekali da dođe autobus iz Poljske koji nas je odvazao do granice sa Češkom gjde nas je čekao hrvatski autobus koji nas je doveo doma. Tako da samo doma došli ujutro u 5,a trebali smo navečer oko 9. Sve u svemu bilo je dobro,užasno naporno i neprospavano, ali se isplatilo to sve izdržati, jer ko zna da li ću ikad više moći ići na takvo putovanje.... VELIKI POZDRAV SVIMA....
|
|
|
| < |
srpanj, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|
