četvrtak, 27.12.2007.
|
i tužna sam. duboko u sebi. iako ne bih nikome NIKAD to priznala..... previše sam slaba da bi im dopustila da vide i tu slabost. krivac je isti. već jako dugo. za mene predugo. i sad kad je ovaj blog zaboravljen napokon to smijem napisati. tajna. moja i tvoja. i nije mi lako tamo daleko od svih a postajem robot. bez duše i vjere i nadanja. ljudsko biće u koje se nisam htjela pretvoriti. balansiram svojim osjećajima, slabostima i obavezama, kao da su tek nešto više od običnih loptica. izgubila sam. i pitam se gdje mi je pamet bila kad sam si to dopustila. i sama sam kriva što odmah nisam okrenula glavu. i kriva sam što sam se vezala. i dopustila nekima da mi uđu pod kožu. i sad kad su tu, piju mi krv, i ne dopuštaju mi da ih se riješim. jer čim pomislim da ide na bolje, i da mogu biti savršeno kompletna bez njihove prisutnosti, oni se opet pojave. i pitam se ,već napola luda, hoće li mi ikad dopustiti da ih se riješim. nestati nestati NESTATI MAKNUTI SE kao što su obećavali.milijun puta. jer ta nastojanja do sad nisu urodila nikakvim plodom. i to me mrcvari, i nanosi mi bol.... ali neke stvari više neću. stavila sam točku i koliko god mi bilo teško ne dam više nikome da se igra sa mnom i da sam tu uvijek kad sam potrebna doć će sve na svoje. a sve u meni blijedi više i više. ono što ostaje je samo slatka navika koje mi se žao riješiti jer uvijek je bila sve samo ne dosadna. ali rekuperavam se, i već sad je kasno da bi opet vjerovala određenima sad se i ja samo igram. jer to je jedino što smo oduvijek znali. i oduvijek htjeli. igrati se. |
- 15:09 - Make a differance / Don't print it -
|
Dnevnik.hr |