|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Zadnji postom sam začela jednu tematiku, ali djelomično kroz šalu.. ali sada bi pisala o nečem puno ozbiljnijem. Ovaj put ću pisati o nasilju nad ženama – prvenstveno onom nasilju koje se provodi nad ženama u obiteljima, dok žene šute jer se boje sramote i onoga „što će drugi reći“.
Svi govore kako je nasilje i diskriminacija žena iza nas, ovo je moderno doba, tako da se to događa po mišljenju mnogo njih samo drugima u nekim primitivnim zemljama. Ne, nasilje i diskriminacija žena je uvijek bila prisutna samo što su muškarci pronalazili načina da to prikriju – to može biti od samog legaliziranja takvog ponašanja (npr. u Afganistanu, a to ću kasnije objasniti) pa sve do prijetnji unutar doma:“kujo ubit ću te ako nekome kažeš!“
Prvo se osvrnimo na neke statističke informacije, te zabilježene slučajeve.
- Zlostavljanje je najčešći uzrok ozljeda žena u SAD-u, a iznosi preko milijun slučajeva na godinu. Nasilje u obitelji predstavlja najveću opasnost za žene - veću od silovanja, pljački i automobilskih nesreća zajedno.
- Ruska vlada procijenila je da je 14.000 žena svake godine ubijeno od strane njihovih partnera ili članova obitelji.
- U Bangladešu, 50% svih žrtava ubojstva čine žene koje su ubili njihovi supruzi.
- Silovanje i seksualno nasilje nad ženama i djevojkama posebno je rašireno za vrijeme rata, sukoba i humanitarnih katastrofa. U Ruandi je približno 500.000 žena silovano za vrijeme genocida 1994., što je dovelo do 5.000 neželjenih trudnoća. Za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini silovano je, prema provjerenim podacima, najmanje 25.000 žena i djevojaka.
Možda vam se sada vrti misao po glavi..- „heh, Bangladeš, Afganistan, neki zadrti djelovi SAD-a, pa to još samo tamo postoji.“ Ali nije stvar mjesta gdje se to događa, jer i studije pokazuju da je između trećine i četvrtine od 170 milijuna žena i djevojaka koje trenutno žive u Europskoj Uniji izloženo nasilju od strane muškaraca, a to nije „neko primitivno mjesto“ na svijetu, već je to ono što se svakodnevno događa oko nas, samo mi nismo u stanju to prepoznati ili mislimo da je to stvar prošlosti. Pa da se i sve to događa samo u jednom gradu na svijetu to bi bila ponižavajuća činjenica za nas, jer to nije u redu da se tako jedan čovjek odnosi prema drugome. Jer muškarci nisu nadmoćna vrsta ovog svijeta. Genetički je dokazano da su žene snažnije, dulje žive, otpornije su i uostalom muškarci nose doslovno zakržljali gen y, koji je prepun mutacija i čak neki znanstvenici upozoravaju na to da bi taj gen mogao totalno nestati (Bryan Sykes – Adamovo proklestvo 
). Ugl samo sam tila reći da muškarci nisu ništa bolji od nas žena tako da nemaju pravo tako se odnosit prema nama, ne govorim da ih treba pobiti :P Treba se postići jednakost muškaraca i žena. Jer ako oni smatraju da su bolji od nas i zato nas maltretiraju, onda isto tako mogu i sve mentalno ili fizički retardirane, na bilo koji način bolesne ljude - sve pobiti jer oni nisu dostojni da žive. A da uvedemo opet vlast Hiltera, prema čemu će vladajuća rasa sada biti muška vrsta, a ne samo arijevska rasa kao kod Hitlera? Malo karikiram, ali valjda me shvaćate. Ovi podaci gore su stvarno ponižavajući za cijelu našu vrstu i samo su dokaz koliko je svako društvo svijeta primitivno, te većina ljudi pojedinačno, bez obzira na vrstu društva, politički i ekonomski sustav, bogatstvo, rasu ili kulturu.
Znam čak za dva slučaja baš ovdje iz Hrvatske. Prvi slučaj je da je muž ubio ženu radi toga što je kupila 2kg krumpira više nego što je trebala, a drugi slučaj je da se žena bacila s balkona zato jer nije htjela biti opet izvrgnuta batinama svoga muža. Svaka žena će odmah pomisliti – „pa mogla ga je ostaviti kada je vidila kakav je! Nebi ja trpila tu budalu. Moj muž/budući muž nikad neće biti takav“ Pa uvijek je u početku sve ok i onda će ona jednog dana doći 2h kasnije s kave s frendicom i onda će je on optužit da ga vara i zalipit će joj trisku. Ona će otići u sobu plačući i početi sama sebe kriviti jer je kasno došla i pravdat će taj njegov čin time da je bio živčan što ona nije došla i što se on samo brinuo. Oprostit će mu. Drugi put će je udarit šakom u glavu, jer je ona potrošila previše za nove hlače - „Pa neću ja plaćati tebi hlače tako da mi spavaš ode po kući i ništa ne radiš. Nisi za to stvorena“ Ona odlazi u sobu s modricom na licu koju uspješno skriva puderom. Želi ga ostaviti jer joj je dosta svega, ali već su oženjeni, par godina u braku, i što će drugima reći ako ga ostavi? Što će drugi reći na to? „Ma pričekat ću do sutra, jutro je pametnije od večeri“, pomislila je i nastavila jecati u boli. Sada njezin mužić glumi krvnika sve učestalije, a s time je nju još više strah da se ikome obrati ili uopće da otiđe iz kuće tako da joj on ne prigovara. Radi u kući točno što on želi i kako to želi te se pretvara u njegovog osobnog roba bez imalo prava da uopće odluči što će prije napraviti od svih poslova koje ima. Pretvara se u stroj prilagođen za njegove potrebe – radit će kada se njemu prohtije, a kada ga uvati nejebica, onda će očekivati da mu lipo raširi noge kada on to zaželi.
.... I onda će svojoj djeci pričati – „ali on je bio dobar kada smo bili mladi.“
I to se ne događa drugdje.
Ali mislim da su svi i svjesni toga samo zatvaraju oči pred istinom, sve dok je njima dobro, a ako koja žena i postane žrtva nasilja, biti će ju strah reći, što od toga da će je biti sram, što od toga što će se bojati da ne dobije još više batina.
Rekla sam da ću pisati što se događa u Afganistanu... pa ovako – tamo se svim silama nastoji potpuno iskorijenit žene iz bilo koje sfere života osim da stoje doma, kuhaju i služe kao spremnik za ispražnjavanje muške sperme. Čak i dok su u kući ne smije se čuti zvuk njihovih potpetica i ne smiju nositi bijele čarape. Ne smiju ići u školu, ne smiju raditi apsolutno niti jedan posao, a žene mogu liječiti samo ženske liječnice kojih je malo ili ništa, tako da im je gotovo potpuno uskraćena medicinska njega. Žene više ne smiju prati svoj veš na potocima i na javnim mjestima. Slušanje muzike, pjevanje, plesanje, fotografiranje, odlazak u kino, televizija, čak i igranje šaha, sve to je zabranjeno za žene. Žene mogu izaći na ulicu samo uz pratnju bližeg odraslog rođaka muškog roda i uz to moraju biti totalno prekrivene odjećom (čak i lice), dok su im samo oči otkrivene. Čak i kada su u kući, sve zavjese moraju biti navučene tako da se žena nebi slučajno vidjela. Baš lijepo, jel tako? Žene se doslovno tretiraju kao objekti podređeni potrebama muškarca bez imalo prava da uopće misle svojom glavom, jer se smatra da one nise predodređene za to.
Znate što se događa u Kini? Svi znamo da se spol može pomoću ultrazvuka odrediti i prije rođenja samog djeteta. I baš to su Kinezi iskoristili da vrše prisilne abortuse nad djecom ženskog roda, tako da se smanji broj ženske djece i da se osigura mjesto za muško potomstvo. Ukoliko se oslonimo na porođajne statistike i brojčani odnos između muškaraca i žena, danas bi na svijetu trebalo živjeti 100 milijuna žena više nego muškaraca. Upravo se zbog toga djevojčice jednostavno sistematski zanemaruju. Ženska djeca kraće doje, dobivaju manje jesti i moraju više raditi. Godišnje umire 1,5 miliona djece samo zato što su djevojčice.
Mislim da dodatno komentiranje svega ovoga nije potrebno, jer su ovi podaci rekli dovoljno. I što sada? Kako reagirati? Većina će samo zahvaliti bogu što se to ne događa nama ili zatvoriti oči ako se čak i događa, jer o takvim stvarima valja šutjeti i slušati muža. Biti poslušna, a ako ne, onda slijede batine... Nakon nekog vremena to čak postaje normalno u očima izmučene žene, dok gad i dalje nastoji ubiti i posljednji atom snage u njoj. Ona nema više snage za borbu. Da li je to civilizirani svijet o kojem svi trube?
U mnogim životinjskim čoporima stvari funkcioniraju na način da postoji određena životinja koja je faca u zajednici i može se parit sa svim ženkama, nitko mu ne može srat', može odlučit kada će se početi jesti i sl. Sve druge životinje su prepuštene njegovim odlukama.
I sada zamislite jedan tipičan muški čopor. Postoje njih dva - tri koji su vođe čopora, oni su oni koji valjaju baline i drugi se smiju i obično ti isti su oni koji započinju bilo kakve akcije - bile one pametne ili ne, jer se ostali članovi čopora boje bilo što predložiti. Zanimljiva je pojava da će se ovi drugi članovi smijati kada kaže šalu vođa čopora (i to makar rekao neki svjetski balin), dok na šalu "običnih" članova svi ostanu ili ozbiljni ili ga počnu izrugivati.
No, vođe čopora nisu najzanimljivi dio svega toga jer oni (potaknuti svojim polažajem) ipak moraju i mogu koristiti bar malo svoj zahrđali mozak. Ali najzanimljiviji su oni članovi čopora koji bez pogovora prihvaćaju sve što je naređeno i oni su doslovno pijuni sveprisutne gluposti vođe čopora i općenito su žrtve vlastitog afiniteta prema debilizmu. Oni su osobe bez imalo vlastitog identiteta, a riječi tipa - moral, ono što je ispravno, pravednost, istina, normalnost,... itd.. su nepoznanice za njih :P
Žao mi je na feminističkom tonu teksta, ali uvik imate križić u gornjem desnom kutu ekrana ako vam se nešto ne čita. Ipak sam žena i moram blatiti po muškima
Heh, i onda se neki toliko uzdižu iznad životinja, jer kao - "oni su inteligentniji, napredniji" ovo ono, a nisu ni na stupnju alge, a kamoli nečeg umnijeg.
Čast dresiranim iznimkama
Pozdrav! :)
Don't know much about chemistry
Don't know much history
Don't know much about a logic book
Don't know much about the Latin I took
But I do know that I love you
And I know that if you love me too
What a wonderful world this would be
Don't know much about geography
Don't know much probability
Don't know much about combinatorics
Don't know what history map is for.
But I do know that one and one is two,
And if this one could be with you,
What a wonderful world this would be.
Now i don't claim to be an "A" student,
But I'm trying to be.
So maybe by being an "A" student baby
I can win your love for me.
Don't know much about chemistry
Don't know much history
Don't know much about a logic book
Don't know much about the Latin I took
But I do know that I love you,
And I know that if you love me too,
What a wonderful world this would be.
Latatatatatatahuwaah (chemistry)
Oehwoewoe (history)
Latatatatatatahuwaah (logic book)
Oehwoewoe (Latin I took)
But I do know that I love you,
And I know that if you love me too,
What a wonderful world this would be.
malo sam obradila pismu wonderful world od sama cooke-a (valjda je znate).. mislim da je očito na što sam asocirala ovom pismom (boldani djelovi) .. hm da :D
- Oprostite, gdje mogu do upravitelja ili tako nešto.. netko tko prima pritužbe, žalbe?
- Ne znam, ne znam. Nije sada nitko tu, ne znam, ne znam.
- Ali vi ste info pult, vi bi trebali znati to.
- Ne znam. (govori odlazeći) Ja nisam upućena.
- (zuri u prozorčić šaltera) Ma naravno.
Ahm... 
(btw povežite s prošlim postom)
Hmm potaknuta mnogim događajima pišem i o ovoj temi. Neću odugovlačit, svi vi ste se isto vozili busom i svjedočili svih sranjima kojima nas izlažu vozači. Prije nekih 10 min od pisanja ovog posta sam doslovno izletila iz busa. Što je bilo?
Vozač (koji je poznat po svojoj ekstremnoj vožnji autobusa, očito potaknut monotonijom svog života želi promjeniti svoj život osakaćujući ljude koji se voze u busu na bilo koji način) je stao na stanici na kojoj sam ja trebala izići. Otvorio je prednja vrata, dok sam ja, moj brat i još jedna žena bili na zadnjim vratima. Vikali smo da ih otvori. On je pogledao u retrovizor, vidio da čekamo i nije htio otvoriti. Potom je zatvorio prednja vrata i otvorio zadnja vrata pred kojima smo mi bili i taman kada smo mi počeli izlaziti, on je krenuo voziti naprijed. Ja sam izletila, skoro pala i potom izvrnula nogu, dok je žena koja je bila iza mene baš pala na cestu i ižuljala cilu ruku i nogu. Ja sam joj pomogla da se ustane, a ona je plakala.
Divna pričica zar ne?
Sutra se idem u upravu kolodvora jer na ovom sigurno neće ostati. E sigurno mu ovo neće proći. Njegov posao je da sigurno vozi ljude a ne da ih baca iz busa. Zašto onda postoje stanice? Mogli bi onda samo iskakati iz busa gdje tribamo izaći.. Očito je vožnja busom postala ekstremni sport.
Potrudit ću se da taj vozač izgubi posao, jer ovo nije jedina stvar koju je učinio. I nije on jedini. Postoji jedan drugi vozač koji jednostavno ne staje na stanice i ide cestama kojima on želi.. Pa jesam im ja kriva što imaju taj posao? Ako im se eksperimentira, onda nek si kupe auto pa điraju po gradu, ali dok su u busu oni su javni službenici (ako mogu tako reći) i moraju se ponašati u skladu s propisima.
Ma i ja gluposti pričam. Kakvi propisi???? Nije normalno bacati ljude iz busa! Pa sirota žena se mogla ubiti. Ruka joj je natekla i vjerojatno će morati još na bolovanje, jer je kuharica.
Stvarno su mi dojadili ti vozači. Mrzim oduvik buseve i mrzim se voziti njima i ovo je samo još jedna stvar koja je prelila čašu. Prekipilo mi je više.
Neki ljudi vječno ostanu djeca koja su navikla da im netko stalno mjenja pelene, dok oni seru bez prestanka.
Jučer sam malo razmišljala (da, da uspila sam ;D ) o tome kako brzo vrijeme leti... u biti, često razmišljam o tome i to ponajviše o tome kako mi je ova srednja škola proletjela. evo još malo pa ću i maturirati, a kada se sjetim prvog razreda srednje škole, odma mi se vrate neke misli koje su mi se nekoć motale po glavi. Npr. sam pojam mature mi se uvijek činio tako daleko, a vidi sada - matura je tako blizu, a prvi razred mi se čini kao da je bio jučer. Ali nema to veze samo s razredima, općenito se svi u ovom razdoblju najviše mjenjamo, iako sami mi možda i ne osjećamo promjene, niti ih ne vidimo na onim ljudima s kojima se stalno družimo.
4 godine? Da, proletjele su, možda i prebrzo. Ponekad imam osjećaj kao da sam ja bila negdje daleko od svog života i da sam samo uskočila u neke ključne trenutke, tek toliko da mogu pratiti kako je sada, a kako je bilo prije.
I sure don't mind a change
But I fell on black days
How would I know
That this could be my fate
I ne, nisam nostalgična, ne cvilim radi toga što je sve ovo brzo proletjelo i što su sve prošle godine u magli prošlosti i nekih možda i nevažnih detalja koji iskaču na površinu.
Samo sam htjela reći da ne iskorištavamo naš život kako bi trebali. I zato sam i navela školu ovdje na početku posta... kroz cijelu osnovnu i srednju, naš život postaje jedna monotonija koja se sastoji od odlakaza i izlazaka iz škole, i zatim nevoljko odlaženje prvi dan u školu nakon ljetnih praznika, zimskih.. znate svi kako to ide... a što će nam sve to? Da kasnije odem na faks, budem uzorna učenica, pokupim diplomu nakon 6 ili koliko već godina muke na faksu, i onda ću se naći s 24 godine ili koliko već ću imati kada diplomiram (ako bude sve redovno ) na razgovorima za posao ili šaljući prijavnice za posao firmama (opet ako bude sve ok s faksom)... Zatim ću se zaposlit, svi će govorit - ajme završila si pmf i sada se krpaš s mizernom plaćom, a ja ću im odgovorit s kiselim smješkom - "ja radim ono što volim" i otići doma u svoj iznajmljeni stan od 35 kvadrata koji se nalazi u zgradi predviđenoj za rušenje. Onda ću se udati, jer tako bi valjala učiniti dobra cura - što će li samo mamine prijateljice na kavi pričati ako znaju da joj se kćer nije udala, a već joj je trideset? O moj bože - pa zar nešto nije u redu s njom? Zašto je nitko neće? Rodit ću najmanje troje djece, ženske djece i onda će moj dragi mužić zahtijevati da rađam dok ne rodim muško, jer njegov dragi tata, s brkovima na kojima su vidljivi požutjeli tragovi od cigara i ostatci nečeg neodređenog što je jeo jučer, ne smatra žensku djecu svojim unucima dok ne dobije muško. U to isto vrijeme ja neću moći raditi, radi zaposlenosti rađanjem, tako da ću vječno živjeti u ovisnosti o svom dragom mužiću koji se neće ustručavati prigovarati mi što mi kupuje hranu. I onda, sa 50 godina, ću pokrenut parnicu za razvod braka, što će biti žestoko kritizirano s strane jako moderne zajednice u kojoj ću živjeti. Na kraju ću živjeti u zajednici duševno maltretiranih žena i zarađivat ću radeći ankete preko telefona.
Malo karikiram ( :P ) ali you get the point.. stvar je u tome da su nam životi monotoni, svi idu u istom smjeru, samo drugim putevima, a to je sranje.. a uostalom, nekima život i nije daleko od ovog gore napisanog..
Samo želim napomenuti da nisam sada govorila ništa protiv školstva, nego jednostavno o tome da nam je život već unaprijed obilježen i određen nekim stvarima koje mi prihvaćamo kao normalne, a nitko se ne trudi promjeniti to, bar malo - ako ne za nas, onda bar za one koji će poslije nas doći...
Nije problem u tome ako pogriješiš, problem je kada ne učiš na svojim greškama. I kada te netko prevari jednom, to je tuđa krivica, ali ako te netko prevari dva puta, to je tvoja krivica - rekoše Eleanor Roosevelt.
Ja očito pokušavam indukcijom dokazat da sam glupa, tj. da mogu pogriješit na svakom detalju svog života.
i ide mi jako dobro, nakon nekog vremena se ni ne trebam više truditi da pogriješim, ide tako lako ...
Iz mog dugog nepisanja je očito da mi se neda pisati. Valjda ću uskoro napisat neki normalan post, tko će me više znati... ugl prominila sam opet dizajn (da, opet ) i ovaj mi se baš sviđa, obožavam cvijeće, u biti najviše volim krizanteme, ode doli sam stavila jednu sliku, pa kliknite na nju da se poveća.. Inače, to cvijeće se stavlja na grobove za dan mrtvih, ali meni je predivno :)
btw koji je vama najljepši cvijet?
koja kretenska pitanja ja postavljam
Pozdrav..!