![]() |
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)


























Slušajući silverchair i učeći linearnu (da, opet :P ), pomislila sam:"Isuse, u kakvim balinima sam ja prije nalazila neko deep značenje" (aludirajući pritom na riječi pjesama od Silverchaira). I kao što je sve zasnovano na metodi očajnika (kako bi rekao moj prof. iz analize), tj. metodi pretpostavljanja suprotnog ilitiga opreci, tako se i dio mene usprotivio i kazao:"Pa zašto bi to bio balin?"
I onda odlučih napisati post. Nije mi jasno zašto ljudi (a i ja sama) imaju naviku da sve ono što je nekoć činilo njihov život proglase sranjem i uvate žestoko srati po tom. Ponekad to ide do tako visokog nivoa, da ljudi počmu lučiti nezadovoljstvo, prijezir i averziju na svaki aspekt života koji u trenutku kasnije sagledaju s malo "objektivnijeg gledišta". I opet smatram da je tu pogrešno to stanje nazivati "objektivnim", jer u tom trenutku smo u afektu od učinjenog, onog prošlog i radi toga smo u stanju sličnom stanju u kojem se nađu atomi vodika kada se dovoljno približe jedno drugom pa se krenu odbijati. Kada se oni dovoljno približe, do izražaja dolaze njihove privlačne sile između pozitivno nabijene jezge jednog i negativno nabijene jezgre elektrona drugog atoma. I tako što se više budu privlačili, sve više će rasti odbojne sile. Ironično, ali i mi, kako postajemo sve više svjesni sebe, to više raste naša averzija prema nama samima. Općenito smatram da objektivno ne postoji, što i ne smatram nekim velikim revelation-om za sebe, niti da bi to trebalo biti nešto posebno za bilo koga drugog (zato su mi smješni oni filozofi koji zagovaraju objektivni idealizam. Kako može postojati istina nezavisno o čovjeku i njegovoj svijesti? :S )
Opet sam zalutala.. maleni scroll gore i opet se mogu vratiti na prvotnu misao :D
Zašto biti nezadovoljan radi svog prijašnjeg 'Ja'? Taj dio, htjeli mi ili ne i dalje je u nama i zato nema potrebe za potiskivanjem onog djetinjeg u nama čisto da bi se okolini mogli predstavljati kao odrasle i savjesne jedinke društva u kojem se nalazimo i da bi mogli upirati prstom u one koji se "glupiraju" i pritom se osjećati dovoljno mjerodavno tako da naš prst bude ispred svih drugih koji upiru u "glupana".
Samo se svi trebamo zapitati čemu skrivati osjećaje, makar oni bili totalno teen, i sve naše misli samo tako da bi nas osoba koja je starija od nas min. 3 godine mogla ocjeniti odraslima. Time samo preskačemo dio našeg života koji trebamo prohodati, bez skokova.
Produkt svijesti današnjeg ljudstva 'ja-želim-izgledati-starije' su današnji klinci koji samo melju gluposti o tom da ne viruju u Boga i slične gluposti a niti neznaju što je vjera, a što religija, itd. Klinci koji idu vani od 5.-og osnovne i ostaju vani do kasnih večernjih sati. Klinci koji u trećem osnovne kupuju sklepane motore i vozikaju se okolo. To dobra većina klinaca smatra nečim što ih označava odraslima.
Ali ni takvu djecu ne treba kriviti, jer nisu krivi. Oni su djeca u razvoju, a pritisak roditelja, medija i starijih osoba koje su "lude" i rade ono zabranjeno i koje ih zaluđuju svojim pričama i potom se djeca na njih ugledaju, je ono što ih dovede do onoga gore nabrojanog. Jednostavno im sve to stvara ogroman pritisak, te će naravno na sve to djeca krenuti s operacijom:"resistance" i opirati se svemu onome što se od njih striktno zahtjeva. Naravno, uvijek je glas roditelja "puniji" zahtjeva i puno oštriji i tko onda nebi odolio starijem prijatelju koji te pita da se iskradeš iz kuće na jednu večer i da dođeš na ludu žurku?
Jest da smo svi mi smatrali da su nam roditelji ludi kada nam nisu dali vani (i ja to i dalje smatram ponekad kada mi mater zabrani van), ali kasnije će nam svima biti žao što se još nismo malo igrali u pijesku s ostalom djecom.
Život prebrzo ide... Pa zašto ga onda dodatno skraćivati?

(jel osjećate da post malo viče ja-sam-jako-pametna-i-sve-znam?[kratka stanka uz značajan pogled s moje strane] "Exactly!" :D )
U početku bijaše mučnina i mučnina bijaše sve. Poput bolesti prožimala je prostoriju, kao i mene i moje biće. U tom trenutku osjetila sam se poput skupa prirodnih brojeva - jednostavno, a opet pretrpano od svih misli koje su mi navirale na um (kao što je skup prir. brojeva pretrpan radi vlastite beskonačnosti). Raspon misli mi je sezao od onih tipa:"Što ću danas jesti? Gladna sam.", pa preko pitanja"da li i dalje ići vani, pošto su mi uskoro završni ispiti", do psihološkog analiziranja ljudskog straha i Hegelove kritike Fichtea oko pitanja spoznaje.
Obuzeo me osjećaj sličan onome kada dijete prvi put udahne zrak uz konstantno odzvanjanje rečenice: "Što je meni sve ovo trebalo?" u mojoj glavi. Da me sada čuje Wittgenstein veselo bi iskritizirao ovu moju usporedbu odredivši je nevažećom i besmislenom, jer se ja nemogu sjećati kako sam se osjećala kada sam prvi put udahnula zrak. (Zašto ja razmišljam o Wittgensteinu i njegovoj mogućoj kritici moje izjave?) Nevermind, na tu misao sam sama sebi uputila blijedi pogled (koliko god je to moguće) i odvela se na putovanje samosažaljevanja zvano: "Pljuvanje po samom sebi i vlastitim životnim odlukama." Na kratko požalih što nisam upisala nešto tipa filozofija, jer si tamo i nebi mogla toliko predbacivati kada nešto nebi znala, a sada kada se bavim onime u čijem se pravcu šetkaram cijeli život, e sada se od mene nešto očekuje. Zato je lijepo biti glup, pa dobiti aplauz kada kažeš da se Zemlja pomiče.
Naglo iskačem iz kreveta, istovremeno i iz kupusa misli koje su me maloprije napadale kao Bush Iračane. Maloprije ignorirana bol sada dolazi do izražaja - glava mi puca, jedva gutam vlastitu slinu i samo gledam gdje ću se srušiti. Pomisao na sve one bakice koje vrebaju moje mjesto u tramvaju, na same old bakice as every day na busu koji kreće s kaptola (krajnja destinacija je Mirogoj - sve bi sada trebalo biti jasno), na sve riječi koje bih morala izgovoriti u razgovoru s ljudima s faksa.. sve to, and more, odvelo me straight do wc-a do utrpam leće u svoje oči, napravim si čaj i opet se uvalim u krevet.
[Boards Of Canada & Linearna algebra part]
[Grižnja savjesti radi neiskorištavanja vremena part]
I sada se ja pitam, zašto ja ovo pišem u 4 ujutro a moram se digniti da idem na faks u 6 ipo :/

Znate li da se prije deranja kože s krznom, životinjama lome vratovi, ubrizgavaju otrovi u srce, truje ih se plinom ili ubija strujnim udarima od 240 volti tako što se životinji gurne električno šilo u vaginu ili rektum, a metalni vodič u njezina usta. A to je možda i bolje od onoga što se događa u većini slučajeva, a to je da im se dere koža na živo, dok su životinje samo omamljene i to uglavnom jakim tupim udarcem u glavu.
Znate li da industrija krzna zagađuje okoliš? Da, za proizvodnju krznenih kaputa od životinja potrebno je 60 puta više energije nego za proizvodnju umjetnoga krzna, a u procesu obrade i prerade krzna koriste se opasne kemikalije koje nepovratno zagađuju podzemne vode i ugrožavaju ljudsko zdravlje.
Znate li da se zbog svake krznene bunde ubije: do 15 pasa, do 20 dabrova, do 22 lisice, do 24 mačke, do 30 rakuna, do 34 nutrije, do 40 oposuma, do 200 činčila, do 240 hermelina, do 400 vjeverica...
Ovo su samo neke OD činjenica o grozoti koja je potrebna za jedan kaput, ali nedajte se smesti - nosite vi svoje kaputiće i nonšalantno ignorirajte sve ono na što bi vam zdrav razum (da ga imate) smjelo ukazivao. Životinje poput ovih dolje (na slici) mogu pronaći neko drugo krzno, što će to njima!
