|
|
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Mnogi će sad misliti da je pitanje glupo. Pa tko uopće želi da sve bude komplicirano, svi sve žele pojednostaviti, ali sagledajte malo situaciju (koja god to bila) u kojoj se nalazite i recite mi – DA LI JE JEDNOSTAVNA?!?
Vjerojatno nije. Nadam se da sam u krivu. Mene sad zanima zašto je tako. Volila bi da je sve jednostavno, ... neke stvari su tako jednostavne, tako privlače tom svojom jednostavnošću, a opet mi sve učinimo tako kompliciranim ...
Mi ljudi često kompliciramo, i to nam uglavnom služi kao obrambeni mehanizam od svijeta i situacija u koje bi mogli upasti. U tim slučajevima sagledavamo sve mogućnosti, odbacujemo one koji vjerojatno neće upaliti i tako. Ali najgore što nam se može dogoditi je kad na neku običnu stvar, više ne gledamo kao na stvar nego kao na stvar s još milijardu stvari unutra. I od tih pustih stvari unutra više ne vidimo onu vanjsku, koja sve čini jednostavno. Možda će sad netko reći da treba sve sagledati sa svih strana ... ali samo zamislite u kojem bi se pravcu svijet kretao da tako svi radimo.
Evo zamislite nekog čovjeka koji se zove, npr. Ivan. Zamislit ćemo neki njegov prosječni dan. E da naglasim, Ivan je osoba koja sve sagledava sa svih strana ...
Ivan se probudi.Ustao je sa kreveta i krenuo je prema kuhinji. Otvorio je hladnjak i sad razmišlja što će pojesti. Unutra se nalazi – marmelada, margarin, SOJINO mlijeko :), salata i ostatci večere od jučer. Sada se on misli. Marmeladu neće jer je previše slatka, a to mu šteti zubima. Margarin mu je premasan (pročitao je na kutijici u kojoj se nalazi da ima jako puno masnoće). sojino mlijeko mu se ne sviđa, .... ostatke od jučernjašnje večere ne želi, a salata mu je sumnjičava. I tako on razmišlja hoće li uzeti salatu ili ne. Ali prekasno, dok je on vrtio salatu i razgledavao je, ne bi li vidio nešto zbog čega je ne bi poželio jesti, njegova sestra ju je uzela i pojela. On žali što se prije nije odlučio. I tako nije bilo više salate i na kraju je uzeo marmeladu i margarin. To je pojeo s kruhom. To mu se jako svidjelo i shvatio je da marmelada i nije tako slatka, a margarina je stavio manje i to mu je onda bilo u redu ... Otišao je gledati televiziju, zatim na posao i za navečer su ga prijatelji zvali da ode s njima vani. Trebali bi ići u disko (Ivan voli sve što vole mladi 
), malo plesati, uvatiti koju žensku i tako ... I kako on ne voli donositi nagle odluke da se ne bi prevario, on sad razmišlja – znači idemo u disko, tamo ćemo se zabavljati neko vrijeme, ali ima mogućnosti da mi netko nešto ubaci u piće, tako će me nadrogirati, mogu me opljačkati, tako ću ostati bez love, ako prije toga uvatim žensku ili će me odjebati zbog glupog ponašanja ili ako ne zbog toga, onda zbog toga što neću imati love da joj platim piće. Ako se i ništa od toga ne dogoditi, mogu naletiti na nekog tko je pijan i tako se s njim potući, i sve će to katastrofalno završiti. Tako je on razmišljao i izgubio se u svom razmišljanju i prije nego što je odlučio hoće li konačno ići ili ne, već je bilo 02.00h – bilo je prekasno, jer je dogovor bio da se nađu prije tri sata. Ivan je otišao spavati i mislio je li dobro odlučio tako da je o tome razmišljao dva sata, pa je napokon zaspao.
Mislim da je jasna pouka ove priče, koja je izmišljena. Bar sam je nastojala prikazati što jasnijom. Ivan je toliko razmišljao o svemu što radi, da je propuštao ono što je važno. U životu treba riskirati, ne možemo sve predvidjeti, u biti ništa se ne može predvidjeti, jer je sve moguće. Naravno ono što je Ivan mislio da će mu se dogoditi ako otiđe vani s prijateljima je čista njegova pretpostavka, koja može biti istinita ili ne mora. Isto tako njemu se te noći moglo puno toga lijepoga dogoditi. Mogao je naći curu s kojom bi poželio imati neku bolju vezu, mogao se super zabaviti s prijateljima i još bolje se upoznati s njima. Mogao je stvarno živjeti svoj život, ali ne. Njegav život se sastoji od prepostavljanja nečeg što je moguće isto onoliko koliko i nije. Ali ipak to je naš običaj – zar ne? Stalno prepostavljati najgore, tako da se nikad ne možemo razočarati ... ako se to ostvari, moći ćemo reći – “Znao/la sam da će biti tako. Uvijek bude tako. Moj život je sranje!”, a ako ne bude tako onda ćemo moći reći – “Napokon nešto pozitivno i u mom životu. Samo se pitam do kada će trajati!”
To je čist primjer obrane od svijeta negativnim razmišljanjem. I takvo razmišljanje je čak i korisno, jer u zadnje vrijeme, svak gleda kako će osramotiti nekog drugog, a sebe zaštititi. Zar je to potrebno? Praviti se facom, jer ogovaramo druge, sramotimo ih .... I onda nađemo nekog tko isto ne voli tog nekog kao i vi, udružite se, rečete nekom trećem, on vam se priključi i eto ekipe koja će tu sirotu osobu totalno isključiti iz društva i proglasiti čudnom. Zar si čudan, ako netko drugi procjeni da ne odgovaraš njegovim standardima normale ... Svaki čovjek je drugačiji i trebamo ga prihvatiti kao takvog ... ako i nismo u stanju to učiniti, onda ne trebamo komunicirati s njim, ali ne - mi ogovaramo takve osobe ... stvarno ne mogu shvatiti ljude koji cijeli svijet trpaju u jedan svoj kalup, koji je samo njima prihvatljiv i ako se nešto ne uklapa u tu njihovu percepciju svijeta, što onda čine? Ne, ne prilagođavaju sebe tom svijetu, nego svijet sebi. I ako im netko i pokuša ukazati da je to pogrešno što čine, oni ga neće čuti, jer se nalaze unutar staklenog zvona debljine 1 kilometar. Ako ne i više ...
Ajme totalno sam zalutala u temi, i previše sam napisala koliko mi se čini, tako da ću stati. Valjda ste me shvatili što sam htjela reći. Dobro, zalutala sam i ovo nije baš ono što sam željela reći, ali što ću. Neću sad razmišljati o tome kako ćete vi shvatiti ovo tu što sam napisala ... riskirat ću .... :)
Ajte uživajte, ... i znajte život ne možete planirati (osim ako ste vidovnjak ... ) ... milijun je mogućih mogućnosti i svaka od njih je jednako moguća ... na vama je da izaberete – hoćete li život provesti u vašoj glavi, zamišljati ishod svake od tih mogućnosti ili ćete te mogućnosti i zastvarno prožvjeti ... ?!?
Netreba uvijek riskirati i netreba uvijek razmišljati i ima još tu svega i svačega i milijun novih mogućnost i sve to još dodatno komplicira ovu temu 
, a meni se iskreno više neda pisati. Idem leći ...
Pozdrav ...! 